“Đikići” – no pasaran!

“Đikići” – no pasaran!

(Prof. dr. Ivan Đikić / Foto: Damir Fabijanić, Wikipedija)

Novca za izradu raznih strategija koliko voliš. Izrađivači podobni vladajućima. Veliki su novci u pitanju, pa neki »đikići« koji bi postavili pitanje kakvog smisla ima paralelna izrada dviju strategija koje se prekrivaju u barem 80 % ne dolaze u obzir

dr. sc. Viktor Simončič

Potrebni su nam transparentni odgovorni lideri koji će građanima pokazivati točne podatke i građani će se onda ponašati odgovorno. Ono što je tipično za slabe političke lidere je da preko različitih manipulacija pokušavaju brojeve prikazati boljima i tako gube vrijeme (Ivan Đikić)

Viktor Simončič

Nije lako pisati i upozoravati na promašaje. Država, pod tim mislim na sve one koji imaju i najmanji djelić dio administrativne vlasti, izolira one koji ukazuju na pogreške. Premijer je otvoreno rekao da neće s profesorom Đikićem jer mu se zamjerio prije par godina. I sve dok je na vrhu Andrej Plenković, za Đikića vrijedi »no pasaran« u domovini. Znam barem još jednu takvu priču.

Koristim priliku da se osobno zahvalim profesoru Đikiću i da ipak ustraje na upozorenjima, koja čak ne moraju biti niti uvijek točna. Pokazuje razliku između stručnjaka/znanstvenika koji vidi svoje drvo i društveno odgovorne osobe, kojoj po mojoj ocjeni pripada i atribut intelektualca, koja uz drvo vidi i šumu.

Imam osjećaj da naša Vlada ne vlada situacijom. Kada usporedim pomoć koju neke druge država daju svojoj privredi i stanovnicima, onda mi se pomoć od 4000 kuna za očuvanje radnih mjesta, koja se dobije za pad prihoda u tvrtki od 40 %, čini nekako mršava. To je pomoć zaposlenima, ali tvrtke imaju i druge izdatke koje, posebno obrtnici ne mogu (više) podnositi.

Slovenski primjer

Prisjetio sam se kako mjere pomoći dopunjuju u Sloveniji. Nedavno je usvojen 6. paket mjera. Već u prvom paketu su »penzionerima« s mirovinama do 500 eura mjesečno dali dodatak od 300 eura, onima do 600 eura 230 eura, a onima do 700 eura penzije jednokratni dodatak od 130 eura. Po 150 eura jednokratne pomoći će dobili su i oni koji primaju socijalnu pomoć. Jedna od prvih mjera je bilo mjere povećanja plaća zdravstvenim radnicima i svima drugim zanimanjima koja su pod kritičnim utjecajem pandemije u rasponu od 10 – 200 % plaće, a pomoć tvrtkama koje imaju pad prihoda veći od 30 % se podrazumijeva.

Iznenadile su me mjere pomoći iz 6. slovenskog paketa, vrijednog milijardu eura: oprost plaćanja vrtića ako ga dijete ne posjećuje, topli obrok za učenike iz socijalno ugroženih sredina i u vrijeme nastave na daljinu, oprost plaćanja studentskog doma za vrijeme trajanje epidemije, subvencioniranje skraćenog radnog vremena do 31. 06. 2021.

Tu su još i nadomjestak plaće kod čekanja na posao kod kuće, pojednostavljenje postupka prijave za rad od kuće, oprost najama ako je vlasnik država ili lokalna zajednica, pokrivanje dijela fiksnih troškova jače pogođenim tvrtkama, pojednostavljenje socijalnih transfera, dodatak na rad u visini od 30 % osnovne plaće u sivoj i crvenoj zoni (priznajem, ovo ne razumijem, ali mi zvuči dobro), nadoknada seljacima zbog gubitka prihoda, odgoda obaveza iz zajmova od banaka za 12 mjeseci, odgoda i plaćanje u ratama za PDV, pokrivanje troškova javnim socijalnim ustanovama zbog manje popunjenosti.

Izgleda da tamo već dugo rade drugačije, a i mjere kao da djeluju bolje, jer im se privreda manje urušava. U udrugom tromjesečju BDP je u Sloveniji pao za 13,1 %, a nama 15,0 %, a u trećem imaju pad od 2,6 %, a mi velikih (čak) 15 %!

Hrvatska radi općenite, a ne sebi prilagođene strategije

Ono što mi je poznato (radio sam na slovenskoj strategija gospodarenja otpadom), oni rade strategije i operativne planove prilagođene Sloveniji, a ne kao mi – općenite. Za Razvojnu strategiju RH do 20230., profesor Vedriš je na jednoj TV rekao kako bi uz izmjene imena i malo geografije mogla vrijediti za najmanje 20 drugih država. Mislim da je pogriješio, jer bi mogla vrijediti za sve države svijeta, osim onih najrazvijenijih iz grupe G7 i većinu od 37 članica OECD-a. Da Vlada ne vlada izradom bezbrojnih »sve i sva strateških« dokumenata, govori prošlotjedna odluka Vlade o izradi Strategije razvoja održivog turizma za razdoblje do 2030. godine. Za rad na Razvojnoj strategiji išlo se na konzultacije čak u Dubai. Za turističku strategiju će se vjerujem putovati među Eskime.

Novca za izradu koliko voliš. Izrađivači podobni vladajućima. Veliki su novci u pitanju, a da se ne podmire svoji. »Đikići« ne dolaze u obzir. Oni bi se zapitali kakvog smisla ima paralelna izrada dviju strategija koje se prekrivaju u barem 80 %. Da u 80 %, jer se obje pozivaju na održivi razvoj, koji je za Hrvatsku samo jedan i zadire, barem tih 80 %, u sve pore života i djelatnosti. Neki »đikići« bi pitali je li netko napravio analizu Strategije razvoja turizma 2013. – 2020. i postavili dvojbu o smislu izrade takvog dokumenta u ovako nesigurna vremena, a radi se i Razvojna strategija. Pa turizam je jedan od najvažnijih dijelova razvoja. Ne bi li primjereniji bio neki interventni plan za turizam? Da se uz pomoć Svjetske banke nešto radi i na Planu unapređenja gospodarenja otpadom do 2022. već sam spominjao. Kao da Vlada ne vlada strategijama.

Ono što je ipak slično i u Hrvatskoj i Sloveniji je da se zaboravilo na umjetnike i kulturnjake. Prepoznati to kao nacionalnu vrijednost mogu samo istinski nacionalno osvješćeni. Obje države primjećuju da Sjeverna Koreja kao da nešto sprema. U ovakvoj krizi, umjesto u bolnice i zdravstvo i još više u gospodarstvo, mi nabavljamo polustare avione, a Slovenci borna kola. Nacionalno osvješteniji u Sloveniji protestiraju i najavljuju referendum. Možda ipak nisu prepoznali opasnost od Sjeverne Koreje dovoljno ozbiljno kao mi.

Komentari su zatvoreni