Dežurna “ordinacija” Zagrebparkinga

Zagrebparkingova pokretna »ordinacija« radi predano i posebice brine o »higijeni« prometa u mirovanju u okrugu zagrebačkih bolnica

Pronaći parkirno mjesto kraj neke od zagrebačkih bolnica, posebno ujutro, je pravo umijeće. Pokazuje to i današnji slučaj kod KB-a Merkur. Nakon kruženja oko bolnice nekoliko je vozača (gotovo sigurno pacijenata) u nemogućnosti pronalaska parkirnog mjesta svoje automobile ostavilo u obližnoj Ulici Labudovac. 

Ne zadugo. Ubrzo se pojavio plavi »pauk« gradskog komunalnog poduzeća, pa neki od njih nakon povratka s pregleda ili medicinske intervencije tamo više neće zateći svoje automobile. Zagrebparkingova pokretna »ordinacija« radi predano i posebice brine o »higijeni« prometa u mirovanju u okrugu zagrebačkih bolnica.

Spomenimo da nasuprot KB-a Merkur postoji parkiralište u (su)vlasništvu aktualnog kandidata za gradonačelnika Zagreba, ali cijene parkiranja su povisoke, veće od onih u bilo kojoj javnoj garaži…

Kad je pak riječ o Ulici Labudovac, istina je, na njenoj sjevernoj strani postavljen je znak zabrane zaustavljanja i parkiranja, ali tamo uz stambene kuće nije stajao niti jedan autmomobil. A prometnica je dovoljno široka da podnese privremeno zaustavljanje nekoliko vozila na suprotnoj strani, gdje bi se trajanje parkiranja moglo eventualno vremenski ograničiti, nakon čega bi vozači bili dužni ukloniti vozila.

Dupkom puna parkirališta

Trebalo bi ipak malo voditi brige o potrebama građana te uzeti u obzir da u bolnice idu ljudi sa zdravstvenim problemima i teže pokretne osobe. Drugim riječima, one tamo nisu zbog turističkog obilaska grada ili obavljanja kupnje. Uz to, jedan od parkiranih automobila imao je i naljepnicu za parkiranje vozila osoba s invaliditetom. Očito nije mogao pronaći adekvatno mjesto. No »higijena« prometa u mirovanju mora se (sa)čuvati pod svaku cijenu, što usput pomaže i u punjenju gradskog proračuna.

Ističemo da izuzev možda Kliničke bolnice »Sveti Duh« koja odnedavno ima u funkciji modernu garažu, problem s parkiranjem postoji kod gotovo svih bolnica. Garažu, doduše ima i KBC Rebro, ali je ona zbog velikih kapaciteta te zdravstvene ustanove često sasvim popunjena.

Što pak s bolnicama koje nemaju garažu? Pokušajte primjerice stati negdje kod bolnice u Petrovoj. Svega nekoliko parkirališta uz objekt. Nekako se još prešutno dopušta pristajanje na voznoj traci kod Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj, ali uz postojeću kameru na obližnjem semaforu to je posve »siva zona«.

Privremeno stajanje drugdje uopće nije ni moguće. Uz KB Dubrava parking zatrpan. Drug primjer: u širem okrugu bolnice u Vinogradskoj su postavljeni stupići čijim se postavljanjem značajno smanjio broj mjesta, a zbog tragača parkinga ondje se jutrima stvaraju nepotrebne prometne gužve. Parkiralište na KBC-a Sestre milosrdnice je uglavnom također dupkom puno…

Apsurdno reguliranje prometa

A na primjeru bolnica, bolno dolazi do izražaja i način reguliranja zagrebačkog prometa. »Pauci« koji se viđaju kod bolnica, ne susreću se pokraj nekih kafića ili sjedišta nekih organizacija, pa ni noćnih kubova. Ondje ih nećete nikada vidjeti, iako su automobili koji su uz njih parkirani (također) u prekršaju. Dakle, neke se lokacije izbjegavaju?

To je ujedno i odraz općenite prometne situacije. Prevencija/edukacija gotovo pa nula (0), represija – skoro pa 10. Evo primjera: istog jutra u Ulici Medveščak iza parkiranog auta skriva se policajac s ručnim uređajem za mjerenje brzine. Ondje je na prilično ravnoj cesti brzina ograničena na samo 40 km/h uz cijeli niz asfaltnih uspornika, popularno, »ležećih policajaca«. Da je zapravo htio djelovati na kako to govore prometni stručnjaci i »stručnjaci« – smirivanje prometa, on bi stajao na vidljivom mjestu i svojim bi neskrivenim prisustvom učinkovitije djelovao na ponašanje potencijalnih prometnih prekršitelja te utjecao na stil vožnje daleko većeg broja vozača.

Još jedan od trendova, nakon invazije uspornika – onih ovalnih gumiranih, zatim četvrtastih gumiranih, potom poprečnih gumiranih te neujednačenih asfaltnih otoka i traka, najnoviji su trend oni visoki crveni »hupser« koji niču po gradskim prometnicama. Ne mogu se zaobići, a preko kojih stvarno treba prelaziti brzinom pješaka. Postavljaju se krajnje besmisleno i na prometnicama koje su već prilično oštećene i u oronulom stanju, npr. Ulica Mlinovi, ali i ondje gdje već postoje semafori… Suvišna dvostruka usporavanja i nepotrebno oštećivanje automobila koje zbog promjene u brzini dovodi i do povećane potrošnje goriva, iako su nam sva usta puna ekologije.

Smanjenje umjesto povećanja prometne protočnosti

A kad smo već kod semafora, niču novi i u Ilici, prometnoj arteriji kojoj bi trebalo povećati prometnu protočnost. Ali je zato na potezu između Vrapča i Kustošije postavljen još jedan. Prometna »logika« od koje zaboli glava. Uz to, pozamašne nove zgrade samo niču u Ilici, Zagrebačkoj cesti, Gradišćanskoj i u Prilazu baruna Filiovića i na drugim lokacijama. Prometna infrastruktura, međutim, ostaje neizmijenjena. Samo se povećava broj nadzornih kamera. To donosi novac, pa u to vrijedi investirati.

Ima tu još tema – električni romobili i bicikli u gradu na nogostupima i dr. Ali o tome možda nekom drugom zgodom. I tu su na pomolu još neka »briljantna« rješenja. Koga briga za pješake, neka nabave i oni kacige ili hokejašku zaštitnu opremu ili još i bolje – nekakva priručna krila…

Boris Jagačić