Demokracija za naivne
U društvu koje se temelji na bespućima povijesne zbiljnosti, društvenom uređenju za naivne, sve je po zakonu. Domišljati su donijeli zakon(e) po kome se dozvoljava privatno bogaćenje odabrane elite na račun zajednice
dr. sc. Viktor Simončič
Opasno je biti u pravu kada je Vlada u krivu (Voltaire)
Suđeno mi je da živim kada se događaju uglavnom ružne stvari. Ne meni osobno, niti mojim najbližima. Mi sami uređujemo život i u naše bivanje ne mogu ući neželjeni. Ali pogled iz naše oaze, preko plota, ne dozvoljava spokoj. U općoj povezanosti svega sa svime ni mi nismo otok. Ono što se događa navodi me na zaključak da Orwell nije bio potpuno u pravu. Društvo se može urušiti puno gore.
Kako su neki sumnjičavi u mogućnost da je ovako složen svijet stvoren u sedam dana, u kojem ima, samo kao primjer, više od 300 000 vrsta kukaca, u argumentima protiv Darwinove teorije koristi se sintagma »inteligentni dizajn«. Ako je netko stvarao svijet po principu inteligentnog dizajna, njegov mozak zamišljam kao neki »super-delux kompjuter svih kompjutera«. I takav mozak je, uz sve druge nadnaravne moći, iskoristivši princip inteligentnog dizajna stvorio svijet u bezbrojnom šarenilu boja, različitosti i povezanosti.
Svjedočeći našoj stvarnosti, ispada da je inteligentni dizajn dosta skroman u odnosu na našu svakodnevnicu. Istina, trebalo je više godina za to, a ne samo sedam dana. Perfidna pljačka, odjenuta u ruho demokracije za naivne, izrađena je bez »super-delux kompjutera svih kompjutera«, samo po principu »rodijačko – matanovsko – pohlepnog poimanja vlastite države«, pri čemu su redom lažni moral, etičnost, humanost i čast, postali maske i ambalaža za grabež.
»Ti si lud, ti nisi kao mi!«
Moram naglasiti da vjerujem kako ministar Marić nije namjerno učinio ništa krivo. Vjerojatno samo iz neznanja i manjka kompetentnosti. O moralnosti bi se dalo govoriti, ali to je kategorija, čija vrijednost je izravno proporcionalna demokratičnosti društva. No sigurno je, da se nalazi u konfliktu interesa i da ne može obavljati funkciju koju obavlja. To je najjasnije i nedvojbeno potvrdio premijer koji ga je izuzeo iz poslova oko Agrokora. Znači, premijer ne vjeruje ministru Mariću i smatra da ministar Marić ne može biti objektivan i ne može obavljati (sve) svoje funkcije. Da sam ministar Marić, a nisam, niti bih ikada mogao biti po kriterijima po kojima se biraju ministri, i da smatram da sam nevin, nikada ne bi pristao na tako ponižavajući tretman.
Rasprava oko opoziva ministra Marića konačno je pokazala svu golotinju cara. Nažalost, u Andersenovoj bajci narod je primijetio golotinju, u letargičnom društvu to mogu samo rijetki. Kao da je došlo vrijeme u kojem su ljudi poludjeli, i kada se napadaju oni koji nisu poludjeli riječima »Ti si lud, ti nisi kao mi«. Parafrazirana je to izreka Ava Antonija Egipatskog, koju sam upotrijebio u 15. poučku kada sam napisao kako ne želim da me formatiraju u kocku.
U društvu koje se temelji na bespućima povijesne zbiljnosti, društvenom uređenju za naivne, sve je po zakonu. Domišljati su donijeli zakon(e) po kome se dozvoljava privatno bogaćenje odabrane elite na račun zajednice. Pa je i ministar Marić nakratko otišao raditi nešto u banku koja pripada svima nama kako bi mogao dobiti povlašteni kredit za stan. Povlaštenost mu je omogućila da mu poklonimo više od 200 000 kuna. Naravno, po zakonu. Ne mogu se oteti dojmu da su i druge banke, koje nisu više naše, ali nas uvjeravaju kao da su naše, pojedincima dijelile povlaštene kredite samo da su prestale biti naše.
Banke koje posluju na vlastitu štetu obično imaju probleme za koje bi trebali odgovarati oni kojima smo dali mogućnost da s njima upravljaju u korist zajednice. Ali oni ne odgovaraju. Štogod to značilo, sve je uvijek po zakonu. Ako, i kada odlaze, onda idu na još bolja mjesta. Nerijetko kod onih kojima su davali povlaštene kredite. Do nedavno (i) u Agrokor.
Bankarstvo za povlaštene
Premijer društva s demokracijom za naivne brani ministra Marića riječima kako je gotovo prapočelo (etalon) za oličenje genijalnosti, moralnosti i stručnosti. Jest da je radio u Agrokoru, jest da je bio izvršni direktor, jest da je imao sve prinadležnosti, jest da je genijalac, ali eto nije sve do prije para dana primijetio da su (i) od njega (su)kreirane strateške odluke dovele do kolapsa tvrtke i gotovo nezamislivog duga. U svojoj moralnosti i genijalnosti je nedavno odobrio i nove kredite iz naših para, jer eto jedino on nije znao da je »nešto trulo u Agrokorovom carstvu«. Iako je bio direktor nikada nije ništa potpisao, osim ugovora o radu i raskidu rada. Dva potpisa direktora za strateški razvoj, a »ode mast u propast«. Uzeo je on i povlašteni kredit, naravno po zakonu. Je li potpisao ugovor o kreditiranju nije poznato, jer kako je znano ne voli potpisivati. Sve je bolje bez traga.
Osjeća li mrvicu nelagode zbog kredita dobivenog protivno pravilu bankarstva, kada su kamate za kredit niže od kamata onih koji štede, nije znano. I tu ima logike, jer visoke kamate na štednju su vjerojatno dobivali oni koji imaju i uzimaju povlaštene kredite. Zamislite naše bankarstvo za povlaštene. Imate recimo 1 milijun kuna. Na taj milijun kuna banka vam daje kamatu od recimo 6 %. Onda kod te iste banke dignete kredit u vrijednosti onih vaših milijun kuna i na to vam banka obračunava kamate od 3 %. Kako je to moguće? Moguće je. Je li po zakonu? Po zakonu je! Je li onaj kojem je bio omogućen povlašteni kredit prekršio zakon? Nije. Je li bio etičan i moralan? Vjerojatno misli da je. A tko je onda neetičan i nemoralan? Pa oni koji su donijeli takav zakon. Tko su oni? To su oni koji sjede u sabornici. Imaju li i oni takve kredite? Ne bi se »štel mešati«, ali netko bi možda trebao provjeriti.
Najkasnije će provjere uslijediti kada iz društva s demokracijom za naivne pređemo u viši stupanj. Koliko treba do tog prelaska? Ne znam, ali možda treba pogledati kod susjeda. Bivšem premijeru Janezu Janši i sada lideru oporbe država je stavila šapu na nekretnine od 400 000 eura, dok se ne dokaže porijeklo imovine. Svjestan sam da suma nije baš nešto o čemu bi se kod nas brinuli. Ali, u duhu bezbrojnih viceva na veličinu Slovenije, ispada kolika država (znači mala), tolika i suma za koju se traži dokaz o porijeklu imovine (mali iznos). Mi smo po tom kriteriju veći od Kine i Rusije zajedno, jer kod nas ni zamračene milijarde ne uznemiravaju.
I takvog moralnog genijalca premijer demokracije za naivne brani, ali mu kao ministru financija zabranjuje da sudjeluje u rješavanju do sada najveće financijske bombe kod nas. Kako mislim za sebe da baš nisam lud, pitam se tko je onda? Ako je ministar Marić tako dobar, pa onda bi on sam trebao riješiti problem Agrokora, a ne da mu se to zabranjuje. Čak bi morao biti vođa spasilačke ekipe, jer on, kao bivši direktor za strateški razvoja Agrokora, najbolje zna kako je »mast otišla u propast«. Svaka sličnost s, u najmanju ruku jednako genijalno-moralnom ministricom gospodarstva gospođom Dalić, kojoj je zabranjeno da sudjeluje u dealu »HEP za INA-u«, je namjerna.
Svakom napisanom rečenicom postajem luđi. Premijer države s demokracijom za naivne u Saboru je bacao parole kao najveći od najvećih. Kao da ima iskustva i kao da zna. Uvjerio je naše parlamentarce kako demokracije i demokratskih procedura kao u nas nema niti u Europi. Čak smo i napredniji. Tamo se ministrima, koji su uhvaćeni s »rukama u masti« radi »mast u propast« nisam upotrijebio pekmez, (još) ne dozvoljava da i dalje dilaju.
Ministar Marić je inteligentan mlad čovjek. Već je stekao zavidno bogatstvo. Vidi se da zna. Od najmanjih nogu pri kazanu. Drago mi je da mu je odlanulo nakon glasanja. To što mu 50 % parlamentaraca ne vjeruje, a vjerujem i daleko više građana, njemu ne smeta. Odlanulo mu. Meni nije. Sve sam zabrinutiji. Kako je moguće da nam financije vodi takav čovjek?
Nema povjerenja niti nepovjerenja
U demokraciji za naivne, sve institucije su tu negdje. Uglavnom početničke. Mene je ohrabrio rezultat glasanja o povjerenju ministru Mariću. Nije prošlo nepovjerenje, ali niti povjerenje. Napredak nakon glasanja o plagiranju ministra Barišića. Tada je on oslobođen osude za plagiranje.
Veliki dobitnik davanja povjerenja ministru Mariću su svi zastupnici, jer im mandat ostaje. Posebno manjincima i nekim maleckim strančicama. Kod njih je ponovni izbor u Sabor velika lutrija, pa uvijek podržavaju većinu. Poseban dobitnik je srpska zajednica. Vjerojatno će u Jasenovcu ploča s pozdravom iz fašističkog režima, pod kojim su ubijani Srbi, Romi, Židovi i nepoćudni Hrvati, a dozvolila upravo Vlada kojoj su dali podršku, jednom biti uklonjena, a i sela u kojima žive Srbi u bijedi, bez struje i vode će profitirati. Dolazi struja, jedino nije rečeno kada, u ovom ili narednom stoljeću.
Veliki dobitnik davanja povjerenja ministru Mariću je i časni zastupnik gospodin Saucha. Koliko je to u čemu, naturi ili samo u obećanjima izraženom u godinama i mjesecima, znano je samo njemu. Mora da je puno. Kapitalnijeg prebjega od nedavnog šefa kabineta premijera nije bilo. U našem društvu, gdje sve ima cijenu osim što su u bescjenje ljudskog, moral i etičnost, ne bi bilo ništa čudno kada bi kod nekog budućeg glasanja, na primjer predsjednik SDP-a gospodin Bernardić bio sam protiv sebe i postao prebjeg.
Nešto mora da su dobili i drugi koji su se prijetili da su protiv. Vjerujem da će kod nekog drugog glasanja broj uvaženih saborskih zastupnika profitera – prebjega, biti i veći. Postoji li fiksna tarifa za saborske prebjege? Je li cijena ista kada nedostaje 5 dizača ruku ili kada nedostaju samo jedan ili dvojica? Treba li se prebjezima i dalje obraćati s »uvaženi i časni saborski zastupniče«?
A ja eto ipak lud. Mislio sam da se časnim zastupnicima vjeruje na riječ, potpis i ovjeru kod javnog bilježnika. Bezbrojni primjeri prebjega i drugih neetičnih radnji me uvjeravaju o nemogućnosti vjerovanja onima koji se časte atributom »časni i uvaženi«. Sa žudnjom čekam napuštanje demokracije za naivne iako mi razum kazuje da je gotovo nemoguće krenuti naprijed kada se ide natrag. Morao bi se trgnuti i poslije knjige Društvo umanjene vrijednosti napisati knjigu Društvo bez vrijednosti, dok nas još ima…