Davor Pavuna: Za uspjeh međunarodne konferencije najvažniji su predavači, destinacija i financije

Davor Pavuna: Za uspjeh međunarodne konferencije najvažniji su predavači, destinacija i financije

Moram reći da Hrvatska, ne samo da ima potrebnu infrastrukturu, nego su nas čak kolege iz Europske Unije zamolile da organiziramo redovne konferencije i skupove

Prof. dr. sc. Davor Pavuna, jedan od naših najpoznatijih znanstvenika u svijetu. Organizator je i međunarodnih konferencija »From Solid State To Biophysics«. Na konferencijama je prisutna skupina ljudi koja dijeli svoje vizije u zajedništvu, u znanstvenim diskusijama otvorenog tipa tijekom cijelog dana.

»Odluka o Dubrovniku kao destinaciji je bila vrlo laka jer moj kolega László Forró i ja smo još 1977. i 1978. godine sudjelovali na svojim prvim konferencijama kao mladi znanstvenici u Cavtatu i Dubrovniku, a one su nam ostale u divnom sjećanju.

Na organizaciju konferencije nas je krajem 90-ih poticao pokojni akademik Slaven Barišić, koji je bio predstojnik Nacionalnog vijeća za znanost. On je smatrao da smo mi u stanju dovesti ponajbolje svjetske znanstvenike. Tada nas je podržao i Stjepan Marčelja, koji je 2000. godine bio ravnatelj Instituta Ruđer Bošković, a kada je došao ministar Hrvoje Kraljević i doministar prof. Davor Butković, koji su nam ponudili jako dobru podršku u vidu 10.000 dolara državne podrške za prvu konferenciju, mogli smo je pokrenuti.

U početku je u organizaciji sudjelovalo nas petero uz pomoć nekoliko kolegica s PMF-a, Instituta za fiziku i Instituta Ruđer Bošković, a sada kad smo se već uhodali, uglavnom nam pomažu s IRB-a te web majstor iz Švicarske i agencija Perfect Meetings. Imamo i svoj savjetodavni odbor, a pomažu nam i neke državne institucije te naša matična institucija epfl.ch.

Najzahtjevnije je krenuti s organizacijom dovoljno rano i privući izuzetne međunarodne govornike, znanstvenike svjetskog glasa jer nemamo financijski budžet. Država ne pomaže financijski organizaciju ove, zasigurno, ponajbolje znanstvene konferencije u Hrvatskoj.

Izazov je to što su govornici kakve tražimo unaprijed bukirani i koštaju. Također je zahtjevno sastavljanje programa u finalnoj verziji jer ljudi danas puno putuju i ne možete nekoga zadržati sedam dana u Cavtatu, već se moramo snalaziti i najčešće u zadnji čas mijenjati program. Logistika je također bitna, ali tu imamo potporu PCO agencije Perfect Meetings koju moram pohvaliti, poglavito Ninu Dumančić i njene kolege i prijatelje. Također, Indigo Hrvatska nam je pomogla s plakatima za konferenciju pa gledajući sve zajedno, sada smo već jako uhodani.

Za uspjeh međunarodne konferencije najvažnije je izabrati najbriljantnije ljude na svijetu, zatim izuzetno mjesto, a kod nas je to svakako Cavtat (čak i bolji od Dubrovnika) te imati fluidne financije da barem glavni tenori konferencije budu financijski pokriveni, a kasnije ljude što manje gnjaviti detaljima, već im dozvoliti da se na licu mjesta spontano druže i izražavaju.

Sudjelovao sam na konferencijama zaista svugdje u svijetu, od briljantnih mjesta kao što su Karibi (Saint Thomas i Saint John), na brodovima, u predivnim skijalištima, na Korzici, Siciliji i drugim mjestima.

Moram reći da Hrvatska, ne samo da ima potrebnu infrastrukturu, nego su nas čak kolege iz Europske Unije zamolile da organiziramo redovne konferencije i skupove. No većina naših kolega je troma po tom pitanju jer su sustavom prezaštićeni. Izuzetni znanstvenici su malobrojni u Hrvatskoj i ionako prezauzeti pa nemaju vremena organizirati konferencije. Trebalo bi organizirati više stručnih i znanstvenih kongresa.

Insfrastrukturu imamo, zračne luke su u redu, kao i organizirani prijevoz, što je jako važno. Dvorane su dobre, iako nemamo kapaciteta za jako velike skupove, ali to nije nužno ni bitno.

Po mom mišljenju, konferencija ne smije biti puno veća od 120 ljudi. 250 sudionika je već nešto posebno, a ako stavite 1000 sudionika, to je po meni besmisleno.

Usluge su u Hrvatskoj dovoljno dobre, a destinacije su prekrasne: od Iloka do Umaga, od Čakovca do Konavala, Zagreba. Dobra organizacija je pitanje suradnje između poslovne zajednice koja se bavi organizacijom događanja i naših kolega znanstvenika, a neki organizatori poput FER-a i Instituta Ruđer Bošković imaju prilično dobru vlastitu infrastrukturu.

Ne bih niti jedan kongres izdvojio baš kao idealan, ali za primjer mogu dati Gordon konferencije koje su dobro uhodane, i iako dosta skupe, dobro funkcioniraju. Postoji još nekoliko primjera, ali bez lažne skromnosti, mislim da mi imamo ponajbolju formulu. Naša konferencija ‘From Solid State To Biophysics – From Basic To Life Sciences’ je, ako ne najbolja, onda barem jedna od tri ponajbolje konferencije na svijetu.

Danas sam počasni predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Švicarske i Liechtensteina (na svojoj Godišnjoj skupštini održanoj 9. veljače 2019. u Wangenu an der Aare HSK/CH-FL, jednoglasno sam proglašen počasnim predsjednikom Hrvatskog svjetskog kongresa Švicarske i Liechtensteina). Uz obrazloženje da je stvaralački, dugogodišnji rad u Hrvatskom svjetskom kongresu, kroz sva njegova tijela, ostavio neizbrisiv trag u uspjehu i opstojnosti Kongresa.

To je organizacija koja djeluje u 35 zemalja svijeta, od Hrvatske do Argentine, Kanade, Australije, Čilea, Njemačke i vrlo smo dobro organizirani. Imamo svoju mrežu e-mailova i poznajemo se osobno te svakih dvije do pet godina organiziramo Hrvatske svjetske igre, a moj prijatelj, predsjednik HSK Vinko Sabljo to jako dobro vodi. Fra Šito Ćorić je naš glasnogovornik i on jako dobro izražava naše intencije. Jedan od ciljeva Kongresa jest i omogućiti pravo glasovanja svim iseljenicima. Vjerujem da će u sljedećoj dekadi ovog stoljeća u potpunosti zaživijeti ‘planetarna Hrvatska’ koje sam i ja dio, koja će organizirati razne skupove, uključujući i gospodarske forume koji se već održavaju, ali i brojna druga događanja. (Više na: http://hsk.hr)

Zamislite da jedan mladi čovjek ima neki proizvod koji može predstaviti u mreži Hrvatskog svjetskog kongresa i poslovnog foruma te ga tako jednostavnim putem plasirati na bilo koje tržište u svijetu.

Već godina živim na relaciji Hrvatska – Švicarska, a položaj znanstvenika u toj zemlji, u odnosu na Hrvatsku, je naprosto fantastičan. Ne govorim tu samo o plaći i statusu, gdje vas doslovce vlada imenuje za profesora, nego imamo stalne budžete, tzv. hladni, mlaki i topli pogon. Hladni pogon podrazumijeva minimalne garantirane godišnje fondove (za asistente, laboratorij i sl.), mlaki pogon podrazumijeva dodatni budžet od dekana ili iz Berna za određene projekte koje možete relativno lagano ostvariti, a topli pogon je budžet za ogromne europske, međunarodne ili svjetske projekte.

Iz Hrvatske nikada nisam otišao međutim kada sam pokušao (kao jedan od ambasadora RH) na nekoliko mjesta su nam odbili projekte rekavši da su preambiciozni.

Pola radnog vremena djelujem kako kroz Zagrebačku školu ekonomije i menadžmenta gdje planiramo osnovati interdisciplinarni centar, tako i kroz suradnju sa svim elitnim institucijama, od Instituta Ruđer Bošković do FER-a i svih drugih sveučilišta.

Zato sam dugoročno vrlo optimističan!«

Za ZG-magazin s poštovanjem, Davor Pavuna

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t