“Darujući krv čovjek daruje sebe”

“Zagrepčani koji nam dolaze darivati krv imaju najvažniju ljudsku osobinu, a to je da su – dobri ljudi! Oni to imaju u sebi, to se ne može kupiti, nametnuti, isforsirati. Osobinu takve naravi ili imate u sebi ili ne. Pa zar nije nešto najvrjednije nesebičnost i dobrota koju čovjek ima kada ide pomoći nepoznatom čovjeku u nevolji darujući mu krv?”

Razgovarala: Snježana Kratz

Zahvaljujući dobrim ljudima i stalnim darivateljima krvi kojih je u Zagrebu oko 30.000 u Petrovoj 3 nestašice „svete tekućine“ brzo rješavaju baš kako su to (u)činili nedavno. O nesebičnosti Zagrepčana koji pomažu drugima u nevolji, životu u metropoli i predstojećim aktivnostima Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, razgovarali smo s njegovom ravnateljicom, prim. dr. sc. Irenom Jukić, specijalisticom transfuziologije.

Ilica je jedna predivna ulica kroz koju se hodajući ražalostim kada vidim koliko je trgovina tamo zatvoreno ili se zatvara, prodaje, iznajmljuje. Nema više u njoj ni onih slatkih dućančića, ali ni sitnih obrtnika kožara, postolara, kišobranara i drugih. Mislim da oni za „dušu“ Zagrebu itekako trebaju. Ipak i nadalje me fascinira živost Ilice koja ne opada

Zašto volite Zagreb?

U Zagreb sam došla s 18 godina iz mog Siverića u drniškoj općini i u njemu sam ostala. Volim ga ponajprije zbog ljudi koji tu žive ali i samoga grada, jer ako ne volite mjesto gdje živite onda ga trebate mijenjati. Iako nisam zaboravila ni Siverić s krasnim ljudima koji žive u tom kraju poznatom i po rudnicima mrkog ugljena.

To je težački kraj?

Da, to je kraj ljudi Dalmatinske zagore gdje je postojala kultura rada i to ljudi koji su, osim u rudniku, radili i na škrtoj zemlji, u vinogradima…Takav „radni“ odgoj koji ponesete od doma usmjerava vas tijekom života. Mislim da svatko od nas gotovo sto posto svoje osobnosti definira upravo kućnim odgojem jer on nam nalaže da poštujemo mjesto gdje živimo i ljude s kojima radimo. U Zagreb sam svojedobno došla punoljetna, a reklo bi se i kao „dotepenka“, tada samo razmišljajući o obvezama koje me čekaju.

Što mislite o „dotepencima“ ?

Mislim da u Zagrebu žive dobri ljudi i mi koji smo došli tu družimo se s njima. Uživamo u gradu s prekrasnom arhitekturom posebice u njegovom starom dijelu gdje svaka zgrada ima svoj štih, poruku… Zagreb je u cijelosti lijep grad, prepun zelenila i fontana. Prizor katedrale kada dolazite sa strane Nacionalne i sveučilišne knjižnice neopisiv je. Zagrebu se dive i mnogi stranci koji nam dolaze. Idete li tražiti ljepotu, u njemu ćete ju sigurno naći. To više jer Zagreb je i čist grad što je dobra osobina.

U kojem kvartu živite ?

U Kustošiji, do koje svaki dan s posla dolazim pješačeći od Petrove 3. Prolazim tako svakodnevno „kilometražu“ Ilicom, zagrebačkom žilom kucavicom.

Kakva vam je Ilica?

Jedna predivna ulica kroz koju se hodajući ražalostim kada vidim koliko je trgovina tamo zatvoreno ili se zatvara, prodaje, iznajmljuje. Nema više u njoj ni onih slatkih dućančića, ali ni sitnih obrtnika kožara, postolara, kišobranara i drugih. Mislim da oni za „dušu“ Zagrebu itekako trebaju. Ipak i nadalje me fascinira živost Ilice koja ne opada. Tu je i Cvjetni trg oko čije su se preinake lomila koplja, a on je jedno predivno gradsko mjesto. Lijep je, pun živosti i mladosti, prepun je smijeha mladih ljudi. Pa od davnina je svrha trgova bila okupljanje ljudi. Nekada je to u osnovi bila trgovina i susreti zbog razmjene stvari ali svejedno, ljudi su se tamo susretali, razgovarali i kupovali.

Zagreb je sve više i grad turizma?

Da, puno je u njemu turista. posebice s Dalekog istoka koji Zagreb gledaju turističkim naočalama. Nerijetko ih zamijetim iza Gradske kavane kako idu prema katedrali ali i po Britancu. Od Pivovare nadalje je mirnija gradska ruta.

A Gornji Grad?

Ah, to je enciklopedija života, kao i oživljena Tkalčićeva koja je dobila negdašnju ulogu. Spojila se danas tamo povijest i suvremenost počevši od tržnice Dolac sa živopisnim šestinskim kišobranima, kumicama u narodnim nošnjama do konjanika koji paradiraju Gornjim gradom.

Gdje je tu vaša Kustošija?

Moja je Kustošija obiteljski kvart koji se nije urbanizirao sa visokim zgradama već je na sreću to još uvijek kvart obiteljskih kuća. Ljudi se u njoj prepoznaju, još uvijek se ondje čuje ono „dobar dan susjed, kak´ ste “… Nije kao u mnogim urbanim zgradama gdje se na žalost i susjedi „vrata do vrata“ jedva (pre)poznaju. U Kustošiji se osjeća pripadnost kvartu i to je prednost življenja bez otuđenosti.

Nedostaje li joj što? Parkovi? Trgovine?

Mislim da ne. Prekrasna je i puna zelenila, i s tog gledišta joj zaista ne treba zelenih oaza jer sama je upravo to. Malih trgovina je još nešto ostalo jer ljudi danas po opskrbu uvelike odlaze u veće trgovačke lance. Reklo bi se, što je danas itekako važno, da je Kustošija i relativno siguran kvart.

Umnogome ste zadovoljni Zagrebom no, što mu nedostaje?

Gradu možda najviše treba veći aerodrom jer ovaj sadašnji je doista premali. Što se gradnje metroa tiče, bio bi s njim prijevoz zasigurno lakši i jednostavniji ali mislim da je i zračna luka itekako važna.

Kao i dobre namjere ljudi koji dolaze darivati krv u Petrovu 3?

O, da! Zagrepčani koji nam dolaze s tom namjerom imaju najvažniju ljudsku osobinu, a to je da su – dobri ljudi! Oni to imaju u sebi, to se ne može kupiti, nametnuti, isforsirati. Osobinu takve naravi ili imate u sebi ili ne. Pa zar nije nešto najvrjednije nesebičnost i dobrota koju čovjek ima kada ide pomoći nepoznatom čovjeku u nevolji darujući mu krv?

Nesebičnost u današnje vrijeme ipak nije nestala?

Ne. Kada daruje krv čovjek daruje dio sebe i tu je samo čovjek! Nema razlike ni u diplomi, ni odijelu, bankovnom računu. Tu se ništa od tog ne zna već samo spoznaja da ljudi daju dio sebe.

Dolaze vam svakodnevno? Nedavno ste imali nestašice krvi?

Svaki nam dan dolaze u prosjeku njih 150. Različite su dobi, zanimanja i izgleda. Svojedobno je na godišnjicu smrti Luke Ritza došlo 109 mladih ljudi koji su taj datum željeli obilježiti drukčije – darivanjem krvi. Okupili su se preko društvenih mreža, po porukama prijatelja, samoinicijativno. Jedan nam je dan došao mladi student matematike koji je htio biti opozicija ovom svjetskom valu polijevanja vodom kako bi se skupio novac za oboljele od amiotrofične lateralne skleroze ALS-a . Predložio je da se umjesto potrošnje vode daruje novac ali i krv. Čak je, čini mi se imao i svojevrsni slogan „krv svoju za Hrvatsku moju“.

Koliko doza krvi prikupite godišnje i koliko Hrvatska broji darivatelja?

U Hrvatskoj se godišnje prikupi oko 175.000 doza krvi, a preko sto tisuća prikupi ih naš zavod. U značajnom je angažmanu prikupljanja i Hrvatski crveni križ odnosno drugi uhodani centri. U Zagrebu se ta brojka kreće na oko 40.000 doza. Hrvatska broji 90.000 darivatelja krvi od čega Zagreb bilježi njih 30.000.

Što se bolnica tiče i njihove potrebe za krvlju na dobroj ste lokaciji?

Da, mnogima se od njih brzo može dostaviti „sveta tekućina“.

Za rad Zavoda potrebna je dobra organizacija ljudi i ekipiranost ?

Da i ponosni smo što nam na edukaciju dolaze ljudi iz balkanske regije ali i šire. Imamo jedan od najboljih informacijskih Nacionalnih programa transfuzije jer uzetu dozu krvi sustavno pratimo od „vene darivatelja do vene primatelja“. Uključuje to među ostalim vrijeme uzimanja i točne isporuke krvi, proizvodnje krvnih pripravaka, imunohematoloških značajki i drugog. Taj svrsishodan informatički program koristimo već dvije godine. Pomoću njega povezani smo sa svim transfuziološkim jedinicama koje uzimaju i proizvode krvne pripravke u Hrvatskoj. Njihove uzorke dodatno kontroliramo tzv. NAT – testiranjem jer ne postoji nulti rizik moguće zaraze, a testrianja se ponajprije provode na hepatitis B i C, HIV/AIDS, sifilis i druge bolesti. Prije darivanja krvi darivatelj obavlja razgovor s liječnikom kako bi se ustvrdilo uzima li neke lijekove ili možda boluje od kroničnih bolesti zbog kojih krv ne može dati poput dijabetesa, oboljenja jetre odnosno srca i krvnih žila, duševnih bolesti, ako je neispavan, rizičnog ponašanja i dr.

Koliko se godišnje puta smije dati krv?

Muškarci to mogu činiti svaka četiri mjeseca, žene zbog svojeg biološkog ustrojstva svaka tri.

Kakvo je bilo stanje ovoga ljeta s isporukama krvi po Hrvatskoj?

Ljeti se uvijek jave neočekivane potrebe za krvlju zbog povećanog broja prometnih nesreća. Stradali određuju potrebe. Ovoga smo ljeta pomagali Splitu, Dubrovniku, Rijeci…

Kakve aktivnosti predstoje Zavodu ?

Iduće godine slavimo 70. obljetnicu Zavoda pa ćemo u tom ozračju održati jedno svjetsko okupljanje ljudi iz struke. Izdat ćemo i monografiju o povijesti naše ustanove a posebice ćemo naglasak staviti i na djelatnike bez čijeg doprinosa, znanja i stručnosti ne bi mogli bilježiti takvu dugovječnost.