Danas slavimo Tijelovo
Katolici se na današnji dan podsjećaju kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom
Tijelovo ili Brašančevo katolička je svetkovina spomena ustanovljenja Presvetoga Oltarskoga sakramenta na Veliki četvrtak. Punim nazivom Tijelovo se još naziva i Svetkovinom Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Uspostavljena je 1264. za pontifikata pape Urbana IV., a raširena u Crkvi od 14. stoljeća.
Slavi se u četvrtak poslije svetkovine nedjelje Presvetoga Trojstva i veže se uz svečanu procesiju kroz mjesto (tijelovska procesija). U Hrvatskoj ovaj je blagdan državni praznik i neradni dan. Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske.
„To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom; jedan od nas, s konkretnim tijelom. Bog je u Isusu svima nama dohvatljiv i blizak!“, napisao je fra Zvjezdan Linić. I, kako o Isusu reče Pavao: „u svemu jednak, osim u grijehu.“
Katolici se na današnji dan podsjećaju kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. Tim blagdanom katolici žele obilježiti obnovu vjere u osobu Isusa Krista, kroz kojeg se u određenom času Bog utjelovio i postao čovjekom.
„To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom; jedan od nas, s konkretnim tijelom. Bog je u Isusu svima nama dohvatljiv i blizak!“, tumačenje je fratra Zvjezdana Linića. I, kako o Isusu reče Pavao: „u svemu jednak, osim u grijehu.“
Tajnu svojega utjelovljenja Isus je utkao na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, tj. sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće.
Posebno su pri tom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se jednako tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.
Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i Bog. A kao čovjek ima tijelo kao i mi, a ljudsko je tijelo dar.
Kao blagdan Tijelovo se počinje slaviti nakon što je augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije.
Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu. (zg-magazin)