Katolici se na današnji dan podsjećaju kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom
Tijelovo ili Brašančevo katolička je svetkovina spomena ustanovljenja Presvetoga Oltarskoga sakramenta na Veliki četvrtak. Punim nazivom Tijelovo se još naziva i Svetkovinom Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Uspostavljena je 1264. za pontifikata pape Urbana IV., a raširena u Crkvi od 14. stoljeća.
Slavi se u četvrtak poslije svetkovine nedjelje Presvetoga Trojstva i veže se uz svečanu procesiju kroz mjesto (tijelovska procesija). U Hrvatskoj ovaj je blagdan državni praznik i neradni dan. Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske.
„To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom; jedan od nas, s konkretnim tijelom. Bog je u Isusu svima nama dohvatljiv i blizak!“, napisao je fra Zvjezdan Linić. I, kako o Isusu reče Pavao: „u svemu jednak, osim u grijehu.“
Katolici se na današnji dan podsjećaju kako je Bog uzeo ljudsko tijelo da bi postao čovjekom. Tim blagdanom katolici žele obilježiti obnovu vjere u osobu Isusa Krista, kroz kojeg se u određenom času Bog utjelovio i postao čovjekom.
„To je tajna njegova utjelovljenja. Bog je postao čovjekom; jedan od nas, s konkretnim tijelom. Bog je u Isusu svima nama dohvatljiv i blizak!“, tumačenje je fratra Zvjezdana Linića. I, kako o Isusu reče Pavao: „u svemu jednak, osim u grijehu.“
Tajnu svojega utjelovljenja Isus je utkao na svojoj posljednjoj večeri u znakove kruha i vina, koji snagom njegove riječi postaju Tijelo i Krv Kristova, tj. sakrament euharistije, dar pričesti, hrana i piće.
Posebno su pri tom naglašeni neki elementi tog sakramenta: kruh u obliku hostije, koji se pokazuje kod podizanja; kalež s vinom koji se jednako tako pokazuje vjernicima kao znak i dar.
Tijelovo želi osobito naglasiti istinu da je Isus pravi čovjek i Bog. A kao čovjek ima tijelo kao i mi, a ljudsko je tijelo dar.
Kao blagdan Tijelovo se počinje slaviti nakon što je augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije.
Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu. (zg-magazin)
A Brašančevo je vrijeme kad se klas pšenice pretvara u brašno, kad dobiva čvrstoću. Ameeen. Tako su govorili moji stari Slavonci.
I ateisti i teolozi neka izbiju iz glave da će bilo kakvom teorijom oboriti ili obraniti Boga. Ljudi se susreću i sukobljavaju s Bogom u Životu, a Život je najveća vrijednost, on je za sve, iznad svega
Prostor današnjeg ateizma je nepravda, korupcija, zloupotreba vlasti, nepoštenje, laž, licemjerstvo, izrabljivanje, podobnost, neizvjesnost, zbunjenost, nepovjerenje… Ako to radi netko tko se istodobno poziva na Boga, onda to neminovno pogađa i vjeru u takvoga boga.
Današnji ateizam ponekad čini uslugu Crkvi. On je na slavu Božju što, makar i nehotice, pročišćava i spašava teologiju i Lice Božje od licemjera. Unatoč svojoj snazi koju današnji ateizam dobiva od nevjere vjernika, neka se ne nada pobjedi nad Vjerom.
Što se više današnji ateizam skriva iza ljudskih prava, demo(n)kracije i proglasa raznih „sloboda”, postaje sve više nastran, sve više radi protiv sebe. Odavna je izgubio onu povijesnu „borbenost” kada je prolijevanjem Vjerničke Krvi jačao bilo Vjere.
Ja ne znam što Tjelovo nekome (Munji) toliko smeta. U demokraciji svatko može slaviti što hoće, pa i vjerske praznike.
Na kraju, i homoseksulaci mogu slaviti… Da je Tjelovo državni praznik to je logično, jer su Hrvati većinom katolici. Kad bi bili većinom homoseksualci onda bi “Dan slobodne ljubavi” bio državni praznik.
Poštovani Munja,
za razliku od Dana mladosti, Tijelovo je državni praznik. S druge strane, pisali smo ranije nešto i o Danu mladosti…
Drago nam je da nas čitate, jako nam je važno što naši čitatelji misle, a to što se s nečime ne slažete Vaše je pravo, ali i mi moramo sačuvati naše da objavljujemo što procijenimo da treba. Uvjereni smo da naš portal ne pridonosi podjelama u društvu kako sugerirate.
Zahvaljujemo na Vašem javaljnju i primjedbi, uz srdačan pozdrav.
Ovo moje nije bilo usmjereno protiv nikoga a ponajmanje prema Zg-magazinu kojeg smatram korektnimm već samo iznošenje mojih misli i stavova da se vidi da postoje i takva razmišljanja u Hrvatskoj. Veliki sam pobornik svačijih prava dok njihovo prakticiranje ne zadire u slobode drugih a to je jako rastezljivo (kontraverzno) područje pa se uvijek može štošta komentirati.
Koliko su me nekada smetala izborna pravila gdje je Partija imala jednu izbornu listu a mi smo zaokruživali (“evo ti jedno jaje pa biraj”) toliko me danas smeta forsiranje i prisutnost vjere baš na svakom koraku. Ni jedno ni drugo nije dobro, tim više što se radi o dva suprotstavljena subjekta. Ako ste već “trebali” govoriti o Tijelovu onda ste mogli i o “Danu mladosti” iako ja ne bih na ovom portalu spominjao niti jedno niti drugo. Cijela Hrvatska je podijeljena – “Hoćemo REFORME, ali na NAŠ NAČIN a ne na vaš jer je naše istina a ne vaše”.