Danas molim Vas malo jaču memoriju i malo više koncentracije

Danas molim Vas malo jaču memoriju i malo više koncentracije

Što lančana reakcija polimerazom i psihoanaliza imaju zajedničko

Po korištenju nekih vrsta ilegalnih sredstava i droga poznati su mnogi znanstvenici, glazbenici i stručnjaci. Ovaj trend koji je u prošlosti bio raširen kod umjetnika, proširio se i izvan tih krugova. Danas su u njega uključeni studenti, profesori prestižnih sveučilišta na zapadu, biznismeni, kirurzi, programeri, odnosno svi koji bi mogli profitirati poboljšavanjem koncentracije, fokusa i/ili memorije

dr. sc. Julija Erhardt

Julija Erhardt

Julija Erhardt

Molekularna biologija jedno je od najdinamičnijih područja prirodnih znanosti. U njoj je pravu revoluciju izazvala lančana reakcija polimerazom (eng. Polimerase chain reaction, PCR). Pokazalo se da je PCR važna ne samo molekularnoj biologiji već je omogućila važne spoznaje u različitim znanstvenim disciplinama i u širokom spektru ostalih ljudskih djelatnosti. Zaslužna je, primjerice, za identifikaciju tragova svinjetine u vegetarijanskoj pašteti, sličnosti između dva fosilna ostatka dinosaurusa, pa i za testove za utvrđivanje očinstva.

Otkrio ju je i optimirao tijekom osamdesetih godina Kary Mullis, a već 1993. za ovo je otkriće i dobio Nobelovu nagradu. U intervjuu koji je 1997. dao za BBC, izrazio je svoju sumnju o tome bi li mogao otkriti PCR reakciju da nije bio pod utjecajem LSD-a! Kary Mullis nije izuzetak. Francis Crick je bio nešto diskretniji pa je svoju uporabu LSD-a u vrijeme rada na otkriću strukture DNA podijelio samo sa svojim prijateljima, dok su Freudove utjecajne i kontroverzne teorije psihoanalize nastale, navodno, pod utjecajem kokaina. Po korištenju nekih vrsta ilegalnih sredstava i droga poznati su i mnogi drugi znanstvenici, slikari, glazbenici i stručnjaci.

lsd

LSD je supstanca bez boje, okusa i mirisa koja već u vrlo malim dozama izaziva halucinacije. Neke osobe imaju vrlo žive halucinacije boja i zvukova, dok druge doživljavaju mistična iskustva. Emocije koje izaziva LSD variraju od euforije, preko ravnodušnosti do panike (www.iep.hr).

Ovaj trend koji je u prošlosti bio raširen kod umjetnika, pa i znanstvenika, proširio se i izvan navedenih krugova. Danas su u njega uključeni i studenti, profesori prestižnih sveučilišta na zapadu, biznismeni, kirurzi, programeri, odnosno svi koji bi mogli profitirati poboljšavanjem koncentracije, fokusa i/ili memorije. Rezultati istraživanja provedenih na američkim sveučilištima ukazuju na to da se zastupljenost zlouporabe lijekova u svrhu poboljšanja mentalnih funkcija studenta kreće od 7 % pa sve do 25 %, dok su vrijednosti na europskim sveučilištima nešto manje.

Evolucija i „bolji“ mozak?

Conelius Giurgia, rumunjski psihofarmakolog, sredinom prošlog stoljeća otkrio je piracetam, tvar za koju je utvrđeno da ima neuroprotektivna i neurostimulativna svojstva, uz vrlo malo nuspojava. Ohrabren ovim otkrićem definirao je pojam „Nootropik“ (od grčke riječi nous, um) koji se odnosi na tvari koje će djelovati „poboljšavajuće“ na mentalne funkcije, biti neuroprotektivne, a neće biti toksične, niti izazivati ovisnost. Često se citira njegova izjava da „čovjek neće pasivno čekati milijune godina prije nego mu evolucija ponudi bolji mozak“. I zaista, po svemu sudeći neće, ali nije čekao ni do sada. Primjena različitih „tvari“ u svrhu mijenjanja kognitivnih sposobnosti, raspoloženja i/ili dobivanja drugačijeg uvida u zbiljnost, recimo u religijskim ritualima, stara je koliko i čovječanstvo.

Anjan Chatterjee, neurolog sa Sveučilišta u Pensilvaniji, uporabu lijekova za poboljšavanje i mijenjanja mentalnih funkcija zdravih osoba nazvao je „kozmetička“ neurofarmakologija i/ili „kozmetička“ neurologija. Danas je broj ljudi (tzv. “noonauti”) koji eksperimentiraju s farmakološkim kognitivnim pojačavalima (PCE) u porastu. Postoji sve više tvrtki koje prodaju različite koktele tvari i lijekova. Sve je veći i broj „noonautičkih“ blogova na internetu koji savjetuju širu javnost o uporabi kognitivnih „pojačavala“ i dijele iskustva. Kognitivna „pojačivala“ koja se mogu naći na tržištu u pravilu su mješavine raznih supstanci (eng. „stacks“), koje osim vitamina, minerala i dodataka prehrani (nutraceutika), uključuju i neuromodulatorne lijekove.

Vitamini, biljni ekstrakti, lijekovi …

 Ovi pripravci mogu sadržavati vrlo različit spektar tvari koje spadaju u dopuštene dodatke prehrani, kao što su vitamini, fosfolipidi, masne kiseline, kolin ili njegovi prekursori, minerali, itd. Kod nepravilne prehrane gdje su neki od osnovnih prekursora, čimbenika i/ili gradivnih elementa u neravnoteži i manjku, njihov dodatak može svakako pomoći boljem funkcioniranju cijelog organizma, pa tako i mozga. Međutim, kod uravnotežene i zdrave prehrane i načina života, ovi pripravci mogu malo ili nikako doprinijeti poboljšavanju mentalnih funkcija.

Sljedeća skupina spojeva česta u pripravcima za poboljšavanje mentalnih funkcija su biljni ekstrakti (ginka, kurkume, ginsenga, itd.), različiti drugi antioksidansi te biljni ekstrakti tradicionalne istočnjačke medicine. Ove supstance uglavnom djeluju antioksidativno ili blago stimulativno. Međutim, radi se o vrlo kompleksnoj mješavini spojeva, kod kojih se samo za neke od najzastupljnijih sastojaka smjese znaju ili pretpostavljaju mehanizmi djelovanja. S obzirom na često sinergijsko djelovanje različitih sastojaka u ovakvim pripravcima, stvarne i potpune mehanizme njihovog djelovanja teško je u potpunosti razumjeti. Za djelotvorne učinke ovih spojeva često je zaslužan i placebo učinak, koji se nikako ne smije omalovažiti, niti zanemariti. Na raskrižju između mentalnoga i tjelesnog, vjerovanje u pozitivni ishod u nekim slučajevima rezultira u stvarnim, fizološki i medicinski mjerljivim rezultatima.

Sljedeća kategorija tvari koje se nalaze u ovim preparatima za „poboljšavanje“ su nešto intenzivniji stimulansi tipa kofeina. Što se tiče djelovanja guarane, mate čaja, ili pravoga čaja (Camelia sinensis) osim kofeina, pripravci ovih biljaka sadrže i polifenole, ksantinske alkaloide (teofilin i teobromin), flavonoide, minerale, itd., koji također mogu djelovati blagotvorno.

l_theanine_150_mgU kombinaciji s kofeinom, čest sastojak je L-teanin, aminokiselina koja se nalazi u ekstraktu čaja. L-teanin djelotvorno djeluje na kogniciju i raspoloženje, a također djeluje anksiolitički, ujedno ublažavajući negativne aspekte djelovanja kofeina. Naime, veliki broj kognitivnih „poboljšavala“ sadrži upravo različite udjele i omjere kofeina i L-teanina.

Što se tiče supstanci koje se mogu klasificirati kao lijekovi, veliku skupinu spojeva često upotrebljavanih u pripravcima za poboljšavanje čine racemati, skupina spojeva kojoj pripada i piracetam. Rezultati istraživanja pokazuju da ovi spojevi djeluju na poboljšanje mentalnih funkcija i memorije, te smanjuju depresiju i anksioznost.

Nadalje, tu su različite skupine lijekova koje su prvenstveno razvijene u svrhu liječenja bolesti i/ili poremećaja rada mozga i živčanog sustava.

Bez obzira na način na koji ovi lijekovi djeluju, stimuliraju li ili suprimiraju moždane funkcije, osnovni uključeni neuromodulatorni sustavi su dopaminergički, noradrenergički, kolinergički i serotonerički sustav. Radi se o sustavima neurona koji luče dopamin, noradrenalin, acetilkolin i/ili serotonin, te njihovih receptora i moždanih putova koji su njima regulirani. Cjelokupna slika je daleko zamršenija pa postoje psihoaktivne tvari koje mogu utjecati na funkcioniranje većine od ovih spomenutih sustava i još puno šire, a jedan od poznatih primjera su često spominjani kanabinoidi, spojevi iz kanabisa.

Većina psihoaktivnih supstanci osim što mogu imati određene pozitivne učinke zbog kojih se rabe, imaju više ili manje ozbiljne nuspojave i/ili potencijal razvijanja ovisnosti. Bez obzira radi li se o tvarima koje su danas kvalificirane kao ilegalne droge ili o lijekovima koji se pod kontroliranim uvjetima daju u određenim medicinskim stanjima, ukoliko su u pitanju psihoaktivne tvari, učinak na mozak je sličan. Sve su one ili slične neuroprijenosnicima i čimbenicima koji već postoje u organizmu i/ili se natječu za ista vezna mjesta na njihovim receptorima na mozgu, te interferiraju, blokiraju ili amplificiraju određene moždane putove.

Studentska populacija u Americi i zemljama Zapadne Europe za poboljšavanje pažnje i koncentracije najčešće koristi metilfenidat i amfetamine, koji se inače upotrebljavaju za liječenje poremećaja hiperaktivnosti kod djece, a djeluju povećavajući količinu raspoloživog dopamina i noradrenalina u mozgu. Rezultati istraživanja o učinkovitosti metilfenidata kod zdravih ljudi su kontradiktorni, što ne umanjuje njegovu popularnost među studentskom populacijom.

U svrhu održavanja budnosti koristi se modafinil, koji također djeluje putem dopaminergičkog sustava. Za poboljšavanje memorije rabe se lijekovi iz skupine inhibitora acetilkolinesteraze, razvijeni i upotrebljavani za ublažavanje srednje i umjerene demencije kod Alzeheimerove bolesti.

Za poboljšavanje raspoloženja još uvijek se najčešće koristi fluoxetine, lijek koji djeluje na povišenje raspoloživog serotonina u mozgu. Ovaj lijek je još devedesetih godina prošlog stoljeća izašao iz liječničkih ordinacija i iz svijeta depresije u svijet zdravih koji su ga željeli koristiti da bi se osjećali „bolje nego normalno“.

Pored navedenih postoji cijeli spektar lijekova koji djelujući na noradrenergički sustav, mogu umanjiti tremu pred ispit i/ili nastup, ali i umanjiti formiranje potencijalno uznemirujućih sjećanja, kao što je, primjerice, propranolol.

Većina navednih lijekova se može dobiti samo na liječnički recept i doći do njih u rekreativne svrhe nije jednostavno. Međutim, potencijalnim korisnicima obično ne manjka domišljatosti po pitanju njihove nabavke. Oni skloniji riziku često naručuju preko interneta od (ne)provjerenih dobavljača, posežu za crnim tržištem, ili se služe pilulama koje su baka ili djed dobili za ublažavanje demencije.

Doping ili ne, pitanje je sad?

Iako su stručnjaci i znanstvenici s početka ovog članka i njihova otkrića pridonijela napretku, to ne bi trebalo niti smjelo potaknuti rekreativnu primjenu psihoaktivnoh supstanci i lijekova. Osjećaj euforije i/ili otklanjanje inhibicija u izvjesnim okolnostima možda može pripomoći kreativnosti, produljenoj budnosti ili osjećaju samopouzdanja. Međutim taj atraktivan cilj sa sobom može nositi pogubne posljedice: ovisnosti, oštećenja mozga, te nerijetko i smrti. Stoga je jedno od osnovnih etičkih pitanja pri uporabi lijekova u svrhu neuropoboljšavanja pitanje medicinske sigurnosti.

Zbog potencijalnih prednosti u podizanju kvalitete života koje ovakva poboljšanja obećavaju, praksa „poboljšavanja“ vjerojatno će se nastaviti usprkos brojnim etičkim dilemama i pitanjima. No, mogućnost ovakvih farmakoloških poboljšanja zahtijeva ispitivanje njihovih prednosti i opasnosti. Ona poziva na raspravu o tome bi li te kada i kako društvo trebalo intervenirati u reguliranju njihove uporabe. Treba li dopustiti slobodnu uporabu sredstava za farmakološko poboljšanje bez odgovarajućeg podizanja svijesti javnosti o sigurnosti, etičkim, socijalnim i pravnim posljedicama? Je li korištenje sredstava za farmakološko poboljšavanje problem pojedinca i njegove slobodne volje ili bi trebalo kontrolirati doping u slučaju kognitivnih funkcija, kao što je to slučaj u sportu?

Pred ciljem etape utrke Tour de France 2015. (Izvor: www.letour.fr)

Fotofiniš etape utrke Tour de France 2015. (Izvor: www.letour.fr)

Početak odgovora na ova pitanja je upoznavanje s problemom. Sve dok se ne poznaje opseg i dubinu fenomena „poboljšavanja“ u Hrvatskoj, teško je uopće razmišljati koje bi mjere regulacije, prevencije i/ili tretmana bile korisne. U tom smislu svjetli primjer svakako je Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku, koji djeluje pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu jer je pokrenuo projekt za istraživanje stavova i prakse studenata Sveučilišta u Zagrebu u vezi uporabe takvih sredstava za „poboljšavanje“ čovjeka. Dobivanje uvida u studentske motive i stavove, kao i različite čimbenike koji na njih utječu, pomoći će da se razgovor o ovom važnom svjetskom trendu u Hrvatskoj pokrene s mrtve točke.

Mijenjanje naših mentalnih funkcija i stanja uma primjenom lijekova ili različitih tvari samo je jedan od najpopularnijih načina za postizanje kognitivnog poboljšavanja.

O tome kako se može nefarmakološkim postupcima utjecati na um, bit će riječi u sljedećem nastavku.

* Autorica predaje na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Organizirala je i predaje kolegij Neuroetike na doktorskom studiju „Neuroznanosti“ na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Članica je Istraživačkog odbora za bioetiku, tehniku i transhumanizam Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.

Komentari su zatvoreni