Čuvar vlakova i ljudi – priča o skretničaru Željku

Digitalizacija željezničkih prijelaza, smanjivanje radnih mjesta i automatsko podizanje rampi uzrokovali su smanjivanje broja skretničara na hrvatskim prugama. Tako ih je danas zaposleno 727, dok ih je prema evidenciji Hrvatskih željeznica 1991. godine radilo 1907

U Hrvatskoj je danas izgrađeno nešto manje od 3 000 kilometara željezničkih pruga. Nekada glavno prijevozno sredstvo, opjevana u brojnim pjesmama, željeznica polako gubi svoju važnost kao prijevozno sredstvo. Navike putnika s vremenom su se promijenile, a brzina automobila, aviona zamijenila je dobar stari vlak, koji je desetljećima bio ne samo prijevozno sredstvo, već i mjesto susreta i druženja ljudi, mjesto rastanka. Brzina kojom se događaju promjene u današnjem društvu gotovo se više ne mogu mjeriti. Osim životnih navika ljudi, mijenjaju se i zanimanja. Umirovljeni profesor s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Igor Čatić kaže kako najmodernija tehnološka dostignuća s područja informacijske tehnologije, robotike, strojarstva i medicine potvrđuju da je ono što se donedavno događalo samo u znanstveno-fantastičnim romanima postalo stvarnost. On predviđa kako će prirodni čovjek u roku od nekoliko desteljeća postati stvar prošlosti. Roboti su odavno prisutni u medicini, strojarstvu, brodogradnji, automobilskoj industriji. Nije nemoguće da u budućnosti i ovakve tekstove napišu roboti.

„Puno ih priča na mobitel ili imaju slušalice u ušima, tako da stalno moram biti na oprezu i upozoravati ih na to da ne prelaze tako prugu.“

Jedno od zanimanja koje se polagano gasi i nestaje pred „jurećom digitalizacijom“ je i zanimanje skretničara. Ako ste od onih koji se još uvijek vozite vlakovima, sigurno ste zamijetili te ljude koji stoje uz skretničarsku kućicu, uz prugu. Oni rukuju skretnicama, posebnim uređajima pomoću kojih su dva kolosjeka međusobno povezana kako vlakovi mogu prelaziti s jednog kolosjeka na drugi bez zaustavljanja. Ono što su kontrolori leta u zračnom prometu, to su prometnici i skretničari u željezničkom prometu. Bez njih vlakovi ne bi mogli prometovati, a sigurnost putnika bila bi ugrožena. Na malom željezničko – cestovnom prijelazu kod zagrebačke Jagićeve ulice na Zapadnom kolodvoru radi skretničar Željko Kostanjšak. Njegov radni staž nakon školovanja za skretničara započeo je na Istočnom kolodvoru. Njegov je otac također bio skretničar u Kumrovcu, a nakon njegovog umirovljenja, Kostanjšak je tražio premještaj u rodni Kumrovec. Kako se pruga u Kumrovcu zatvorila 1990. godine, on je ponovno premješten u Zagreb. Ovoga puta na Zapadni kolodvor.

Svaka pogreška može prouzročiti tragediju

„Prije je bilo više posla, promet je bio veći, a sada je to puno slabije. Ljudi su nekada više putovali vlakom, a danas svi putuju autima“, prisjetio se skretničar Kostanjšak. Njegovo radno vrijeme je od 7 do 19 sati u jutarnjoj smjeni ili od 19 do 7 sati u noćnoj smjeni. Od trenutka kada preuzme smjenu od kolege, za našeg sugovornika više nema micanja. Njegov je posao iznimno odgovoran i svaka pogreška može prouzročiti tragediju. On je u telefonskoj vezi s prometnikom, a zvono je signal za Kostanjšeka da mora spustiti rampu ili da ju mora podići. Kada je rampa spuštena, ključ se stavlja u aparat pod strujom, a time prometnik dobiva signal da može rukovati sa signalima i skretnicama. Čim vlak prođe, naš sugovornik dobiva signal i može podići rampu. Naš sugovornik kaže kako su danas ljudi neoprezni, posebno kod prelaska pruge, a mnogi unatoč spuštenoj rampi prelaze preko pruge. „Puno ih priča na mobitel ili imaju slušalice u ušima, tako da stalno moram biti na oprezu i upozoravati ih na to da ne prelaze tako prugu.“

Lijep život uz prugu

Kada govori o svom poslu, onda kaže kako ga ne bi mijenjao za niti jedan drugi posao na svijetu. Još kao dijete maštao je o tome da radi na željeznici, baš poput svog oca.

„Ovaj je posao zanimljiv, mora se gledati što se zbiva na pruzi i oko pruge, mora se komunicirati. Živo je“, opisuje Kostanjšak. I u rodnom Kumrovcu njegov je život vezan uz prugu, a kuća u kojoj živi samo je dva kilometra udaljena od pruge. „Lijep je život uz prugu. Kada vlak prolazi, točno se znade koliko je sati i ne treba ti ura. Naučiš se na buku i s vremenom niti ne osjetiš da vlak ide“, sa smješkom govori Kostanjšak. Kada ima slobodan dan nakon noćne smjene, naš sugovornik priznaje kako mu posao nedostaje. No opet prilika je to da se posveti svojim hobijima, a to su nogomet i briga za vinograd. „Nekada sam aktivno igrao nogomet, no zbog ozljede koljena morao sam prestati. No pratim domaći i strani nogomet kada stignem. Osim toga okupira me i vinograd u kojem se uvijek može nešto raditi.“

Digitalizacija željezničkih prijelaza, smanjivanje radnih mjesta i automatsko podizanje rampi uzrokovali su smanjivanje broja skretničara na hrvatskim prugama. Tako ih je danas zaposleno 727, dok ih je prema evidenciji Hrvatskih željeznica 1991. godine radilo 1907. U Zagrebu je danas zaposleno 16 skretničara, a naš sugovrnik je uvjeren kako ih je sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća u Zagrebu bilo 100-njak. „Tko zna kakva će biti budućnost? Možda neizvjesna. Vjerujem da će se puno toga promijeniti“, zaključio je skretničar.

Valentina Vukoje