Čuvajmo brednove!
Hrvatska nema puno brendova. Posebno onih koji stvaraju novu vrijednost. Jedan od njih bio je Sumamed, odavno u rukama stranaca. Postoji jedan koji je poznat diljem svijeta, a još uvijek je naš. Vegeta. Novijih se baš i ne mogu sjetiti. Što ne znači da nemamo vrijednih proizvoda…
prof. dr. Igor Čatić
Ovih dana kupio sam povoljno Porinom ovjenčani CD. HGM Plays the Music of Ivo Robić. Gdje? U prodavaonici jazz i klasičnih nosača zvuka, Aquarius u Varšavskoj. Koja je zatvorena s 31. listopada 2014. Šteta. Kada sam preslušao CD, prva pomisao bila je, čuvajmo brendove.
Zašto tako podrobni uvod, gdje sam nešto i što kupio? A svakodnevno se zatvaraju prodavaonice, ovoga i onog. Osobno vidim u tom događaju puno više od zatvaranja jedne prodavaonica i kupovine jednog CD-a.
Bez brendova poput Vegete, nema ni kulturnih brendova. Kada će to hrvatski politički vrhovnici shvatiti? Pri čemu bi im trebala pomoći i hrvatska akademska i ostala znanstvena zajednica. Je li to ona shvaća?
U navedenom CD-u vidim prvenstveno izvrsnu ideju. Umjetnički rukovoditelj i dirigent, austrijanac S. Feigl prepoznao je vrijednost vječnih melodija koje je napisala ili izvodila jedna istinska hrvatska glazbena zvijezda i hrvatski kulturni brend, I. Robić. To treba najtoplije pozdraviti. Nepotrebno je ovom prilikom razmatrati glazbeni aspekt navedenog CD-a. Struka je nagradom Porin rekla svoje mišljenje.
Ivo Robić bio je brend popularne glazbe na ovim prostorima, ali i diljem svijeta. I tako dolazimo do ključne riječi ovog teksta. Brend.
Hrvatska nema puno brendova. Posebno onih koji stvaraju novu vrijednost. Jedan od njih bio je Sumamed, odavno u rukama stranaca. Postoji jedan koji je poznat diljem svijeta, a još uvijek je naš. Vegeta. Novijih se baš i ne mogu sjetiti. Što ne znači da nemamo vrijednih proizvoda poput opreme za oporabu otpada koju upotrebljava cijeli svijet, osim Hrvatske. Ili da izvozimo oružje i opremu poput kaciga.
Jedan od rijetkih brendova stvorenih u posljednjih desetak godina je nematerijalni. Taj brend je Jazz orkestar Hrvatske glazbene mladeži pod vodstvom spomenutog S. Feigla. Stvorio je međunarodni orkestar cijenjen i u svijetu, sa sjedištem u Zagrebu. Ali zbog kojih stotinjak tisuća kuna taj orkestar više ne djeluje i gasi se jedan vrijedan brend u kulturi.
Netko će pitati zašto plač za jednim jazz orkestrom? Radilo se među ostalim i o izvoru mladih jazz glazbenika. Sada, u također izvrsnom Jazz orkestru HRT svira najmanje šest glazbenika koji su bili članovi Jazz orkestra HGM.
Popularizacija Ive Robića
Vjerujem da davatelji novca potrebnih za rad orkestra, mislim da je izostala podrška grada nemaju novaca za takva kulturna dostignuća. I sada se dolazi do ključnog zaključka. Novca nema zato jer nema dovoljno brendova poput Sumameda ili Vegete. To je trajna tema ovog autora barem tri desetljeća, ali bankari i trgovci dominiraju ovom zemljom. Pa su progurali tezu da se Hrvatskoj ništa ne isplati proizvoditi. I tako stvarati tako nužnu potrebnu društvenu energiju i za ostala područja: zdravstvo, obrazovanje i duhovnu kulturu: knjige, umjetnička djela, glazbu.
Treba još pridodati. Rečeno je da je izvrsna zamisao da se populariziraju skladbe iz repertoara I. Robića. Zna se da je on jako puno svog umjetničkog umijeća posvetio Kvarneru, osobito njegovoj ljubljenoj Opatiji. Zato treba skrenuti pozornost javnosti na jedan izvrstan CD, onaj Lele Kaplowitz, Lekap kvarteta. Naziv CD-a je Kvarnerska rapsodija i uz nju koja pjeva, sviraju glasovir njezin suprug J. Kaplowitz, D. Grbac kontrabas i T. Grabušić bubnjevi te gosti. Među njima i B. Strpin, trubač koji je zanat pekao u Jazz orkestru HGM. Suvremena, ovaj puta jazz obrada uspješnica poput Jedna noć u Kostreni ili Serenada Opatiji na dostojan i prihvatljiv način osuvremenili su navedeni umjetnici. Bilo ih je užitak slušati na nedavno besplatnom koncertu u Kulturnom centru Travno.
Bez brendova poput Vegete, nema ni kulturnih brendova. Kada će to hrvatski politički vrhovnici shvatiti? Pri čemu bi im trebala pomoći i hrvatska akademska i ostala znanstvena zajednica. Je li to ona shvaća?