(Mercedes E-klase slavonskog župnika ovih je dana u medijima glavni argument za ukidanje potpore Crkvi)
Govoreći o financijskoj potpori Crkvi treba imati na umu rashode za održavanje tisuća sakralnih objekata koji predstavljaju našu tradiciju, kulturu i materijalnu baštinu kojom se trebamo ponositi i čuvati
Žarko Delač
Izrada i usvajanje proračuna vrlo je zahtjevan i odgovoran posao, osobito ako je riječ o državnom proračunu. Udovoljiti svim dionicima i korisnicima vrlo je teško, da ne kažem nemoguće. No različitim kompromisima potrebno je maksimalno zadovoljiti lokalne i državne interese, ali nažalost u Hrvatskoj i pojedinačne, korporacijske te neizbježno političke. Uzimajući ove utjecaje i pritiske na izradu proračuna sigurno je kako on ne može biti najkvalitetnji uradak u stručnom, makroekonomskom smislu.
Jedan od zanimljivijih pritisaka prije usvajanja ovog temeljnog ili strateškog državnog dokumenta kontinuirano dolazi iz jednih te istih krugova, a vezan je uz nepotreban odnos državnih financija i Crkve. Pri tome se obrazlaže kako u proračunu nije potrebno predvidjeti stavke kojima se podupire rad Crkve koja je dovoljno bogata i jer nismo svi vjernici!
Upravo ova argumentacija zahtijeva nekoliko odgovora kako se kod neupućenih ne bi budila sumnja u opravdanost ovakvih inicijativa. U prvom redu može se postaviti protupitanje zašto se proračunom financiraju kulturne ustanove, sportske udruge ili znanstvene institucije? Naime, većina od nas ne posjećuje kazališta, ne bavi se sportom ili znanošću. Po istoj bi logici stoga trebalo prestati zajednički financirati i ove proračunske stavke ili možda pitati svakog člana državne zajednice u što bi želio ulagati? Naravno kako je ovo apstraktno i utopističko pitanje, ali nameće se kao odgovor zagovornicima protuvatikanskih ugovora.
Bez državne potpore nemoguć rad pučkih kuhinja, Caritasa, prenoćišta…
Nadalje, govoreći o financijskoj potpori Crkvi treba imati na umu rashode za održavanje tisuća sakralnih objekata koji predstavljaju našu tradiciju, kulturu i materijalnu baštinu kojom se trebamo ponositi i čuvati. Bez državne potpore i crkvene brige mnogi bi ovi spomenici kulture propali što sigurno ni zagovornici ukidanja proračunske potpore Crkvi ne bi željeli. Pribrojimo li tome veliki broj pučkih kuhinja, prenoćišta, rad Caritasa, pomoć izbjeglicama i prognanicima, funkcioniranje vrtića, škola i fakulteta ili troškove grijanja tijekom zime jasno je kako je riječ o velikim izdacima.
U tom kontekstu niti ovih dana česti medijski napisi vezani uz nabavu skupocjenog Mercedesa za potrebe jednog slavonskog župnika ne predstavljaju argument ukidanju potpore Crkvi. Naime, župnici pokrivaju teritorijalno velika područja u radu sa svojim župljanima i auto im je osnovno sredstvo za rad. Što bolji i kvalitetniji, manje će zahtijevati ulaganja u servise i popravke. Podsjetiti se treba kako je i Ford rekao kako je najbolji auto novi auto ili kako nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari! S druge strane mnogi donatori i vjernici jednostavno se zavjetuju materijalno pomagati i što bi svećenik trebao učiniti s poklonima? Zar odbiti Mercedes kako pojedinci ne bi bili zavidni, a isti ti licemjeri rado bi se u njemu vozili, i pri tome uvrijediti darivatelja?
Slični se slučajevi periodično pojavljuju, a započelo je od darovanih tablica Don Angelo na vozilu Anđelka Kaćunka. Pojedinci nikako da shvate kako svi naši svećenici nisu pustinjaci i siromašni fratri. Ili bolje rečeno protivnike vjere, tradicije, domoljublja i obitelji, na čijem je braniku Crkva stoljećima, to niti ne zanima. No barem nas sudeći po dosadašnjoj praksi do usvajanja idućeg proračuna neće gnjaviti svojim umotvorinama.
Uvijek ta vječan sukob bogatih i siromašnih! U SAD sam upoznao čovjeka, milijunaša, koji je u SAD došao kao ruski Židov sa 100 dolara u džepu. I što kaže: “Kad sam bio siromašan, mislio sam fuj bogataši. Sada mislim: siromasi su si sami krivi!” Treba misliti malo šire. Društvo, opći standad ne raste tako da se sirotinji daje, nego da je se prisili da se prihvati posla. A argument ekonomičnosti mercedesa stoji, zašto bi taksisti kupovali mercedese?
Promašili ste bit. Pa nije popa zaradio taj Mercedes da se k… s njim! A k tome kršćanski nauk poučava skromnosti i dijeljenju siromašnima. Što bi Isus rekao na sve to? To je samo jedan pravi primjer farizejštine i licemjerja. Takav će nam obećavati boljitak na drugom svijetu, a od ovoga će uzeti sve što mu se pruži. (Možda po toj logici treba razmotriti kupnju Rolls Roycea, navodno se još bolje nosi s ogromnim kilometražama) 🙂
Upotrijebili ste jedan lijep glagol za koji mislite da je prosta riječ – a nije. “Kurčiti” dolazi od kurc – pjetao. Stoga znači ponašati se kao pjetao (ili mužjak neke druge ptice) prilikom udvaranja.
I reče autor ovog teksta a vi si mislite !! Na stranu što bi baš SVATKO mogao naći “argumente” (koji to nisu) ZA ili PROTIV NAMETA za crkvu (ne za “vjeru”) a pitanje je samo osobnog stava ili stava naručitelja teksta. Kako li je uopće crkva preživjela ono “mračno doba socijalizma” bez državnih potpora ??? Da li je tada bilo ove današnje bahatosti svećenstva ?? Meni je usporedba sa kulturom i materijalnom baštinom samo izgovor za neometano financiranje uhljeba koji “prodaju maglu” neukom pučanstvu i čine sve da bi taj zaglupljeni narod i dalje glasovao na izborima za opciju koja podržava kapitalizam (čitaj “izrabljivanje rada od strane kapitala”) i crkvu. Čisti parazitski odnos na obostranu korist. Kako preživljavaju crkvenjaci u drugim državama koje nemaju takav ugovor sa Vatikanom ? Ili oni možda nemaju materijalna i kulturna dobra i Caritas i grijanje i …. koji zahtijevaju uzdržavanje ? Uvijek je stvar u ODREĐIVANJU PRIORITETA. Današnja Vlast smatra da je veći prioritet dati novce crkvi i za borbene avione a ne za liječenje oboljele djece i zbrinjavanje siromašnih. JA MISLIM DRUGAČIJE. Ostaje mi samo prezir za sve njih. Sve treba samo dobro “objasniti”, potkrijepiti sa vjerom, domoljubljem i “tradicijom” i narod će “progutati”. A mi ćemo i dalje UZIMATI VIŠE NEGO ŠTO NAM PRIPADA jer uzimamo i od onih koji nam inače ne bi dali i od onih koji nemaju ni za svoje osnovne potrebe. No, oni nisu važni, važni smo samo mi. A takav odnos trebamo osigurati i za naša pokoljenja. Nama – dobro a ostalima kao bude. Meni je to sve FUJ !
SIMBIOZA !! Ispravnije rečeno (nego “parazitski odnos”), kasnije sam se sjetio.
Izvrsno ste iskomentirali. Potpisujem!
Što je preskupo za Papu, nije i za slavosnkog župnika. 🙁