Čovjek daje i dijeli, ali najradije tuđe

(Foto: Vlada RH)

Danas se ne vidi više ništa od onoga stvorenog do 1990.g. jer je uništeno »dijeljenjima« samo nekima i sebi! Milijarde eura navodno stižu iz EU-a u Hrvatsku, pa evo sada pred lokalne pravog posla za djelitelje kao velike stvaraoce ničega

Branko Holzer

Ljudska vrsta, taj homo sapiens, jedinstveno je biće koje svojim mozgom umom i razumom stvara odluke pa tim putem i nešto dijeli drugima. Svojom voljom odlučuje kada će, kome i što dati, dodijeliti ili pokloniti. I to se ne događa rijetko. Razloga za to ima mnogo. Za sada ne poznajemo niti jednu vrstu »živih bića« sličnih po mozgovnom, umnom i razumskom ustroju čovjeku. Također, nema živih bića koja svojom voljom, a to znači umom i razumom nešto nekome dijele.

To i nije važno, ali je zaboravljanje neizvršenog obećanja, poklanjanja nečega ili pružanja pomoći nekome bez ikakve odgovornosti i moguće provjere možda i najveći problem našeg društva. Zaboravljamo sve više zbog starosti ili »zaboravljamo« zato što nam to odgovara ili to moramo. Ali, ljudi na vlasti u niti jednoj državi ne smiju zaboravljati zadana obećanja.

Pokloni materijalne i nematerijalne vrijednosti imaju uvijek uzročnu i posljedičnu vezu, a to su određeni putokazi ili razlozi zašto se to događa. Netko dijeli, a netko prima. Prepoznajemo i da netko dijeli nešto što nije njegovo, a drugi primaju nešto što nisu zavrijedili. Ako držimo da je za dijeljenja važno imati osjećaje i kriterije, razumjeti i prihvaćati etiku i moral, onda nam je razumijevanje dijeljenja lakše, nekad i prihvatljivije. Ako toga nema, pa također nema spoznaje od kuda potječe ono što se dijeli, nema razumijevanja zašto se nešto dijeli, nema jasnih saznanja o namjerama djelitelja i što bi trebao netko s dobivenim učiniti ili postići, rađaju se određene sumnje u namjere djelitelja i primatelja.

Sponzori i “sponzoruše”

Zanimljiva su dijeljenja nečijeg znanja, pa i onih prepisanih da bi netko postao doktorom znanosti ili jednostavno rečeno prikazao sebe »pametnijim« ili stručnijim od drugih, a to čine tuđom nematerijalnom imovinom. Mnoge i ovakve pojave nisu rijetke, pa ih se već i zbog određene »rutinske« primjene u stvarnosti, i u više EU država lako mogu prepoznavati.

Čini se da svi mi znamo i očekujemo dijeljenja i poklanjanja baš pred neke izbore. Po vrsti i prigodama davanja se zna o čemu se tu stvarno radi.

Takve se djelitelje od »milja« posprdno naziva i sponzorima, a primatelje sponzorišima ili sponzorušama. U koju vrstu davanja spadaju davanje penzionerima uskrsnice, božićnice, određene pomoći nakon potresa u skladu s imovinskim cenzusom, učenicima učenički džeparac. Naravno da možemo razmišljati kako penzići nemaju zaslužene iznose mirovina, pa su veoma podložni primanju navedenih poklona, a iza toga i biti »podložni« nekome. To nisu oni izmislili.

Stanje gospodarstva društva i države, nakon 14 mjeseci korone i potresa je takvo da se mnogi pitaju što se događa. Naš svakodnevni svijet i život preplavljen je dodjelama i poklonima! Kao svojevrsna pomoć nastradalima ili bolesnima ili siromašnima. Kao globalni i mogući tužni i tragični odgovor je stajalište da je hrvatsko društvo i država u cjelini nastala ili se dogodila i događa dalje tzv. kretanjem naprijed ili nazad, ali najčešće raznovrsnim davanjima dodjelama i poklonima.

EU milijarde pomutile razum gotovo svima

Dijeljenja se provode u pravilu odabranima od strane djelitelja koji su na vlasti. To što dijele nisu stvorili svojim činjenjem, svojim znanjem i radom. Preko 30 godina djeluje taj model »razvoja« gospodarstva i tranzicije hrvatskog društva u kapitalizam i demokraciju i navodnog stvaranja novog gospodarstva kao kapitalističke privrede i onoga što nazivamo i slobodnom tržišnom privredom.

Nakon potresa u Zagrebu veljače 2020.g. i onoga na Baniji ili Banovini u prosincu 2020.g. sve su karte na stolu u igri dijeljenja, dodjela ili poklanjanja. Zbog koronavirusa najavljena EU pomoć iz Bruxellesa svojim članicama pomutila je razum gotovo svima. Kako i ne bi, jer se radi o obećanjima ili o nekom pravu na milijarde eura, desetak i više, ali ne kuna. Eto »pravog« posla za naše djelitelje koji i prije dolaska tog novca već dijele, dodjeljuju ili poklanjaju, često i samu maglu! Čini se da drugo nešto takvi niti ne znaju činiti nego »tuđe« dijeliti, odnosno obećavati.

Bruxelles »traži« dijeljenje najavljenih eura, ali za sve u RH, a ne samo za neke. A naši djelitelji to rade na svoj način i ne boje se da će ih netko iz Bruxellesa prozvati za »neke« marifetluke s njihovim novcem. Ovi su to vježbali preko 30 godina do danas, a birokracija pa i briselska je spora, pa se misli – tko će mene više naći! Dijelili su i razdijelili nasljedstvo koje smo svi izgradili i stvorili desetljećima rada, u »crnom socijalističkom mraku«. Tako su to podijelili da se i ne zna danas kome, niti gdje se nešto nalazi, zbog mraka! Stvaraoci razdijeljene imovine nemaju rezervnu varijantu za svoju domovinu, nemaju nekoga tko će im sada nešto dodijeliti, a neki su izgubili sve. Nakon poplave u Gunji i drugdje i raznih potresa neki građani se sada »kuće« i po drugi i po treći puta!?

Danas se ne vidi više ništa od onoga što je stvoreno do 1990.g. jer je uništeno »dijeljenjima« samo nekima i sebi!

Živjeli na nasljeđu iz prošlih vremena, sada od pomoći iz Bruxellesa

Osjećaj da ovakve teme nikome ne odgovaraju, ne vara! Odgovori odgovornih svode se na fraze da su učinili sve da do »onog lošeg« ne dođe, ali se dogodilo baš najgore! A oni tome nisu krivi, jer su imali dobre namjere, navodno i velika obećanja. Svi smo to čuli, ali kazuju da nisu mogli učiniti ništa, a sve su zaboravili, jer nisu htjeli, nisu znali i nisu više mogli i da su htjeli. Za sve je bilo kasno. Poznata je izreka da je i put za pakao popločen mramorom barem, a kažu i zlatom. Čini se, samo za neke.

A sada kako nastupaju lokalni izbori eto pravog posla za djelitelje kao velike stvaraoce ničega. Zna li netko što je netko iz politike Hrvatske od 1990.g. naovamo stvorio, osim ove, kako kažu, slobodne, samostalne, nezavisne i europske Hrvatske.

Do prije desetak godina još smo živjeli od onoga iz prošlosti čega više nema, a sada navodno i valjda počinjemo živjeti od dodjela eura iz Bruxellesa. Tu su i Caritas, Crveni križ, udruge i pomagači raznih vrsta i boja, a svi stvarno pomažu! Ali se čini da za iskazanu dobrotu nisu zaslužni ti koji su svoju imovinu dodijelili, nego neki drugi, ali koji bi htjeli pobijediti i na ovim lokalnim izborima u svibnju.

Predizborno dijeljenje

Milijarde eura navodno stižu u Hrvatsku, a oni to već dijele, baš prije izbora. Naučivši posao dijeljenja i razdiobe tuđe imovine, kao stečevine cijelog društva bivše Republike Hrvatske, sada počinju dijeliti navodno bespovratna sredstva u milijardama eura iz Bruxellesa.

Neodoljivo je pomisliti da se naši djelitelji eura ponašaju kao veliki ratni osvajači, Bruxellesa naravno, pa sada dodjelama slave i nagrađuju svoje hrabre suborce-generale zbog uspjeha u tom velikom boju! Možda to još nije poznato u Europi, ali nama u Hrvatskoj jest!

Za primjer, već po koji puta se Vlada i ministri ponašaju kao da spašavaju zdravstveni sustav, navodnim plaćanjem dugova od 6-7 milijardi kuna dobavljačima lijekova i drugih potreba za bolnice i sve pacijente. Prema izjavama iz medija, oni su opet spasili zdravstveni sustav koji ne valja već godinama i te »jadne« dobavljače-vjerovnike. Sve to trpe građani i dobavljači, ali kako? Kako trpe građani to znamo, a drugo trpljenje je gluma je za građane. U tome je razlika, jer djelitelji i dobavljači znaju o čemu se radi, sve ide dalje na isti način.

I na kraju ove farse nitko ne zna pronaći, a kako se čini niti može, što su to naši političari stvorili, a da bi to onda dijelili nekome kao svoje djelo, kao svoju mukom stvorenu stečevinu, kako žele prikazati milijarde eura iz Bruxellesa. Sada kad je najpotrebnije da nešto stvaraju, oni se hvale dodjelama nezarađenog tuđeg novca. Jer oni u stvarnosti nisu stvorili ništa korisno nego nešto sumnjivo, teško i opasno. Stvorili su i stvaraju dugove koji se ne mogu otplatiti. Otplatiti znači vratiti nekome njegovo, koje je netko u ime svih nas spiskao, bez odgovornosti.