Covid-19 pomaže industrijalizaciji

Sve stranke u svojim izbornim programima navode otvaranje novih radnih mjesta i re-industrijalizaciju. Uglavnom se radi o sličnim obećanjima koja prate sve izbore zadnjih godina. Nijedna ne kaže kako

dr. sc. Viktor Simončič

“Ljudi se tisuću puta više trse oko stjecanja bogatstva nego oko izobrazbe duha; dok sasvim sigurno našoj sreći mnogo više pridonosi ono što jesmo nego ono što imamo.  (Arthur Schopenhauer)

Kako to biva pred izbore, svaki čas netko nazove i pita za mišljenje. Pitali me: »Koji je glavni problem u Hrvatskoj?« Ja odgovaram: »Nekompetentnost!« Što mislite o problemu zdravstva, školstva, okoliša, gospodstva… Ja odgovaram: nekompetentnost, nekompetentnost, nekompetentnost… Pitali me zašto zaostajemo, a ja odgovorio: »zbog nekompetentnosti«.

Dan iza, Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, objavio je rezultate “Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2020.” Mjera za ocjenu konkurentnosti je »koliko dobro zemlje upravljaju svojim resursima i kompetencijama kako bi omogućile dugoročno stvaranje novih vrijednosti«. Resurse imamo. Kako upravljamo s njima najbolje pokazuju oranice Slavonije zarasle u krov.

Problem je u kompetencijama. Kod nas kompetencija ne znači isto kao u državama s kojima nas se uspoređuju. Mi u javnom životu imamo uhljebljivačku kompetenciju. Atribut kompetencija usko povezan isključivo sa stranačkom pripadnošću. Vodeća mjesta, preko kojih se upravlja resursima, s milijardama našeg novca, kreiraju politike zauzimaju samo oni s upitnom stranačkom kompetencijom. Rezultat ne čudi: Na 60. smo mjestu od ukupno 63 zemlje obuhvaćene istraživanjem. Najgori među EU zemljama, a iza nas su samo Venezuela i Mongolija!

Ne napredujemo, nazadujemo

Ono što zabrinjava je trend. Mi zadnjih deset godina padamo. Ne napredujemo. Nazadujemo. https://zg-magazin.com.hr/rezultati-mature-su-jos-odlicni/

A promjene su nužnije nego ikada ranije. Zašto? Zbog korone? Zbog sredstava koja će biti na raspolaganju u EU za sanaciju posljedica zatvaranja ekonomije uzrokovane s virusom Covid-19. Od nekih dvije tisuća milijardi koje će na raspolaganju imati države članice EU, 20 milijardi eura će biti na raspolaganju nama. Svaka od država će u sklopu tzv. EU semestra dobiti jasne zadatke što mora ispuniti da bi imala mogućnost koristiti ta sredstva do kojih će EU doći zaduživanjem u sklopu »uzajamne podjele duga«.

Kako se radi o sredstvima koja će najvećim dijelom na raspolaganju ili dati ili za njih jamčiti bogatije i u pravilu uređenije države, preduvjet da bi se mogla koristiti sredstva će biti poštivanje vladavine prava, što govori da vladavina prava nije sama po sebi razumljiva činjenica koja automatski proizlazi iz samog EU članstava. Znamo da nam je vladavina prava praktički Ahilova peta, da smo od EU dobili niz kritika i preporuka u tom smjeru. Hoće li tih 20 milijardi konačno biti dovoljni poticaj da konačno uredimo državu i da vjetroelektrane pokreće zdrav vjetar?

Sredstva će biti na raspolaganju samo za projekte koji će se temeljiti na »zelenom planu« EU. Prednost će se dati inovativnim projektima vezenim za smanjenje utjecaja na klimatske promjene, ostvarivanje ciljeva napuštanju fosilnih goriva i naravno za digitalizaciju. I tu je kvaka. Imamo li mi kompetencije pripremiti inovativne konkurente projekte po strogim EU pravilima?

Kapacitet za proizvodne investicije

Skeptičan sam i po pitanju znamo li uopće pripremiti projekte i raspisati natječaje za korištenje EU sredstva, čak kada sredstva nisu predmet konkurencije. Vjerovali ili ne, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, već 3-4 godine bezuspješno pokušava realizirati natječaj za nabavku 1,2 milijuna kanti za otpad vrijedan blizu 400 milijuna kuna. Rezultati vrlo upitnih projekata za postupanje s otpadom (Marišćina i Kaštjun), te uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ( à la Sisak) samo dodatno potvrđuju da baš ne znamo s EU sredstvima. Kada se ne zna provesti postupak za nabavku običnih kanti/posuda za otpad, kada nismo znali čak niti samo odabrati između dva proizvoda, kako vjerovati da će se to znati u slučaju kada će oni koji će odobravati sredstva tražiti od nas čak i inovativnost?

I kako vjerujem da ćemo na ovaj ili onaj način ipak uspjeti pripremiti dokumentaciju za oporavak gospodarstava po europskim pravilima, pitam se za koje to projekte? Imamo li mi gospodarstvo i sektor istraživanja koji mogu iznjedriti tržišno konkurentne inovacije koje će uz nacionalnu imati i dodanu vrijednost u ispunjavanju »zelenog plana«? Imamo li kapacitet za proizvodne investicije? Imamo li industriju čiji proizvodi mogu zauzeti dio zahtjevnog svjetskog tržišta roba/proizvoda?

Sve stranke u svojim izbornim programima navode otvaranje novih radnih mjesta i re-industrijalizaciju. Uglavnom se radi o sličnim obećanjima koja prate sve izbore zadnjih godina. Nijedna ne kaže kako. Plan EU za sanaciju posljedica pandemije Covid-19 je prava prilika za novi industrijski početak. Tražit će se proizvodi. Šansu vidim u činjenici da je pandemija pokazala da se Europa okrenuti više sama sebi, ali i da se EU članice moraju okrenuti više samima sebi. Što se tiče ciljeva »zelenog plana« i približavanja k bez fosilnom društvu, oni se i mogu ostvariti samo nizom projekata (energetska učinkovitost, korištenje lokalnih resursa) na lokalnoj razini.

Prvi koraci nove Vlade

Nova Vlada kao prvi korak mora razumjeti što stoji iza plana EU oporavaka i ocijeniti s kojim postojećim proizvodnim i istraživačkim, u svjetskim razmjerima konkurentnim potencijalima raspolažemo i njima pružiti potrebnu pomoć. Jedna od tvrtki čiji su proizvodi svjetski konkurenti je svakako tvrtka Tehnix iz Donjeg Kraljevca, koju kao paradni primjer čest spominjem. Tehnix je tvrtka koja je poznata da proizvodnju temelji na vlastitim inovacijama i patentima, koja 85 % proizvoda izvozi u najrazvijenije države Europe. Tehnix i njoj slične tvrtke (manje poznajem druga područja pa ne navodim imena tih tvrtki, ali sam siguran da ih ima), one koje se temelje na vlastitom znanju, su onaj potencijal na kojima treba graditi re-industrijalizaciju i koje trebamo da iskoristimo onih 20 milijardi.

Treba li takvima pomoć? Pomoć je uvijek dobrodošla, ali najčešće čak niti ne treba biti financijska. Neki puta je dovoljno je da se domaćoj tvrtki da ista prilika kao onim stranim, što u dosadašnjim tenderima na području okoliša nije bio slučaj.

Kako tvrtka Tehnix nikako ne uspijeva kod nas s tehnologijom izdvajanja i procesiranja otpada iz jedne posude, a uspijeva u drugim državama, na nedavanoj tehnološkoj konferenciji za svoj klijente su pokazali cijelo postrojenje u realnoj veličini u svojoj hali. To je postrojenje pravi primjer tehnologije za ispunjavanje »zelenog plana«. Vjerujem da će nova Vlada prepoznati potencijal inovacija Tehnixa i njoj sličnih kompanija. Hoće li? Mogla bi, ali… Možda je Covid-19 ostavio i neke dobre posljedice…