Čime se bavi Ured za ekološku održivost u Zagrebu?

(Foto: Grad Zagreb)

Do nedavno sam vjerovao da će se barem među naprednijim sredinama razumjeti važnost upravne samostalnosti okoliša. Da će u Zagrebu izmisliti Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje nije mi bilo niti na kraju pameti

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Bojim s čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu. (Toma Akvinski)

Pratio sam na TV-u razgovor s predsjednikom stranke ORAH, Zorislavom Petrovićem, koji se protivi micanju izraza zaštite okoliša iz naziva ureda u Gradu Zagrebu. I ja smatram da izbacivanje termina „zaštita okoliša“ nije korisno, već se to radi zbog populizma i demagogije. Znam da je zadnjih godina zaštita okoliša postala puka forma, ali barem je bila forma. Sada prestaje biti čak i to.

Zaštitu okoliša, u koalicijskoj trgovini vezali smo, prije par godina, uz Energetiku i održivi razvoj, a poslije još pompoznije u Gospodarstvo i održivi razvoj. Kako je Zagreb u mnogo čemu iznad prosjeka Hrvatske, stavljanje zamumuljeno i zakukuljeno brigu za okoliš u Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, uspio je nadmašiti Vladu. Naravno de je moguće (sa)staviti na papiru sve u sve, ali pitanje je smisla i koristi.

Upravo to stavljanje svega pod sve, predsjednik ORAH-a je prokomentira na vrlo duhovit način. Rekao je da bi možda bilo najbolje da se osnuje ministarstvo Boljitak, i da je u njemu doslovno sve, od kulture, do socijale, planinarenja i okoliša. Zamislite jednostavnu upravu: Premijer i Ministarstvo boljitka. Gradonačelnik i Ured boljitka. Kolike uštede u rukovodiocima, tajnicama, vozačima i fikusima…

Kad će (ponovno) zavladati kompetencija?

Izjava (i za okoliš) nadležnog ministra Filipovića, kako je okolišni problem planirane energane na Rebru problem ministra zdravstva Beroša pokazuje da smo na razini države bitku za okoliš konačno izgubili. Trebat će se dogoditi nešto slično čudu da ponovno zavlada kompetencija, da se majci vrati dite, da vratimo na (barem formalni) značaj okoliša kojeg smo sa sobom donijeli iz bivše države.

Inače, nisam sretan da se uz okoliš navodi atribut „zaštita“ (od koga?), a nisam uvjeren da je i izraz „okoliš“ u Hrvatskom jeziku ono što drugi razumiju pod Environment, Umwelt, Ambiente…. O tome nekom drugom prilikom.

Do nedavno sam vjerovao da će se barem među naprednijim sredinama razumjeti važnost upravne samostalnosti okoliša. Da će u Zagrebu izmisliti Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje nije mi bilo niti na kraju pameti, jer je gradonačelnik Tomašević magistrirao u području okoliša, društva i razvoja na Sveučilištu u Cambridgeu 2013.

Okoliš mora imati samostalnost

Ne mogu vjerovati da su (ga) na Cambridgeu učili da se okoliš treba staviti pod ingerencije gospodarstva. Ili je propustio neko predavanje ili je zaboravio osnovni postulat u problemu okoliša, kako je okoliš jedan o samostalnih dionika, koji sudjeluje u određivanju razvojnih politika. Posebno onih koji okoliš koriste kao resurs. Barem zadnjih 50 godina je među razvijenima jasno da onaj koji koristi okoliš kao proizvodni resurs u cilju i ostvarivanja individualne dobiti, ne smije sam određivati uvjete u kojoj mjeri i na koji način će koristiti zajedničke resurse.

Iako je pojam održivi razvoj širi od pojma okoliš, i u određivanju dugoročnih održivih razvojnih opredjeljenja okoliš mora imati samostalnost, ali tako da sam ne može niti ne smije određivati smjernice održivog razvoja.

Mora da je magistar okoliša, društva i razvoja Tomašević nešto u Cambridgeu prečuo kada je odlučio imati ured koji će se baviti ekološkom održivosti u Gradu Zagrebu.

Ured koji se bavi priučavanjem golubova

Ako je, a vjerujem da je, i u Cambridgeu ekologija i dalje prirodna znanost koja proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaja na okoliš u kojem obitavaju te utjecaj okoliša na njih, „pari mi se“ da će se ured u sklopu ekološke održivosti baviti na primjer proučavanjem golubova, utjecaju ljudskih aktivnosti na njihov razvoj i ponašanje (dostupnost hrane iz otpada, buka od prometa …) i njihov na nas (utjecaj izmeta na rast biljaka na Zrinjevcu, na zdravlje građana i posredno na boju dijela populacije golubova). Zar Zagreb treba baš to?  

Što se tiče razumijevanja pojmova ekologija, zaštita okoliša, održivi razvoj…. u našoj akademskoj zajednici, čiji bi se rad morao temeljiti (i) na jasnoći pojmova, vlada rašomon. Doprinos jasnoći i razumijevanju pojmova na ovom portalu daje profesor Igor Čatić. Druga osoba, na širim prostorima, koja tome pridaje značaj je profesor Aleksandar Knežević iz Sarajeva. Valjda postoji još netko… Inače, razumijem kada se pod nekim izrazom krije nešto u duhu terminus technicus, ali da se (po)brka ekologija i okoliš ipak je malo previše.

Čime se bavi industrijska ekologija?

I nije to sve. Proguglao sam i našao definiciju prema kojoj se industrijska ekologija bavi promjenama industrijskih procesa s linearnih (otvorena petlja) sustava, u kojima resursi i kapitalna ulaganja putuju kroz sistem na kraju postajući otpad, na sustave zatvorene petlje gdje se otpad koristi u novim procesima. I kako industrijska ekologija ima široko područje djelovanja koje povezuje industrijsku djelatnost i okoliš u sustav održivog razvoja.

Ako bi se striktno držali što je to industrijska ekologija, onda bi se pod tim trebale proučavati zajednice živih organizama pod utjecajem industrijske aktivnosti. Npr. ponašanje crnih vrana ili štakora u proizvodnoj hali čeličane.

Postoji i Primijenjena ekologija mora. Razumijem što je ekologija mora, ne razumijem što je to primijenjeno. Da ne postoji nešto neprimjereno u ekologiji, posebno u moru? Tko se voli kupati u moru, može studirati Ekologiju i zaštitu mora, Biologiju i ekologija mora, Ekologiju mora i priobalja, Održivo upravljanje vodenim ekosustavima….

Sprega okoliša i ekologije s mirovinama

Tko želi nešto šire može kod nas, uz nekoliko ekologija mora, uz Industrijsku ekologiju, na sve-sva-vele i ne vele učilištima, studirati Ekologiju i zaštitu prirode, Primijenjenu ekologiju u poljoprivredi, Socijalnu ekologiju, Zdravstvenu ekologiju, Zaštiti prirode i okoliša, Ekoinženjerstvo i zaštitu prirode, Studij ambalaže, recikliranja i zaštite okoliša,…Osnove zaštite okoliša, Zaštitu okoliša, …

Meni je već dugo jasno zašto smo postali društvo umanjene vrijednosti. Jasno mi je da je prosječna satnica kod nas, i zbog ignoriranja okoliša, samo 12 €, u Sloveniji koja ima oduvijek „okolje“ bez zaštite, 23 €, a u Njemačkoj, koja također ne štiti „Umwelt“, a kamoli da ga je ispremiješala s ekologijom preko 40 €.

Onaj tko u pravom smislu te riječi ne razumije značaj okoliša, kao jednog od stupova održivog razvoja, logično ne može osigurati potreban razvoj, niti pristojnu nadnicu svojim radnicima, niti umirovljenicima ljudski dostojne mirovine. Udio mirovine u prosječnoj plaći danas je 36 %, dvostruko manji od vremena kada je udio mirovine u prosječnoj plaći bio 80 %, između ostaloga i zato što smo razumjeli razliku između okoliša i ekologije.