Ciklus fotografija posvećenih Davidu Lynchu

Ciklus fotografija posvećenih Davidu Lynchu

Damir Širola: Lynch nije zadovoljan linearnom, deskriptivnom ili logičkom naracijom. Za njega je svijet kaotičan kao što je bio i za izvorne autore nadrealizma u doba nastajanja tog smjera u umjetnosti

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Damir Širola

Suvremeni hrvatski fotograf Damir Širola se upravo predstavlja s novom samostalnom izložbom u galeriji HDLU-a u Varaždinu.

Krajem lipnja predstavljate se novom samostalnom izložbom, fotografijama posvećenima Davidu Lynchu u galeriji HDLU-a u Varaždinu.

Pripremljena kolekcija je vizualno srodna Lynchevom nadrealizmu. Fotografije nisu replike scena iz njegovih filmova, one imaju duh njegovog filmskog svjetonazora i u jednom trenutku sam pomislio kako bi baš njemu – vjerojatno – bilo zanimljivo vidjeti ih i kako bi u njima našao nešto intrigantno.

 Opus ovoga redatelja za Vas je iznimno poticajan?

Da, Lynch nije zadovoljan linearnom, deskriptivnom ili logičkom naracijom. Za njega je svijet kaotičan kao što je bio i za izvorne autore nadrealizma u doba nastajanja tog smjera u umjetnosti, za Bretona ili Aragona. K tome, on nije naporan, ne pretvara svoja djela u manifeste i “pravilnike“, samo otvara vrata, postavlja mala pitanja i tako inducira intelekt promatrača.

Kako odabirete motive, kako pristupate motivu?

Nemam neki algoritam, pravilo ili predumišljaj. Improvizacija i intriga trenutka, bizarnost scene ili neki zagonetni detalj su dovoljni. Ne vjerujem u teoretiziranje oko promišljanja i konceptualnih postupaka. Fotografija se događa neprekidno i posvuda, a fotografi su oni ljudi koji u tome mogu pronaći svoju motivaciju.

Kakva je pozicija fotografije u suvremenoj umjetničkoj produkciji?

Ovo je pitanje za disertaciju i zavređuje kompleksno razmatranje koje vam ne mogu dati. Fragmentarno, fotografija je u stanju paradoksa jer je mogućnost snimanja kapilarno dostupna svima, a ta množina fotografija ne rezultira višim dosezima u umjetničkoj produkciji. S druge strane, kao tehnološki postupak fotografija napreduje na dnevnoj bazi i daje izvrsne rezultate. Dakle, usklađenje suvremenog umjetničkog dosega je u funkciji vremena koje je eksponencijalno pa se rezultati zadržavaju vrlo kratko, prekratko da bi ostavili neki važniji trag u globalnoj kulturi.

Prije ste radili monokromne fotografije a sada su one u boji.

Nije baš tako jednoznačno. Kao mladi amater volio sam Ektachrome slajdove koji su bili vrh fotografije u boji. Kućna tehnologija i budžet nisu mi dozvoljavali da ih prakticiram stalno pa sam u svom kućnom labosu radio c/b postupke i tako se odrekao kolora. U međuvremenu je tehnologija postala mahom digitalna i rezultati kolora me nisu privukli. Dapače, odmak od preslikavanja stvarnosti bojom mi je pomogao da se kadrovi očiste od suvišnih informacija. Sadašnje korištenje boje vidim kao ekspresionstički dodatak obliku ili volumenu.

 Došli ste iz Zagreba živjeti i raditi u Varaždinu.

Desilo se tako da sam dobio posao u Varaždinu a moja supruga u Sloveniji pa je logičan bio odlazak iz Zagreba u Varaždin. Sada kada sam u mirovini drago mi je da je ispalo tako, Varaždin je grad sa znatno humanijim tempom života od velikog grada.

Što je još novo u atelijeru?

Atelijer nemam i nikad ga nisam imao. Kako kažu stari lisci iz Magnuma – “dobre cipele i oprema za sve vremenske uvjete”, to je ono što trebam.

Planovi…?

Veselim se izložbi u Centru za kulturu Čakovec početkom iduće godine. Neki dan sam razgovarao s gospođom Kukolić koja je zadužena za izložbe u tom izvrsnom prostoru i s olakšanjem primio njene ocjene radova koje mislim objesiti.

Komentiraj

*