Cijenimo i svoje

Posebno nerazumljivim mi se čini i napad na ministra Dobrovića, kad ga optužuju da zaustavlja projekt Lečevica i sanaciju Karepovca kako bi pogodovao domaćoj tvrtki Tehnix. Grad Split sanira Karepovac još od osamdesetih godina, a od tada do danas nema pomaka

dr. sc. Viktor Simončič

Nije da sam previše pametan, nego je stvar u tome da je duže ostajem kod rješavanja problema. (Albert Einstein)

Jako sam zbunjen razinom kompetencija politike, struke, zainteresirane javnosti i medija. Zadržat ću se samo na područje okoliša, iako mi ništa drugačije ne izgleda niti u drugim resorima. Ali o tome neću, jer mi nedostaje kompetencije, iako za postupke nekih resora ne treba stručnost. Dobra domaćica to prepozna lakoćom. No nisam domaćica….

Zbunjen sam reakcijom na ministra Dobrovića nakon što je izjavio kako je dosta pogodovanju samo stranim tvrtkama. Komentirajući navode da pogoduje hrvatskim gospodarstvenicima, istaknuo je da kao ministar u Vladi Republike Hrvatske ima dužnost i obavezu brinuti o provođenju zakona i zaštiti hrvatskih interesa, a pritom misli i na interese hrvatskog gospodarstva. Upozorio je da je u prijašnjem periodu domaćim tvrtkama bilo gotovo nemoguće dobiti posao na natječajima u sustavu gospodarenju otpadom. Naglasio je kako smatra da je hrvatsko gospodarstvo sposobno participirati u tržišnoj utakmici te treba osigurati da prestanu prepreke kojima im se to do sada onemogućavalo.

Znam da ne možemo proizvesti sve i da ne možemo biti samodostatni. Ali možemo barem cijeniti ono što znam proizvesti. Onaj sam koji poštuje svoje, proizvedeno tamo gdje živi i radi, ali i koristi druge blagodati društva. Od liječnika do kazališta. I to mora netko platiti. Znam da to ne mogu platiti porezi radnih mjesta drugih država, već samo ona iz Hrvatske. Upravo zato jesam za »kupujmo hrvatsko«, iako i to samo ako je dobro ili tu negdje.

I kada spominje probleme postupanja s otpadom, ministar Dobrović, vjerojatno između mnogih proizvođača opreme misli i na Tehnix. S pravom. Tvrtka Tehnix iz Donjeg Kraljevca, ima jednu od najboljih tehnologija za obradu otpada, nagrađenu svim mogućim svjetskim priznanjima. Ne obvezuje odvajanje otpada na izvoru, pa se s primjenom može početi odmah, čime se odmah ispunjavaju i ciljevi iz politike prema Europskoj uniji, čak i najnoviji cilj da se ne smije odlagati više od 5 % otpada do 2030. Tehnologija je samoodrživa. Pisao sam kako se jednostavno i financijski prihvatljivo može riješiti problem postupanja s komunalnim otpadom u Zagrebu, a vrijedi i za Split, Osijek, Senj, Sisak i Rab.

Protiv natječaja »domaće ni pod razno«

Inače, svjestan sam da se ne može i čak niti ne smije u javnim natječajima preferirati niti jedna tvrtka, pa niti Tehnix. Na osnovi vlastitog iskustva i onog što sam vidio da ta tehnologija može, zalažem se, u korektnom odmjeravanju prednosti i nedostatka i za mogućnost primjene te tehnologije. Vjerujem da bi u procesu javne nabave mogao imati šansu i Tehnix, ako netko, u duhu pisanja natječaja »domaće ni pod razno« ne propiše da firma mora imati godišnji prihod od stotine milijuna eura i promjer neke nevažne cijevi od 80.03 nečega, jer domaći proizvođač slučajno ima u ponudi promjer cijevi 80.04, za nešto što je tehnički i funkcionalno nevažno.

Već sam pisao kako sam nedavno u Bosni razgovarao s jednim poduzetnikom o već postojećem postrojenju po gore spomenutoj tehnologiji za industrijsku preradu komunalnog otpada u Konjicu. Ja ponosan da eto ima tamo nešto naše. A on zabrinut. Kaže da je instalirana snaga od 100 kW i da specifična energetska potrošnja može porasti ako neće biti dovoljno otpada. Njega brine tih 100 kW, a na Marišćini u Rijeci, u naravno uvoznom i nigdje viđenom postrojenju, instalirana snaga je preko 3 MW. Barem 20 puta veća instalirana snaga od one u Konjicu, jer se radi o većem kapacitetu, i nikoga ne smeta. To postrojenje će slijedećih 40 godina godišnje nepotrebno trošiti energije kao gotovo 1000 automobila.

Nerazumni napadi na ministra Dobrovića

Posebno nerazumljivim mi se čini i napad na ministra Dobrovića, kad ga optužuju da zaustavlja projekt Lečevica i sanaciju Karepovca kako bi pogodovao Tehnixu.

Grad Split sanira Karepovac još od vremena kada sam se počeo baviti okolišem. Pamtim problem još iz sredine osamdesetih, prošlog stoljeća. Od tada do danas niti makac. Kako bi zaustavio daljnje stvaranje brda zvanog Karepovac, ministar predlaže da se do izgradnje Lečevice otpad na ulazu obrađuje. Primijeni li se tehnologija koja obradi/preradi sav otpad na način da se odlaže manje od 10 %, to bi bila ekološki najbolja mjera da se do izgradnje Lečevice u prihvatljivim granicama drži negativan utjecaj na okoliš s Karepovca. I onda gotovo da boli vijest iz medija, kojom se želi naglasiti pogodovanje Tehnixu rečenica kako je jedina tvrtka koja reklamira takav pogon u Hrvatskoj Tehnix. A Tehnix ne reklamira tehnologiju, već je razvio i patentirao tu tehnologiju koja je trenutno u omjeru trošak – učinak bez konkurencije u svijetu. Najbolja i najjeftinija. Pojašnjenja radi, nije riječ o pogonu vrijednom sto milijuna kuna, već i do pet puta jeftinijem sustavu od onog na Marišćini, planiranom za Lečevicu, za Zadar na lokaciji Donja Bila, za Šibenik na Bikarcu.

Ponovno se javno pitam da centar gospodarenja s otpadom Lečevica nije nova Marišćina ili Kaštjun? Isplativ za EU, ali je pitanje je li i za žitelje Splitsko – dalmatinske županije? Znaju li građani županije koliko će ih to koštati? Hoće li svi imati istu naknadu ili će postojati razlika u naknadama koje će plaćati žitelji Runovića, Komiže, Sućuraja i Podstrane? U Primorsko goranskoj županiji građani to još uvijek ne znaju. Zna se da će biti daleko veća od obećanih nekih 300 kuna/tona. Danas se spominje 470 kuna/tona na ulazu u postrojenje. Spominjalo se čak i povećanje sadašnje mjesečne naknade za domaćinstva od 100 kuna. Za utjehu Dalmatincima, konačnu cijenu ne znaju niti građani drugih sredina gdje se planiraju slični centri. A da će biti paprena, nema sumnje.

Koliko će postupanje s otpadom koštati žitelje Komiže?

Ako sam dobro upamtio, dožupan Šošić je rekao da će javno iznijeti imena svih onih koji će biti prepreke za Lečevicu. Volio bih da i mene spomene. I ja sam protiv, ali samo zato jer i njemu i građanima želim najbolje. Dožupane Šošić, podvrgnite kritičnoj ocjeni postojeću studiju i ocijenite koliko je sve skupa (bez)smisleno. Nudim okladu (1 : 100) da se ne zna koliko će već sutra postupanje s otpadom koštati žitelje Komiže. A u tom trošku moraju biti sve one novo osmišljene pretovarne stanice, sanacija Karepovca i inih odlagališta, pa čak i trošak transporta staklene boce od Komiže do Visa, pa na trajekt, pa do Lečevice, pa onda autoputom sve do Huma na Sutli, najbliže tvornice stakla.

Mora biti predviđen i trošak prijevoza izdvojenog alternativnog goriva (RDF) na primjer do cementare u Koromačnom u Istri ili do cementara u Kaknju i Lukavcu u BiH, jer su u splitskoj cementari protiv korištenja RDF-a (neka mi je oprošteno) po mome izmanipulirana lokalna javnost, (demagozi) političari i šutljiva i samodostatna, (ne samo lokalna) akademska zajednica. O zabrani korištenja RDF-a postoji i odluka Upravnog suda, ako se ne varam? U dijelu razvijenog svijeta Split je jedini (ima još mislim jedno mjesto u Sloveniji) gdje je zabranjeno korištenje RDF-a kao alternativnog goriva.

Inače Karepovac je samo paradni primjer nedjelovanja i čekanja kako će se problem riješiti sam od sebe. Primjer Dubrovnika i planiranog turizma njihovog otpada diljem Lijepe Naše, za puste milijune, samo je dodatni primjer nevjerojatno neodgovornog ponašanja. Dubrovčani inače imaju gotov projekt, usklađen s prostornom dokumentacijom za trajno rješenje problema postupanja s otpadom, uključujući i sanaciju postojećeg odlagališta, za cijenu jednogodišnjeg troška ‘vozanja’ otpada. Postrojenje bi moglo biti gotovo prije turističke sezone. Kako im se baš ne da činiti, i kako bi se spriječila sramota da biser turizma i svjetske kulturne baštine ne zna u 21. stoljeću kamo s otpadom, a iz dokumenata je vidljivo da se znalo u Dubrovačkoj Republici još u 14. – 15. stoljeću, predložio sam Zelenoj akciji/Srđ je naš da zajedno uzmemo problem u svoje ruke.

U raspravama protiv Lečevice naročito me se dojmila briga za izvorište Jadro. Kako se radi o kršu otpadne vode su objektivno veliki problem. Uz tako izraženu savjest za okoliš uvjerenje da niti jedna kuća u Dalmaciji nije (više) bez vodonepropusne septičke jame mora da je točno. Ili se varam?

(Naslovna fotografija: www.mzoip.hr)