Chrysler Airflow: Aerodinamična revolucija, ekonomski promašaj

Chrysler Airflow: Aerodinamična revolucija, ekonomski promašaj

U nastojanju razbijanja jednoličnosti Chrysler je potražio inspiraciju u aviodizajnu, želeći privući kupce novim dizajnerskim trendom. Odluka se ispostavila hrabrom jer je nesvakidašnji oblik Aairflowa, nažalost, imao upravo suprotan učinak – odbijao je kupce umjesto da ih privlači

Boris Jagačić

Modelom Airflow iz 1934. Chrysler kao da je naglas rekao ono što se drugi proizvođači nisu usudili. Početkom 1930-ih, naime, sve se intenzivnije osjećala zasićenost postojećim automobilskim dizajnom. Provjerena dizajnerska shema – svjetla odvojena od nosa s vertikalnim hladnjakom što izlazi iz relativno četvrtaste kabine sve je manje koga impresionirala.

U nastojanju razbijanja jednoličnosti Chrysler je potražio inspiraciju u aviodizajnu, želeći privući kupce novim dizajnerskim trendom. Odluka se ispostavila hrabrom jer je nesvakidašnji oblik Airflowa, nažalost, imao upravo suprotan učinak – odbijao je kupce umjesto da ih privlači te je ostao zapamćen kao velik promašaj autoindustrije. S druge strane, »dosadni«, konzervativni auti su i dalje kako-tako pronalazili put do novih vlasnika.

Glasnik budućnosti

Razlog tome valja tražiti u tome što si je 1930-ih godina, u razdoblju ekonomske depresije, automobil mogao priuštiti samo imućniji Amerikanac, a radilo se uglavnom o ozbiljnijoj populaciji kojoj nije bilo nimalo stalo do nekakvih dizajnerskih »akrobacija«. Premda komercijalan neuspjeh, Chrysler Airflow je ostavio dubok trag jer je s vremenom njegov osnovni dizajnerski koncept (svjetla uklopljena u karoseriji) zaživio, pa ga se može doživjeti i kao nekakvog »glasnika budućnosti« te su tako danas »čudni« upravo oni automobili koji odudaraju od njeogvog osnovnog koncepta.

Spomenimo kako su očuvani primjerci Airflowa kod kolekcionara klasika na četiri kotača među najtraženijim Chryslerima uopće. Usvajanje aerodinamičnih dizajnerskih rješenja je svakako bila dobra ideja i to ne samo zbog vizualnih, već i praktičnih razloga. Manji otpor zraka rezultirao je i smanjenom potrošnjom goriva te većom krajnjom brzinom. Bio je to doista revolucionarni utjecaj koji su drugi američki proizvođači usvojili (čitaj kopirali) tek kasnije.

Stvaranje Airflowa poteklo je od želje Carla Breera o stvaranju futurističkog vozila s Chryslerovom značkom. Breer je godinama bio očaran pticama koje je proučavao u letu i općenito se interesirao za letenje i aerodinamiku, što se na kraju odrazilo i na njegovoj kreaciji. Nagnuti vjetrobran i svjetla ugrađena u karoseriju trenutačno je opće prihvaćen i logičan koncept gradnje automobila, no u Breerovo vrijeme Airflow je djelovao prilično čudnovato.

Model iz 1936. godine

Prve serije pokretao je redni motor sa šest cilindara. Vrlo brzo stiže i osamcilindraš zapremnine 4893 ccm s dva ventila po cilindru i oko 112 KS (pri 3400 o/min), opremljen trobrzinskim mjenjačem. Automobil je postizao krajnju brzinu od 150 km/h. Paleta motora se širi, ali niti jedan pogonski stroj nije bio osobito moderan, a ugrađivali su se i u druge aute iz Detroita.

Konkurencija širi lažne glasine

Novost je bila unitarna konstrukcija Airflowa – šasija sastavljena od četvrtastih čeličnih okvira na koju se montirala karoserija. Kao prednost treba spomenuti smještaj motora ispred prednje osovine, što je kao rješenje postalo prihvaćeno tek od 1940-ih. Zahvaljujući tome unutrašnjost je obilovala prostorom.

To, međutim, nije mnogo pomoglo. Već od njegovog predstavljanja u siječnju 1934. novom Chrysleru zvijezde nisu bile sklone. Automobil nije mogao biti isporučen prije travnja zbog čega su nestrpljivi kupci otkazali narudžbu. U međuvremenu propagandna mašinerija konkurencije uzima maha šireći glasine o tome da je isporuka otkazana jer Chrysler ne želi na trište plasirati »tako loš automobil«. Tako je auto izgubio kredibilitet i dobar imidž i prije nego što ga je stekao, jer su se sumnje među Amerikancima brzo raširile.

Prve godine prodano ih je 11.000, dok su se konvencionalni Chrysleri prodavali u (barem) dvostruko većem broju. Od sljedeće godine Airflow izgleda staromodnije no prije. U nastojanju da se ublaži avangardni izgled izmijenjen je prednji dio radi tradicionalnog izgleda. Ni to nije pomoglo.

Kupci su ga jednostavno odbijali, što se, dakako odražavalo na prodajnim rezultatima. Tako je 1935. prodano oko 7750, 1936. 5900 te posljednje 1937. godine oko 4400 automobila. Opadajući dijagram prodaje bio je više nego dobar povod da se Chrysler Airflow povuče iz proizvodnje, iako se nije radilo o nimalo lošem automobilu.