Cestovna formula
Za njega je izdvojio hrpu novca, prodao dio obiteljskog nakita i nekoliko stvari iz kuće, ali – vrijedilo je. »Lotus super seven« bučan je poput grmljavine, na duge staze i izrazito neudoban, no na cesti leži »kao palačinka«
Kopajući po novinskoj arhivi iz jednog bunta starih novina i revija ispale su nam slike jednog vrlo interesantnog, upadljivo žutog dvosjeda. Odmah smo se prisjetili susreta s neuobičajenim roadsterom »lotus super seven« i njegovim vlasnikom o kojima smo pisali još krajem 2002. godine za Vjesnikov auto prilog »4 kotača«.
Nije nam poznato gdje je automobil naposljetku završio, ali već jedno vrijeme nije »zalutao« na neki od susreta ljubitelja starodobnih vozila. Barem ga mi nismo uočili. No bilo kako bilo, one fotografije koje smo podigli s poda uvjerile su nas da je riječ o automobilu na koji se vrijedi podsjetiti i to ne samo zbog činjenice da je »lotus super seven« Mladena Sikirića iz Zagreba bio jedini primjerak takvog automobila u Hrvatskoj. Usudili bismo se reći da se to ni danas nije promijenilo, a ako jest (što bi nam bilo drago), voljeli bismo da nas netko korigira.
Automobil o kojem će ovdje biti riječi proizveden je 1972. godine, a na brojaču kilometara imao je tek 49.500 kilometara. Kao što mu ime govori ovaj klasični britanski roadster sedmo je ostvarenje koje za Lotus potpisuje genijalni inovator Formule 1 Anthony Colin Bruce Chapman. Zahvaljujući karoseriji od stakloplastike, automobil u ovoj izvedbi teži samo 520 kilograma, tako da mu pogonski agregat (1588 ccm), za današnje pojmove skromne snage 59 kW/80 KS, svejedno omogućava vrlo upečatljive performanse.
Odletjela »hauba«
Ubrzanje od 0 do 60 milja (96 kilometara) na sat za manje od 7 sekundi podatak je kojeg se ne bi posramili ni mnogo snažniji automobili s motorom veće zapremnine pa ovaj »lotus« podsjeća na pothranjenog, ali prkosnog dječačića koji je spreman hrvati se s moćnim divovima. Potvrđuje to i njegov vlasnik Mladen Sikirić navodeći kako je njegovom oldtajmeru na semaforu jedino »porsche« dostojni rival.
Sikirić je svoju »sedmicu« kupio 1991. godine sa samo 7000 prijeđenih kilometara od jednog zagrebačkog liječnika. »Kada se jednom zaljubite u ovaj automobil, nema više povratka jer ste u njemu najbliže osjećaju da vozite formulu. To i jest trkaći bolid prilagođen za cestu. Za njegovu kupnju i kasnije održavanje potrošio sam hrpu novca, prodao dio obiteljskog nakita i neke stvari iz kuće«, svojedobno nam se povjerio vlasnik. Dijelove za njega naručivao je u tvornici u Caterhamu, a ugrađivao mu ih je prijatelj Cobra, vlasnih nekoliko motocikala engleske marke Norton.
»Već prvog dana kad sam nabavio automobil išao sam isprobati njegove mogućnosti i potrošio sam ondašnjih 300 maraka na benzin«, prisjetio se Sikirić. Prema brzinomjeru je, kaže, postigao najveću brzinu od 200 kilometara na sat, a u gradu mu je prilikom jurcanja odletjela »hauba«, koja nije bila dobro zakopčana za nosače. To je, na sreću, prošlo vez većih posljedica.
Dizajn automobila sigurno nije po svačijem ukusu i podređen je voznim osobinama. Manje upućene najprije će zavesti svjetla automobila koja izgledaju kao njegove »oči« i zaslužna su za »dobroćudan« izgled, dok u cijelosti nalikuje na nekakav buggy. Ali izgled vara, jer je riječ o pravom sirovom agresivcu koji pokazuje svoju pravu ćud okretajem ključa.
Nakon pritiska papučice gasa iz kromirane ispušne cijevi javlja se bučni brundavi zvuk koji predstavlja milozvučnu melodiju vjerojatno samo neizlječivim oktanskim ovisnicima. Ugradnja radija u ovaj više bolid nego automobil iz tog razloga uopće nije predviđena. U naglašenoj škrtoj unutrašnjosti nalaze se samo nužni instrumenti – brojač okretaja, brzinomjer, ampermetar, pokazivač preostale količine goriva i nekoliko prekidača.
Zaboravite na komfor
Na sav komfor može se tako odmah zaboraviti, a nizak i neudoban položaj sjedišta manje će uporne brzo istjerati iz automobila. Sikiriću je najudaljenija destinacija s ovim dvosjedom bio Rab, nakon čega su mu trebali sati da se oporavi od bolova u leđima i sveopće iscrpljenosti. Važno je, međutim, kako kaže Sikirić, da »lotus« na cesti leži »kao palačinka« te se njime bez fatalnih posljedica može vrtoglavim brzinama ulaziti u zavoje.
»Gdje god se pojavim sa `sedmicom´ ljudi me gledaju kao da sam svemirac«, prepričao nam je vlasnik »lotusa«, koji kaže da naši ljudi nedovoljno znaju o tom automobilu pa se mnogi od njih podsmjehuju jer misle da ga je sam »sklepal« u garaži. No činjenica je da auto privlačio pozornost gdje god se pojavio. Stoga njegov vlasnik nije krio ogorčenje i čuđenje da nakon mnogobrojnih nastupa na susretima oldtajmera nije dobio niti pohvalu, a kamoli pehar ili priznanje na račun atraktivnosti svog automobila.
Vlasnik nam je ponudio i vožnju u »loutusu«, no kada smo se s njim dogovorili sastanak za prilog u »4 kotača« bio je već kraj studenoga i kao što je već slučaj s oldtajmerima, auto je bio prikladno »zapakiran« u svojoj garaži s ceradom pa nismo željeli gnjaviti vlasnika. Sada nam je žao da nismo…
Još ih proizvode |
| Prvi »lotus seven« predstavljen je na Earls Cour Showu u Londonu 1957. godine i proizvodio se u četiri različite serije do 1973. godine, kada je prava na proizvodnju tog modela otkupila tvrtka Caterham Cars Ltd. 0Međutim, »sedmice« su se i unutar istih serija razlikovale po motorima, rasplinjačima, kotačima, nerijetko i drugim detaljima.Osnovni model u prvoj seriji pokretao je Fordov motor zapremnine 1172 ccm. Do 1960. godine proizvedeno je samo 243 automobila te prve serije.
Tijekom godina rađene su izmjene na mehaničkim sklopovima, ali se vanjski izgled nije uvelike mijenjao. S vremenom je aluminijsku karoseriju zamijenila karoserija od stakloplastike. Kako saznajemo od Lotus 7 kluba Velike Britanije točan broj proizvedenih automobila o kojem je ovdje riječ nije poznat, no procjenjuje se da je takvih automobila proizvedeno još manje nego u prvoj seriji, prije nego što je proizvodnju automobila preuzeo Caterham Cars. U Caterhamu se i danas proizvodi njegova moderna izvedba, ali kako je riječ o egzotičnim primjercima ni cijene od toga baš ne odudaraju. |
Boris Jagačić