Čatić: Arheolozi su povjesničari materijalne kulture

Danas možemo izrađivati digitalne materijale na računalu, ali ih je potrebno moći pretvoriti u analogne

Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu jučer je održana tribina – predavanje na temu „Nova razredba i računalni razvoj tvari i materijala – polimeri i nepolimeri”. Predavač je bio profesor emeritus Igor Čatić, danas profesor u mirovini, zapravo, još uvijek na određeni način radno aktivan.

»Danas vam neću govoriti o plastici i gumi jer je to tek samo jedan dio o polimerima i nepolimerima. Svojim bih studentima uvijek na predavanje donosio najnovije informacije, stare dva sata. Tako će biti i na mom današnjem predavanju. Govorit ću čime se bavim, o najnovijim starima, ali i čime sam se ranije bavio. Sve je to dio jedne cjeline«, kazao je u uvodnoj riječi profesor Čatić.

S polimerima, plastikom i gumom profesor Čatić se upoznao 1951. godine kada je počeo učiti alatničarski zanat u Tvornici računskih strojeva. Nastavio je učiti i raditi u Elektrokontaktu. Konstruirao je kalupe i strojeve za preradu plastike i kaučukovih smjesa u radionici Štanci. Radionica Štanca je alatničarska radionica obitelji Čatić, a profesorov je otac još 1931. U toj radionici načinio prvi kalup za preradu popularnog bakelita (fenol-formaldehid).

Profesor Čatić je pred okupljenima govorio o tomu kako je u svom radu došao do složene kratice CADM (razvoj materijala pomoću računala). Što je to materijal (eng. materials) postoji više od dvije milijarde tekstova, a na hrvatskome za materijal imamo dvanaest milijuna tekstova. Naime, složenom kraticom CADM povezani su CAD i CAM u lanac, gdje, osobito na temelju nove razredbe materijala na polimere (plastika i guma samo su dio toga) i nepolimere je stvoreno novo istraživačko i inženjersko područje rada. To je od posebnog za strojare koji stvarno povezuju cijeli lanac.

Ako pak pogledamo razvoj materijala od digitalnog do CADM-a, prema riječima profesora Čatića, mi danas možemo izrađivati digitalne materijale na računalu, ali ih je potrebno moći pretvoriti u analogne.

Ključna je proizvodnja jer bez proizvodnje nema ničega. Sva računala i svi strojevi su u službi nečega.

Veći dio predavanja je zasigurno bio namijenjen užoj publici, struci, profesorima i studentima, stručnjacima koji se bave ovim područjem. Međutim, za širu publiku svakako je bilo zanimljivo čuti o postanku minerala, o prirodnim metalima i polimerima. O sirovinama i materijalima u umjetnoj tehnici. Zatim o izradi kamenih alata i kamenom rezalu starom 3,3 milijuna godina. Profesor Čatić je dao pregled od nano struktura starih 300 000 godina do izrade keramike, podešavanju svojstava kaučuka do plastike, bio i fosilne plastike pa sve do suvremene upotrebe plastičnih materijala u kirurgiji. Publika je mogla dobiti i uvid u usporedbu prirodnina i umjetnina i kako se one uzgajaju ili samoniklo niču u prirodi. Očiti je primjer samoniklo cvijeće u prirodi i ono uzgojeno u plastenicima.

Budući da veliki dio njegova područja rada i interesa pokriva nazivlje, profesor Čatić je govorio i o pitanjima nazivlja i jezikoslovlja.

Inače, terminološki rad je trajno područje djelovanja profesora Čatića. Objavio je 16 rječnika i 42 članka o stručnoj terminologiji. U razdoblju od 1980. do 1986. i 1992. Do 1995. u časopisu Polimeri objavljen je Rječnik polimerijskog inženjerstva: englesko-njemačko-hrvatski. U suautorstvu sa svojom suprugom Rankom objavio je Englesko-hrvatski rječnik polimerstva (2002.), a 2009. Hrvatsko-engleski rječnik polimerstva. Vodio je projekt Elektronički rječnik polimerstva, hrvatsko-englesko-njemački, koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost. Posljednje zajedničko djelo profesora i njegove supruge je Trorječnik polimerstva: hrvatsko-englesko-njemački s oko 12 500 hrvatskih, više od 22 000 engleskih i više od 28 000 njemačkih riječi, objavljen na CD 2014. godine.

U kontekstu okružitelja i okruženih, profesor Čatić je govorio o njihovu razgraničenju na kiborge i avatare (umjetna inteligencija). Tako se muški čovjekoliki robot zove android, a ženski ginolda.

Sve što se moglo čuti na tribini-predavanju, jedna je velika cjelina i rezultat dugogodišnje suradnje profesora Čatića s arheolozima.

»Prirodoznanstvenici otkrivaju povijest prirodne tehnike. Arheolozi su povjesničari materijalne kulture. Trebali bi to učiti u školi«, zaključio je profesor Čatić.

 Melita Funda