Budućnost donosi poskupljenje
(Varaždinsko groblje / Foto: D. Gorenak)
Neki rođeni u ovoj zemlji se vraćaju u starosti u rodni kraj. Ali bit će ih sve manje. Ne treba se čuditi da će i broj onih koji pristižu na groblja biti sve manji. A Hrvatska ima brojna prekrasna groblja. Tko će plaćati za njihovo održavanje. Bit će moguće samo od povišenih pristojbi
Obavljam tekuće poslove i slušam radio. Jedan uglednik, Bračanin priča. Na otoku Braču ima oko 13 tisuća stanovnika. U Čile-u, uključivo Patagoniju, bilo ih je 150 tisuća. Očekujem prijatelje da se oprostimo od našega dugogodišnjeg prijatelja u jednom mjestu u Zagrebačkoj županiji. Čitam, u Hrvatskoj će se u narednom razdoblju biti 70 tisuća učenika manje. Dođemo na groblje. Lijepa kapelica i groblje. I onda naiđe misao. Pa ovi, ali i svi ostali u Hrvatskoj morat će uskoro povisiti cijene. Groblja koštaju, a onih koji ih popunjavaju je sve manje. Posebno u manjim mjestima.
Je li to futuristička doskočica ili realno predviđanje? Osoba od koje smo se oprostili obrazovala se u Hrvatskoj i narednih pola stoljeća radila je u jednoj divnoj i uređenoj europskoj zemlji. Ali zov rodne grude bio je jači. U rodnom mjestu načinjena je nova grobnica. Za njega i vjerojatno za njegovu suprugu. Djeca i unučad odrasli su i odrastaju u toj stranoj zemlji. Teško da će biti pokopani u rodnom mjestu djeda.
Ovo je samo jedan od dimenzija onoga što je zateklo Hrvatsku u posljednjih četvrt stoljeća i što se nezaustavljivo ubrzava. Neki rođeni u ovoj zemlji se vraćaju u starosti u rodni kraj. Ali bit će ih sve manje. Ne treba se čuditi da će i broj onih koji pristižu na groblja biti sve manji. A Hrvatska ima brojna prekrasna groblja. Tko će plaćati za njihovo održavanje. Bit će moguće samo od povišenih pristojbi. A bit će sve manje groblja gdje će se grobnice prodavati po visokim cijenama.
Ovo je samo dokaz da smanjenje broja stanovnika u Hrvatskoj ima velike posljedice, ne samo za umirovljenike nego i za mjesta gdje će jednog dana biti njihov trajni boravak.
Stanko Pribičević