Božićne slastice iz Žužine radione

Božićne slastice iz Žužine radione

U maloj radioni Zagrepčanke Željke iz Mikulića nastaju prava umjetnička djela uobičajenih, ali i božićnih slastica, kao i onih zdrave recepture za dijabetičare, alergičare, oboljele od Chronove i drugih bolesti. Kolači i torte bez jaja, pšeničnog brašna kao i one od sirovih sastojaka oraha, lješnjaka i drugog dio su ponude kojoj je pridodala i keksiće za kućne ljubimce

Snježana Kratz

Željka Mihaljek – Žuža

Tiha noć,sveta noć, Ponoć je spava sve, samo Marija s Josipom bdi, Divno djetešce pred njima spi, Rajski resi ga mir... …Uz zvuke najpoznatije pjesme koja slavi rođenje Isusovo, blagdan Božića dočekat će i Zagrepčanka Željka Mihaljek Žuža (32) iz Mikulića. Zamirisat će na njezinoj blagdanskoj trpezi svega lijepoga, a nemalo makovnjača, božićni kuglof i domaći keksi(ći), slastice koje vole svi u njenoj obitelji. Ne čudi, jer Željka spravlja torte, kolače, praline i druge, kako voli reći, slatke i slane slastice u proizvodnom pogonu svoje male tvrtke u sklopu kuće.

Pravnica je kojoj kako to biva nedostaje par ispita do diplome, ali ne mari jer stekla je ona drugu, slastičarsku – mirisniju i zdraviju. Prekvalificirala se za posao s kolačima, kako za one koji nemaju zdravstvenih tegoba, tako i za ljude koji se moraju s njima nositi a (po)jeli bi nešto slatko.

Slatke delicije za dijabetičare, alergičare, celijakičare

Naučila je spremati slatke delicije za dijabetičare, alergičare, celijakičare, sportaše,oboljele od Chronove bolesti… Trajalo je njeno obrazovanje i učenje gotovo dvije godine, pa danas pod prstima Žuže i uz bogatu joj maštu nastaju mnoga slatka umjetnička i zdrava djela. Učila se poslu kod uglednih kuhara i slastičara poput glasovite Petre Jelenić, vrhunske majstorice slastičarstva. U Željkinoj radioni osim pšeničnog, uključujući i integralno, koristi se i rižino, bademovo, kukuruzno, kokosovo i pirovo brašno. Torte se rade i bez jaja, s uobičajenim šećerom ili agavinim i javorovim sirupom, stevijom, brezinim i kokosovim šećerom. Prakticira ona i tzv. raw food (konzumiranje svježih namirnica), odnosno sirovu hranu pa tako i kolače od kojih je spravila sirovu tortu nazvanu »Torta Kiki« s kikirikijem, datuljama, kremom od kikirikija i medom kojeg nabavlja s malih obiteljskih gospodarstava (OPG-a).

Željela je svoj posao, kaže, povezati »s našim ljudima i proizvođačima«, kako bi svi u konačnici bili na svojevrsnom dobitku. Iznjedrile su se u mirisnoj joj radioni i kokos kuglice koje radi od kokosovog brašna i ljuskica, indijskih oraščića, mahune vanilije i tog mirisnog ekstrakta kojeg sami rade, odnosno agavinog sirupa… U proizvodnji koja im opstoji tek godinu dana radi se više desetaka slastica, uključujući i slane, poput mini hamburgera čije pecivo sami spravljaju. Žuža kaže kako meso nabavljaju iz jedne male mesnice, a povrće u hamburgerima im je uvijek sezonsko.

Mini hamburgeri

Zamirišu u radioni radišne Zagrepčanke i čvarkuše, integralne kiflice sa sirom, slani krekeri s fetom, bosiljkom, a iznjedre se u ponudi i nemalo pihvatljivi kanapei. Željka je u svoju slastičarsku raskoš željela uvesti zdrave i najkvalitetnije namirnice pa ne čudi da joj delicije imaju cijenu, jer kako će drukčije i biti kada primjerice kilogram bademovog brašna košta 200 kuna, a šafranov mak i više od tisuću za dvadesetak kilograma.

Prodaja slastica na komad

Maslac plaća 90 kuna za kilogram, jer u njenoj ponudi, ističe, nema zamjene margarinom. Med pribavlja od domaćih pčelara, a neprskani limun iz doline Neretve. Potonje je sastojke združila i u medenjacima sa integralnim brašnom, cejlonskim cimetom i drugim sastojcima, a prodaje ih u božićnim poklon paketima.

U njima se još nalaze i tzv. raspucanci s bademovim i malo pšeničnog brašna, a umješni prsti kreativne Žuže spravljaju i praline punjene belgijskom čokoladom, odnosno prhke kolačiće od lješnjaka sa istoimenom kremom. Zaživjeli su u božićnim paketima i orange keksići s čokoladom, narančom i bademom odnosno kokos baileys te linceri.

Svoje slastice prodaje po komadima, pa se tako 50 komada spomenutih kolača kod Žuže nabavlja za 130 kuna. Kako joj se kolači u pravilu naručuju preko interneta i FB stranice Žuža slastice, obitelj naše sugovornice nije otvarala slastičarnicu i bilo što takve vrste jer se ovo pokazalo svrhovitim. Za narudžbe iznad 400 kuna imaju besplatnu dostavu, a pokazalo se da je najveća potražnja za domaćim keksima (mogu stajati i tri tjedna) različitih oblika od srca, okruglih do četvrtastih za koje treba izdvojiti 2 kune po komadu.

Zdravi keksići »zobići« i »zdravko« sa kokosovim šećerom i cimetom

Zaživjeli su u Mikulićkoj radioni i zobeni keksići »zobići«, kao i oni imena »zdravko«, bez šećera sa zobenim pahuljicama, integralnim brašnom, kokosovim šećerom, cimetom i maslacem. Osmislila je Žuža i ukusne choco chip sa belgijskom čokoladom i kikirikijem.

Dobro joj, kaže, idu i torte za alergičare bez jaja, pšeničnog brašna i dr. jer sve je više takvih ljudi, ali i djece. Alergije su se ponajviše pokazale na pšenično brašno, jaja, orašaste plodove i kikiriki. Dodaje da su joj traženi i komadi(ći) tzv. finger fooda za razliku od raw (sirove) ponude, gdje se za određenu slasticu koriste samo svježe namirnice (orasi, mak, badem, kokos, lješnjak…). S njima je pipkavo raditi jer se kod takvih slastica namirnice trebaju dan prije namakati, čistiti, odljušćivati, tostirati i dr. Kod nas raw food još nije zaživjela onako kako je to u inozemstvu, ali i to će se vremenom promijeniti, tvrdi slastičarka.

Ponosna je i na osmišljenu joj tortu »Matija« koju radi s bademima, ciklom, belgijskom čokoladom, bez jaja ali s jabukama i domaćim sokom od tog voća, koja košta 350 kuna. Zaživjela joj je i torta »Mo« s kukuruznim brašnom, bademom, kremom od čaja (menta, grejp, limun, naranča). Žuža ističe kako ne radi pite poput mađarice i sličnih, kao ni kremaste kolače poput kremšnita i šaumšnita, jer je tržište njima zagušeno, a i kvaliteta im je izgubila na cijeni. Ljudi bi htjeli za malo novaca dobiti puno, a ponajviše kvalitetu što nije baš spojivo jer ono što je kvalitetno jest i skupo, tvrdi Željka, dodajući da ona svoju kvalitetu ne želi rušiti.

Neizostavni mak

Ne bi zato mogla ne raditi tradicionalne orahnjače i makovnjače koje posebice voli. »Volim sve što ima veze s makom«, kaže Željka, a tu vrstu neizostavnih božićnih kolača, uz štrudle sa sirom i jabukama još je učila raditi od mame Mirjane i bake Ane. U svojim proizvodima ne koristi aditive ni umjetne boje, jer u zdravu je slatku ponudu nemalo i krenula zbog toga što joj je sedmogodišnji sin Petar alergičar. Kada rade slastice za celijakičare, doznajemo, taj dan ne pripremaju nijednu drugu vrstu kolača, jer hrana uključujući i slastice takvih osoba ne smije biti u doticaju s pšenicom tj.glutenom. Zato Željka kupce uvijek upozori, a neki ljudi slastice uzimaju na svoju ruku jer kaže: »mi imamo proizvode bez pšeničnog brašna, ali ne i glutena«.

Kada je o ocjeni okusa riječ, Žužini su suprug, brat i tata prvi kušači koji daju prolaz onome što je osmislila, a da bi se nešto i iznjedrilo valja joj čitajući mnoge recepte uključiti maštu i spajati svoje namirnice »u glavi«.

Osmislili su i keksiće za kućne ljubimce, ponajprije pse i to od mrkve, integralnog brašna, jabuka i pilećeg temeljca koji su u obliku kosti. Prolaznu ocjenu već im je dao Žužin iz azila udomljeni ljubimac, pas Bigi. Planiraju ubuduće osmisliti i kolačiće za mace ali njihova je receptura nešto teža, jer macama izrazitim ljubiteljicama mesa kaže Željka »povrće baš ne bi prošlo«. Zato su uvijek dobrodošle i prolaze radionice koje će vrijedna Zagrepčanka upriličiti nemalo i s prvim danima Nove godine u Domu za ostavljenu i napuštenu djecu u Nazorovoj 59. Pravit će tamošnji mališani sa Željkom svakakva slatka čudesa od čokolade i drugih namirnica i sjećat će se kada odrastu, kakve to okuse nose iz Žužine bajkovite radionice.