Bosna “u retrovizoru”
(Enver Palalić / Foto: Boris Jagačić)
U prostorijama Bošnjačke nacionalne zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, u Ilici 54 do daljnjega se može razgledati izložba fotografija Envera Palalića iz serijala »Bosnom hodim«. Riječ je o trećoj seriji iz istoimenog ciklusa koja sadrži 72 fotografije snimljene na području Bosne i Hercegovine, a Palalić je najavio kako već ima pripremljene fotografije i za četvrtu izložbu.
Fotografije dočaravaju Bosnu kroz njene značajne povijesne lokalitete, arhitekturu i tradiciju te očaravajuće krajolike.
Zanimljivosti Bosne i Hercegovine
Na fotografijama se, među ostalim, mogu vidjeti Mile kod Visokog, kao mjesto krunidbe prvih bosanskih kraljeva i Arslanagića most na rijeci Trebišnjici iz 16. st., koji su krajem Drugoga svjetskog rata štetili četnici te je naposljetku premješten zbog gradnje akumulacionog jezera Gorica za potrebe hidrocentrale. Zanimljivost je da je most rastavljan kamen po kamen i preseljen nekoliko kilometara niže u trebinjsko naselje Gradina.
Tu je i Bobovac, nekadašnje sjedište bosanskih vladara koje je podigao ban Stjepan II. Kotromanić, nešto prije prve polovice 14. st. te motivi iz Tešnja, Jajca, Travnika i drugi fotografski atraktivni lokaliteti.
Palalić je inače sakupljač razglednica iz vremena Austro-Ugarske monarhije, pa je došao na zanimljivu ideju i odlučio fotografirati lokalitete s razglednica iz istog rakursa, na približno istom rastojanju kako bi napravio usporedbe kako su se kroz vremena mjesta rasla, mijenjala i doživljavala svoju transformaciju. »To je Bosna iz retrovizora, ako se želite poslužiti tim izrazom«, opisuje nam autor svoje fotografije.
Sakralni objekti kao svjedoci povijesti
Tijekom godina sakupilo se podosta snimaka, pa sada ima oko pola milijuna fotografija sačuvanih u digitalnom obliku te velik broj analognih snimaka i dijapozitiva.
Dosta snima sakralne objekte jer su simptomatični kao povijesna baština, a privlači ga i unutrašnjost crkava, freske, ikone i sl.
Međutim, kao fotografski žanr najviše ga privlači »iskrena«, ulična fotografija, kod koje nema namještanja ljudi i u tom žanru ima bogat fundus u čijem su fokusu ulični svirači, prosjaci, sakupljači boca, ljudi s borama i izraženim crtama lica, bradama, neuobičajenom odjećom… Palalić napominje i kako nije ljubitelj računalnih intervencija u fotografiju jer smatra da filtri i efekti iz »Photoshopa« i sličnih programa mijenjaju smisao fotografije i njenu osobnost, bit.
Osim razglednica, naš sugovornik sakuplja i fotoaparate pa ih broji gotovo stotinjak, što i ne treba čuditi s obzirom na to da se radi o čovjeku koji je prošao različite faze fotografije – od analogne crno-bijele do suvremene, digitalne. Njegovi najstariji fotoaparati datiraju s početka 20. st.
O autoru izložbe
Enver Palalić rodio se u Travniku. Govori nam kako su se fotografijom bavila njegova dva ujaka, od kojih je jedan poginuo 1944. godine, kada je na atelijer pala bomba. Profesionalno se bavio fotografijom od 1960. godine naovamo te 1967. u Vitezu osniva samostalni foto studio »Foto Enver«. Bio je suradnik i novinskih agencija i nekoliko listova te se okušao i kao ratni fotoreporter.
Aktivan je i danas. Štoviše, reći će kako mu je 2022. bila bila najuspješnija što se tiče izložbi jer ih je u njoj imao čak tri. Pored već spomenute »Bosnom hodim«, tu su i »Ljeto u Fažani« (koju je otkupila općine te je postala stalnom izložbom) te »Šetnja kroz Vodnjan – Dignano«.
Nakon umirovljenja preselio se je u Zagreb, gdje je nastavio fotografirati te je svojim aparatom zabilježio i posljedice razornog zagrebačkog potresa od 22. ožujka 2020. godine.
B. Jagačić