Bolje živim nego ministar
(Foto: Facebook)
Nova je godina iza nas, a ispred su zadane nam novogodišnje odluke i želje. Mnogima su to odricanje od pušenja, kalorične hrane ili prihvaćanje vježbanja, a ponajprije boljeg života. Baš kakvog nam sve više uprizoruju narodni izaslanici
Snježana Kratz
U medijima ništa bez seksa. Ni Božić, Štefanje, Nova godina u kojoj je evo poodmaklo već pola mjeseca. Blagdansko raspoloženje jenjava, novogodišnje želje mnogi su si zadali – prestanak pušenja, uvođenje vježbanja, učenje, izbjegavanje kalorične hrane… Da je potonje itekako važno, potvrđuju i TV prilozi razvikanih televizija u kojima su već koncem godine razgovarali s djecom u vrtiću razgovarali upitavši ih bi li se mogli odreći ovog ili onog, doduše rječnikom primjerenom mališanima. Pitanja su glasila: bi li mogao bez »meseka«, šnicle i sl. Lijepo je i dobro djecu odmalena učiti navici zdrave hrane, ali nametati im odricanje već s par godina života je neshvatljivo!
Neshvatljivo je i kako svaku javnu akciju i svetkovinu trebaju začiniti poznati i slavni bilo koje kvalitete. Tako ne čudi da je na blagdan svojedobnog Štefanja, izvjesna zagrebačka poduzetnica komentirala imenjake Stjepane, dakako ne u biblijskom duhu, odnosno spoznaje tko je bio slavljeni svetac i kakva je djela činio, već su se celebrityji (skupa s autorom TV priloga) spomenuli seksepila, mišića, znoja i krvi. Kod svih upriloženih Stjepana izronio je tako izvjesni boksač, čijim se mišićima, znoju i krvi upravo u svetosti blagdana poznata i slavna poduzetnica divila.
Dijelom su se Zagrepčani divili i skijalištu od katedrale do Bakačeve po kojem su se mnogi (ot)skijali, (na)sanjkali i što se sve nije događalo na prvoj snježnoj stazi usred zagrebačkog centra, a za duha Snježne kraljice. Stisla je tu manifestaciju, a i cijelu Hrvatsku ciča zima, koja celzijevce gura daleko ispod ništice. Do smrzavanja svega, od vodovodnih cijevi, uličnih mačaka, pasa, ali i ljudi. Ponajprije beskućnika. Skupljaju se za njih humanitarni darovi, poziva ih se u skloništa ova ili ona da se malo zgriju, ne smrznu, uhvate kakvog žara od vatrice… Dobra je ta zimska skrb za ljude kada dolazi od doista dobrih ljudi, onih sa srcem, velikim i toplim.
Licemjerna skrb državnih otaca
Licemjerna je kada se pruža od mjerodavnih, državnih ili drugih »otaca« koji od blokiranih građana uzimaju sve, stvarajući od njih beskućnike i izbacujući ih na ulicu, baš kao u djelima glasovitog Engleza Charlesa Dickensa. Onda se u velikoj zimi kao brinu i pružaju im utočište zgražajući se nad pomisli da se koji čovjek, pazi čovjek, u ovoj zimi može i smrznuti. Naslanjajući se na netom prošlo duhovno vrijeme i vrijeme darivanja kada su neki u naravi bezosjećajni »imaoci« darivanjem kupovali kartu za raj (ima i takvih), izrodila se akcija »jakna viška« ili tako nekako. Dobrostivi građani koji ne mogu gledati sirotinju oko sebe (sve je više takvih) pokrenuli su zemlju da se na određenim punktovima, udrugama, trgovinama donesu ponajprije jakne i(li) topla odjeća i uzme neka koja će se proslijediti potrebitima. Lijepo, humano i dobro djelo. Ali eto ti vraže, dežurni su lopovi i grabežljivci, a nadvili su se nad cijelu Hrvatsku, već počeli zasjenjivati to dobro djelo, i otuđivati jakne za preprodaju ili druge »čini«.
Iako je hrvatski narod onaj sa velikim srcem, nikako da se dohvati i riješi onih koji gaje lopovluk, ignoriraju zakone i interpretiraju ih kako im se hoće. Oglušuju se na ta narisana slova zakona i saborski zastupnici kojima je narod omogućio ugodnu fotelju, goleme povlastice i plaće koje neće kasniti i ne daj Bože se ne isplaćivati. Omogućio im je dobre ručkove, ulaštene limuzine umjesto bicikala i izlizanih potplata, tople ili pak rashlađene urede, kunama otežale lisnice. Povećat će se kažu i plaće, naravno oni koji (pri)imaju najviše, i dobit će najviše – jer njima najviše i treba. Drugi, taj hrvatski puk koji radi za minimalac, srednju vrijednost plaće koja više i ne postoji – novac ne treba, njima se uzima, stavljaju im se novi nameti. Još, još i još… A predvodnici Lijepe Naše hvale se kako je Hrvatska socijalna država. Po čemu?
Ozrcalila se ta slika socijalne osjetljivosti i u svojedobnom postupku ex ministrice socijale, Bernardice Juretić koja je još k tomu bila i »sveta žena«, jer štovala je i ljubila Boga! Pa je u tom duhu, čini se i izrekla onu joj čuvenu rečenicu: »nek´ crku«. Doista, ona je biće koje je kroči(lo) biblijskim stazama, jer dok je bila zaogrnuta časnosestrinskom odorom, ne treba dvojiti je li u Svetom pismu iščitala riječi »nek´ crknu«. Ponajprije neimari i oni koji u poštenju i nepravdi trpe. Ali zapuhali su toj »svetosti« drugi vjetrovi, ukrcali su je na jahtu s čijeg se prostora nedavno bila i pohvalila potpisom »bolje živim nego ministar«. Doista socijalna poruka i primjer koji bi, čini se trebali slijediti bivši ovisnici o drogama kojima se nekada bavila. U tada skrušenim televizijskim i drugim medijskim nastupima, sveta je žena danas pokazala kako se uprskuje svetost i što je socijalna osjetljivost. A dokud je i koliko je u tom smislu Hrvatska dogurala, pokazat će već prvi radni dan(i) saborskih zastupnika.