Biti viđen je pošast današnjice!

Trčanjem za vrlo jeftinim načinima samopromocije ruše se sve etičke i moralne granice i postojeći prirodni zakoni što nikako ne predstavlja korisne vrijednosti

Žarko Delač

Skretanje pozornosti na sebe jedan je od današnjih glavnih poriva u našem društvenom okruženju i izraziti sociološki fenomen. Tome pridonose i tehnološke novotarije kojima se služe brojni korisnici kako bi što većem krugu ljudi pokazali gdje se kreću, kako se oblače, što jedu… Naravno kako i mediji pridonose natjecanju u tome tko će biti više viđen pa se objavljuju ekstravagantni modni izričaji prolaznika na cesti, okupljališta su interesantna kako bi se izveli u šetnju kućni ljubimci i pokazao neki novi odjevni predmet.

U tom kontekstu pomama za oslikavanjem i bušenjem tijela ili raznoraznih organa uglavnom služi samo kako bi se privukla pozornost, uperili pogledi prolaznika ili zabilježili mediji. U tom kontekstu zanimljivo je kako se nekada nastojalo izdvojiti iz grupe boljim ocjenama, sportskim rezultatima ili neobičnom frizurom. Danas se to sve promijenilo i nije stoga čudno kako su pod taj utjecaj potpali i naši političari. Tako je za njih okupljanje u prostorima u famoznoj Slovenskoj ulici ujedno bila stvar prestiža, političke hijerarhije i položaja na društvenoj ljestvici.

Željni pozornosti niču kao gljive poslije kiše

Doduše, na tom su se mjestu i dogovarale kadrovske promjene i donosile najvažnije političke odluke pa je i zbog toga bilo važno u tom klubu sudjelovati. Ovaj su trend zapazili i medijski magovi koji brojnim predstavama uživo dodatno potpiruju vatru pojedinaca za samoisticanjem i primitivnom popularnošću. Nekada je slava išla u korak s popularnošću i izvrsnosti u glumi, glazbi ili sportu dok se danas sve to promijenilo pojavom društvenih mreža. Na taj način ima sve više željnih pozornosti koji bujaju kao gljive poslije kiše, a s obzirom na to da se uglavnom ne zahtijeva određeno znanje, rezultati ili vještine prihvatljivi su svakome.

Nažalost, promatrajući ovu pojavu u globalu ne može se reći kako je ona pozitivna i da pridonosi porastu društvenih vrijednosti već posve suprotno. Trčanjem za vrlo jeftinim načinima samopromocije ruše se sve etičke i moralne granice i postojeći prirodni zakoni što nikako ne predstavlja korisne vrijednosti. Ne uzimajući u obzir očigledne bolesnike koji tetoviraju kompletna tijela, zjenice, vrše operativne zahvate ili održavaju rituale povezane s mazohističkom prehranom ili pićem riječ je o deformaciji mišljenja, stavova i načina života.

To ne znači kako i vrhunski i popularni sportaši i umjetnici ne trebaju i nemaju recimo primjerene tetovaže, ali u tim su slučajevima to modni dodaci, a ne razlog za privlačenje pozornosti. To bi trebali shvatiti i naši političari kojima je najveći i jedini domet privlačenje pozornosti što je kratkog i prolaznog daha. Politika i politički rad ipak je posut trnjem i preprekama, a jedino strpljivim i općekorisnim radom i kontinuiranim zalaganjem mogu se postići dugoročni rezultati. Ukoliko nekome nije interes samo povremeni bljesak i jednokratno svraćanje pozornosti što je ovisnosti koja je zavladala svijetom i našim okruženjem.