Birokracija je nepobjediva

Birokracija je nepobjediva

Možda bi trebalo iskoristiti naše predsjedanje Vijećem EU-a i o štetnim projektima obavijestiti ministre okoliša Europske unije. Vjerujem da među njima ima onih koji poznaju problematiku i kojim bi mogli sagledati štetu projekata i koncepata Babina Gora, Lučino razdolje, Zagreb, Lećevica, Šagulje, Piškornica…

dr. sc. Viktor Simončič

Sanjar je onaj tko može pronaći svoj put po mjesečini, a njegova kazna je da on vidi zoru prije ostatka svijeta. (Oscar Wilde)

Viktor Simončič

O apsurdnosti projekta regionalnog centra za zbrinjavanje otpada Babina Gora upozorio sam Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i sjedište EU komisije u Zagrebu:  https://zg-magazin.com.hr/ministre-coricu-zaustavite-bruku-na-babinoj-gori/. Kao odgovorni građanin na to sam upozorio Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije i sjedište EU komisije u Zagrebu. Iz sjedišta EU-a nikakav odgovor, iz Ministarstva regionalnog razvoja odgovor da će mi odgovoriti, a iz Ministarstva okoliša birokratski odgovor:

»Predmetni Projekt je u skladu sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19, 98/19) i važećim Planom gospodarenja otpadom (NN 3/2017). Studiju izvedivosti s definiranim tehnološkim rješenjima koja su usklađena s važećom nacionalnom i regulativom Europske unije su izradile ovlaštene osobe. Samu dokumentaciju, uključujući studiju izvedivosti, pregledali su i tehnološko rješenje ocijenili prihvatljivim neovisni stručnjaci Europske investicijske banke angažirani kroz program Jaspers. Konačno, na osnovu sve prikupljene dokumentacije mišljenja, odobrenja, rješenja i dozvola, odobreno je sufinanciranje projekta EU sredstvima«.

Takav odgovor sam dobio od domaćih institucija, ali i s EU vrha za projekt Marišćina, sisački uređaj za pročišćavanje otpadnih voda:

Ujedinjeni birokrati

Birokrati se pokrili studijama i to je to. U odgovoru se navodi kako se u slučaju Marišćine uzima u obzir »predviđeno povećanje u izdvajanju i recikliranju«, a Marišćina je projektirana i izvedena za ukupni komunalni otpad koji nastaje na području Primorsko goranske županije – 100 000 t/god. U slučaju Sisačkog uređaja se navodi kako »planirani kapacitet (2020.) objedinjuje potrebe (ekvivalent stanovnika) grada, predgrađa, trgovine, industrije i oborina«. Sisački uređaj je projektiran i izveden za 60 000 ekvivalent stanovnika, nekada je sa svim okolnim selima bilo nekih 45 000 stanovnika, danas nas je vjerojatno jedva nekih 30 000, industrije nema, a od kuda bjelosvjetskim savjetnicima ideja da trgovina povećava bitno količine otpadnih voda je znano samo njima.

Predvidjeli su čak proširenje uređaja na 84 000 ekvivalent stanovnika? Voda bi po projektu trebala poskupjeti za 28 kuna/m3. Uz to treba uračunati i troškove budućih priključaka, jer dobar dio kuća je na septičkim jamama. Da je meni, prije skoro 40 godina, student na ispitu naveo kako će voditi oborinske vode na (novi) uređaj za pročišćavanje, kako si to danas mogu priuštiti EU savjetnici, pao bi n ispitu.

Ne razumijem da se netko ne pita, zaslužuje li netko, tko na vrijeme ukazuje na mogućnost promašenosti projekata, čija promašenost je kasnije potvrđena u praksi, malo pažnje kako bi se saslušali argumenti? Očito da ne. U vjeri da će pravna država (početi!) djelovati, kada se u šumi (ne)odgovornih za dosadašnje projekte ne može izvući jedan krivac, ispada da će za (mogući) promašaj projekta na Babinoj Gori, kada diletantizam dođe na naplatu, jedini odgovoran biti sadašnji ministar. On drži u rukama sve uzde. Hoće li mu pomoći činjenica da nije stručnjak za okoliša? Hoće li mu kao olakotna okolnost pomoći činjenica da maksimum »ovlaštenih osoba i neovisnih stručnjaka Europske investicijske banke angažiranih kroz program Jaspers, koji su tehnološko rješenje (Babina Gora) ocijenili prihvatljivim« predstavlja minimum dobre domaćice?

Ovo možda zvuči grubo? Ne, ovo je kamilica u odnosu na ono što nam rade i što su nam radili svi ministri zaštite okoliša, zadnjih 30 godina. Oni prije su se mogli vaditi na dvorske savjetnike domaće i/ili međunarodne provenijencije, ali ministar Ćorić to više ne može. Za njegovog mandata su konačno objelodanjeni promašaji à la Marišćina, Kaštjun, sisački i ini uređaji pročišćavanja otpadnih voda.

Nestručnost i neodgovornost

U ona mračna vremena, nas inženjere su učili da znamo pronaći prava rješenja već razmišljanjem. Nama, izuzev u rijetkim izuzecima (Tvornica glinice u Obrovcu) se nije toleriralo da se promašaji potvrđuju tek kada je projekt izveden. Nažalost, danas su, ako je vidljivo i iz odgovora iz EU-a, rijetki oni koji mogu pronaći put po mjesečini i koji vide zoru prije ostatka svijeta. Kada vidim što i kao (nam) rade s javnim novcem, pitam se da li je i stručnost pala, padom Berlinskog zida?

Nešto treba učiniti. Pitam se što? Možda bi trebalo iskoristiti naše predsjedanje Vijećem EU-a i o štetnim projektima obavijestiti ministre okoliša Europske unije. Vjerujem da među njima ima onih koji poznaju problematiku i kojim bi mogli sagledati štetu projekta Babina Gora, kao i štete koncepta centara Lučino razdolje, Zagreb, Lećevica, Šagulje, Piškornica… Štete na koje bespomoćno ukazuju malobrojni lokalni entuzijasti.

Predlažem da se ministre okoliša država EU zamoli da učine pritisak na projektante, JASPERS pa da se kod svakog projekta kojeg sufinancira EU obavijeste građani kolika će biti končana naknada za uslugu. Kako je na snazi Zeleni plan EU-a, treba ih zamoliti i da se kod svakog projekta, ne samo kod navedenih, navede koliki će biti trag na okoliš. Koliko će se povećati emisije plinova koji izazivaju klimaste projekte? Po mom grubom izračunu, kod nas će se s nekih sadašnjih 2 milijuna tona „eqvCO2“ povećati na preko 5 milijuna tona godišnje. Naknada za „eqvCO2“ se u Njemačkoj sa sadašnjih 10, od 2021. povećava na 25, a od 2025. godine na 55 €/tona. I evo opet pozivam one koji slijepo vjeruju u kružno gospodarenje otpadom, bez energijske oporabe, neke me demantiraju kada navodim da se iz Komiže, do Belišća ne isplati voziti marihuanu u rinfuzi, a kamo li stari papir.

Biljane Donje, centar koji se izvodi, nisam zaboravio. Tamo nema natrag. Umjesto da su nešto naučili iz promašaja (Marišćina i Kaštjun) tamo su samo »podebljali«. Jesam li u pravu vidjet će se i brže nego što misle oni koji se nadaju da će elaboratima dvorskih savjetnika moći sakriti tragove svoje (ne)odgovornosti.

Komentiraj

*