Birokracija Europe ujedinjena protiv naroda

Jednostavan recept: prvo uništim privredu; onda otvorim moje fabrike umjesto tvojih, a tvoja mi država »garant«; onda ti digneš kredit kod moje banke da bi kupovao moju robu; ti propadneš, digneš kredit da bi spasio moju banku, i ta ista banka ti da kredit. Ti bankrotiraš, ja ti uzmem zemlju. I svi pričamo njemački

(Dobio mailom – svaka sličnost sa sadašnjošću i svjetlom budućnošću je namjerna)

dr. sc. Viktor Simončič

U prošlom poučku sam upotrijebio onu, kako se »vlast i pelene mijenjaju iz istog razloga«! Kako bi ilustrirao promjenu vlasti na naš način, »sjaši Kurta da uzjaši Murta«, upotrijebio sam onu: Kaže majka: »Djeco, prošla su dva mjeseca, danas mijenjate gaće. Djeca se oduševe: »Tooo !!!« A majka će: »Ti s njim, ti s njim, a ti s njim«. I onda mi netko reče da neki dolaze na vlast jer samo okrenu vlastite gaće. Kako ponašanje uvijek želim vezati za osobe, a ne onako »neki su drugovi…«, barem neke bih morao navesti. Htio sam, nažalost, ne ide. Spisak »transvestitskih moralnih političko – intelektualnih veličina« bio bi nalik manjem telefonskom imeniku, a i tada bi mnoge zaboravio. Kako bih ipak ostao vjeran sebi, okretanje gaća može se ilustrirati i radikalnim promjenama stavova. Iako promjenu mišljenja ne smatram nečim negativnim, kada do toga dođe na osnovi racionalnih argumenata.

Ovdje mislim i na one koji, nametanjem trenutno društveno oportunih mišljenja »ukakavaju« i gaće i sebe i sve nas. Onima, ako je vjerovati člancima na društvenim mrežama i analogijskom popisu Bezgaća povijesne zbiljnosti, autora-sakupljača Predraga Lucića, koje mogu ilustrirati neprobavljivom složenicom, »šekso – šeparovićevsko – tomčevsko – mesićevsko – letićevsko – čehokovsko – adlešićko…«, ovdje mi nedostaje prostora za još ponekih par tisuća domaćih – a tu bi spadao i premijer susjedne države, kojeg ne spominjem kako ne bih pogoršao idilične odnose, i mnogi znani i neznani junaci »balkanske krčme«.

Kako »okretanje gaća« nije samo slučaj u »balkanskoj krčmi«, već svjetski raširena »kakafonija«, koju nam nude dnevno i u »najboljim restoranima političkih kuhinja svijeta«, u onima ne samo s 5, već s 55 i 555 zvjezdica, od nabrajanja bi »puklo« i malo bolje računalo.

Strani savjetnici, koji nam diktiraju što smijemo, forsiraju samo uvoz njihove tehnologije. Nama, koji smo čak u mraku radili sve od igle do aviona, sada unutar EU ne prolazi najbolja svjetska tehnologija postupanja s otpadom za koju čak i EU daje priznanja, ali ne i mogućnost investicije. To što nam nam dozvoljavaju raditi samo trećerazredne poslove teško mi pada. A krivi smo sami!

Problem je u umreženosti političkih kuhinja i radu samo za interes krupnog kapitala. Građani se spominju samo onako, usput, kada je potrebno pokazati kako smo »upravo mi demokratsko društvo, a oni drugi nisu«.

A demokracija nisu samo velike riječi zapisane u raznim poveljama. Demokracija je svakodnevnica, koja bi morala omogućiti da se osjećate dobro i da ne morate stalno držati ruku na svom novčaniku. Ne zbog straha od normalnih lopova, koji završavaju u zatvorima kao »à la Gradiška & Turopolje« već od političkih elita, od onih od kojih dio završi u »Remetincu«, iako tamo ne završavaju mnogi koji bi trebali. Mislim na one »spretne okretače vlastitih gaća«, a i one koji nam vješto »skidaju gaće« i još nas uvjeravaju kako moramo uživati u onome što nam čine. Znate već na što mislim? Ma ne baš na to… Nešto slično.

I moje, kao svake gaće, nisu baš ispod čekića i nisu tek izašle iz mašine. Ima i na njima pokoja mrlja, ali i rupa. Koliko se sjećam, iako je bilo želja i izazova, nisam ih okretao. Možda zbog naivnog uvjerenja da demokracija ima smisla. Ima li?

U svojoj naivnosti sam bio siguran, ukažem li kako je u Poreču, prema studiji »Bečlija« jeftinije graditi jedan uređaj za 20 milijuna eura, a ne 4 za 65 milijuna, kako će netko barem provjeriti što to piše u »bečkoj studiji«, kao poklon izrađenoj za nekih 150 000 eura. Pisao sam od »vraga do Boga«, kako pjeva Balašević. Sanaderu i njegovima. Dobro, oni su imali druge interesa. Pisao sam i Štifaniću, Kajinu i Jakovčiću. Izgleda da su i oni imali interes. I istražnim organima. Jesu li i oni imali ineteres? Bez reakcija?

Autobus za prijevoz jedne osobe

Onda sam pisao, na osnovi činjenica potvrđenih u službenoj recenziji, na besmislenost projekta postupanju s komunalnim otpadom na Marišćini i Kaštjunu. Na vrijeme, kada se moglo utjecati na projekt. Prihvaćena je tehnologija koja u takvoj cjelovitosti ne postoji nigdje na svijetu. Osim toga je nekoliko puta predimenzionirana. Kao da kupujete autobus kako bi se sami vozili u njemu.

Pisao od bivše ministrice Mirele Holly – ona je odgovorila na upozorenje, nažalost ne baš stručno korektno, do sadašnjeg ministra Mihaela Zmajlovića i direktora Fonda Svena Müllera – oni ne odgovaraju – oni su iznad zakona, pa premijeru Zoranu Milanoviću – on ne odgovara jer je iznad i još iznad zakona. Gledam u oblake ne bih li ga vidio. Nakon treće intervencije odgovorio je župan Komadina, ali na način, kako »je on hrabar i nastavlja s projektom Marišćina«. Volim hrabre, ali ako je ikako moguće »ne u mojoj butigi«, a posebno »ne na moj račun«. DORH je odgovorio kako je pitao »Zmajloviće« i oni kažu da je sve OK. Logično? E, pa meni nije, iako je od DORH-a.

Upozoravam na štetan uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Sisku. Dva puta predimenzioniran, s tehnologijom »pomoz’ Bog«, s konačnom cijenom vode za građane od preko 40 kuna/m³. Na moje iznenađenje, nakon jednog otvorenog pisma Urbi et Orbi, dobijem odgovor od ministra Jakovine. Što mu bi da odgovara? Kao da nije ministar u Vladi gospodina Milanovića. Oni, po navici, ne trebaju odgovarati, ne samo na pisma već i na nepodopštine (čitaj: na skijanje sa službenim šoferom i slično). Odgovara da će voda dodatno poskupiti za 28 kuna/m³, iako po EU regulama za pitku vodu, uključeno i pročišćavanje, trošak građana ne smije biti veći od 2-2.5 % kućnog budžeta!

U Sisku ne bi smjela biti viša od 100 kuna, a mogla bi biti i 500. Ali ako građani neće piti vodu sve bi moglo biti i jeftinije. Posebno će im biti jeftinije ako se isele. U Engleskoj je za barem 15 mladih obitelji iz Siska, voda već jeftinija.

Pišem u EU. Tražim pomoć. Pišem kako se suludo i uludo troše novci poreznih obveznika. Mislim, EU je osjetljiva upravo na »transparentno trošenje sredstava poreznih obveznika«. S tom mantrom se rađa svaki prosječni EU birokrat. Pišem po hijerarhiji. Prvo bivšem komesaru za okoliš Janezu Potočniku. On me uputi do komesara Hahna, a ovaj preko direktora Joosta Kortea odgovara da je sve OK. No ako ja mislim da stvarno mislim, neka samo njima javim, iako oni misle da vrijedi samo kako oni misle. Ja pišem, a oni misle da misle.

Nova EU vlada. Pišem izravno predsjedniku EU Vlade Jean-Claudeu Junckeru. Ukazujem, navodim, molim za odgovore, pojašnjenja. Iz aviona je vidljivo da se sredstva poreznih obveznika EU troše suludo i uludo. U navedenim slučajevima, uz globalnu štetu za okoliš i ekonomiju EU i na štetu građana Hrvatske. Molim da mi kažu gdje postoji tehnologija kao Marišćina, gdje građani plaćaju vodu 6 €/m3, gdje se kupuje »autobus za jednog putnika«?

»Mi u EU smo nepogrešivi«

Nema odgovora, osim onoga »mi u EU smo nepogrešivi«. A ja ponovno pišem i tražim odgovore. Bez odgovora na ijedno pitanje, bez da su pokušali odagnati moje sumnje, dolazi odgovor »kako Komisija zadržava pravo prekinuti korespondenciju koja se ponavlja«. Bez argumenta si zadržavaju pravo »prekinuti korespondenciju«. Razočaran s odgovorom, shvaćam lekciju iz demokracije. U državama mlade demokracije uopće nema odgovora, u razvijenoj demokraciji dobivate odgovor bez sadržaja. A vjerovali ili ne, ovakva demokratska praksa bila je nemoguća misija u vremenu mraka.

Svi pomalo nervozni. Smatraju me »dosadnom muhom«. Što ja uopće mislim kada smo sada Europa i demokracija? Ne talasaj rajo! Nisi u mraku. Sve puno svjetla, a »novac se baca kroz prozor«. Meni na pamet dolazi jedna poštapalica iz JNA u Prizrenu da »konj ima veću glavu, pa nek’ on misl«. Čitajući njihove odgovore i razumjevši nenapisane poruke političkih elita svih provenijencija, shvatim njihovo »birokrati svih zemalja ujedinite se« i da mene i slične smatraju magarcem. Imaju pravo. Imam podosta karakteristika magarca, naročito da sam tvrdoglav i uporan.

Gospodine predsjedniče EU, Jean-Claude Juncker, ja »magarac« bum vam pisal i dalje. Redovno ću vam slati i link poučka. Mora jednom i EU shvatiti da nije EU samo od nekih. Što prije to bolje. Šteta bi bilo da ideja EU propadne na proždrljivosti prežderanih. Zar Grčka nije dovoljno upozorenje da i mi drugi imamo neka prava? Što ste joj samo uradili, zahvaljujući vašoj podršci tamo vama istomislećim političkim elitama? Sada bi najradije ove, koji misle drugačije i koji bi da se dobrobit EU malo preraspodijeli, politički ušutkali. Da »ne talasaju«. Da se lijek protiv virusa, u slobodnom prijevodu na latinski kakofilus drekalis specialis, ne proširi. No širenju lijeka u obliku nezadovoljstva, doprinosi i vaš birokratski pristup »kako Komisija zadržava pravo prekinuti korespondenciju koja se ponavlja« umjesto da liječenje počnete već nakon najmanjih simptoma.

Barem za jednog znam da se neće pomiriti s konstatacijom »kako Komisija zadržava pravo prekinuti korespondenciju koja se ponavlja«. Stalno ću vas podsjećati. Vjerujem da se moje pisanje neće smatrati narušavanjem vašeg mentalnog zdravlja, kako bi mi sudski pokušali zabraniti pisanje. A jesam li u pravu, vidjet će se već za koji tjedan, kada (ne)proradi Marišćina, pa uređaj,…

Nacionalno obezvrijeđivanje

Sve manje sam usamljen. Postaje jasno kako nas nerijetko potkradaju Europa i međunarodne financijske institucije. No mora biti jasno da nije za to kriv nitko izvan Hrvatske. To da im dozvoljavamo da nam prodaju riblje konzerve samo s mirisom riba, da u nepotrebne uređaje i instalacije mogu biti ugrađene samo njihove cijevi i oprema, barem za mene je nacionalno obezvrijeđivanje.

Posebno perfidna je politika da kod nas ne može proći razvijena, trenutno najbolja svjetska tehnologija postupanja s otpadom. Strani savjetnici, koji nam diktiraju što smijemo, forsiraju pod svaku cijenu samo uvoz njihove tehnologije. Naša iako trenutno najbolja, gledano na način uloženo/dobiveno, nema prolaza. Nema referenci unutar EU, a ne može proći ono što već nije u i od EU! Oni koji dolaze da nas savjetuju poznaju samo ono što su slučajno vidjeli kod kuće. Da nama, koji smo čak bez svjetla, u mraku radili sve od igle do aviona, sada ne vrijede obične cijevi, unutar EU ne prolazi trenutno najbolja svjetska tehnologija postupanja s otpadom, za koju čak i EU daje priznanja, ali ne i mogućnost investicije i da nam dozvoljavaju raditi samo trećerazredne poslove, teško mi pada.

Krivi smo sami! Jedna dobra stvar s našim proizvođačima »kake« je sigurnost, da kako god se razvijala EU, tko god će izaći i izlaziti, nas će držati kao »kap vode na dlanu«, sve dok ne izađe i zadnja država. Zašto? Pa nekoga tko plaća da bi platio nema nigdje. Mi smo jedinstven fenomen. Politička vrhuška se veseli kada ju u EU pomiluju kao malog Ivicu po glavi, kada ima kažu da su dobri i da eto, za razliku od drugih, s nama nema problema. Veseli se i javnost zaslijepljena porukama medija, sve sličnijih onim »agitpropovskim«, kako smo mi uzorni, pa (još) nismo Grčka, pa došli turisti, više ih nego ikada i kada je vruće treba piti vode, pa ne na sunce, pa bravo kako je jedan mladi čovjek eto uspio i kod nas…

Čitam da Hrvatska ima jednu od najneučinkovitijih vlada na svijetu! Pokazalo je to posljednje izvješće Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) o konkurentnosti. Među 144 analizirane zemlje, Hrvatska je šesta, dakle, u samom vrhu kad je riječ o neučinkovitosti vlade. Baš me čudi, kako je to moguće, kad smo, ako je vjerovati internetu, sistem razradili do perfekcije pa se čini da imamo i »podtajnika administrativnog tajnikovog tajnika«. Je li to stečevina Je li to stečevina EU? Koju li titulu ima gospodin Raphaël Goulet, koji mi odgovara u ime predsjednika EU gospodina Jean-Cloude Junckera?

(Ovo je 8. u nizu »Viktorovih poučaka«, a prethodni se može pročitati na ovoj poveznici.)

Dosadašnji »Viktorovi poučci« objavljeni na portalu Zrnca mudrosti uz šalicu kave mogu se preuzeti ovdje (pdf), a prvi dio knjige Vikora Simončiča Društvo umanjene vrijednosti može se preuzeti ovdje (pdf).