Bijele siluete Mladena Žunjića

Bijele siluete Mladena Žunjića

Bijele siluete naziv je novoga niza slika, ulja i akrila na velikim formatima platna (metar-metar i pol) suvremenog hrvatskog umjetnika, slikara iz Zagreba, Mladena Žunjića.

Slike čine dvije razina, prva, donja s izrazitim kolorističkim resprostiranjem snažnih, rezolutnih poteza s nekoliko dominantnih boja, koje se prepliću u žestokom uzbuđujućem ritmu tvoreći čudesnu konstrukciju suživota znakova, linija, ploha, traka (sve pomalo podsjeća na avangardnu glazbu Johna Cagea), dok je gornja razina ispunjena s nekoliko silovitih poteza bijele boje, natkriljujući, nadživljujući, nadrastajući koloristički sustav ispod njihovih bijelih, posve bijelih jurišajućih pramenova.

Žunjić različito kombinira donji svijet na ovim slikama služeći se dominantnim bojama – plavom, zelenom, crnom, upućujući nas na razmišljanje o karakteru svake pojedine boje, boje za sebe, ali i u gusto zbijenom zajedničkom svijetu, a da bi svaku sliku iz ovoga ciklusa okrunio bijelim linijama, ovalima, krugovima i kvadratima, koji lebde, čvrsto ukorijenjeni u svoj jedinstveni gornji svijet.

Mogućnost žestokog i brzog slikanja, snažno povučenih poteza kistom, špatlom, veliki format pruža, reklo bi se u nemjerljivim količinama i to Žunjića od samoga početka kontinuirano privlači u istraživanju volumena slike.

Gradeći gornji sloj uz pomoć obrisa, kontura (silueta) slikar jasno govori o skrivenosti dijela motiva, promišljanja, stvarnosti, koji tek treba otkriti, naime, svatko od nas, suočen s ovim slikama, mora, valjalo bi, razotkriti tek naznačene tragove boje i dešifrirati njihovo kretanje.

Sve Žunjićeve slike krasi ritam žestok, snažan, neujednačen ili posve usklađen, njegove boje plešu na temelju zamišljene koreografije slikara, koji pak odlučno, bez ikakva ustezanja i bojažljivosti prati vlastite emocije, tumače podsvijesti.

Žunjić je slikar istraživač, pustolov, koji se doista neustrašivo kreće u zastrašujućim veličinama velikog formata nimalo ne strahujući kako bi mogao zalutati u tolikom prostranstvu, služeći se vješto, superiorno s paletom boja u označavanju osvojenog teritorija.

Žunjićevo slikarstvo pršti od siline boja, od brzine i nepredvidljive izmjene ritma gesta, u stalnom i neprestanom traženju, prodrijeti što dalje, otisnuti se u neistražene prostore i ostaviti trag o vlastitom slikarskom življenju.

Miroslav Pelikan

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t