Bezobzirni biciklisti na Trešnjevci mu slomili već dva bijela štapa

Bezobzirni biciklisti na Trešnjevci mu slomili već dva bijela štapa

Slijepi Stjepan Jambrešić u dva je tjedna zaredom ostao bez štapa za slijepe jer mu ga je na pločniku polomio biciklist! / Stanovnici Trešnjevke traže svoje »pravo« na pločnik. Da im je prekipjelo potvrđuje i peticija koju namjeravaju predati u obližnju im VII. policijsku postaju

Snježana Kratz

Život stanovnika Trešnjevke, ponajprije onih koji stanuju u Ozaljskoj i sporednim ulicama, nije jednostavan, jer čim zakorače na pločnik spomenute ulice trebali bi »imati oči na leđima«. Da im im sigurnost na pješačkom pločniku neprestano ugrožavaju nesmotreni biciklisti, govore nam žitelji tamošnje Žumberačke, Slavetičke, Mokričke, Podgorske i drugih ulica. Jer po tamošnjem se nogostupu osim »običnih« biciklista, sve češće voze i oni bešumni, električni, a tu su još i vozači električnih romobila, bicklisti-dostavljači…

Kada se svemu pribroje »otrgnuti« im dijelovi pločnika za parkirane automobile, veliki kontejneri za smeće i spremnici za odvojeno prikupljanje otpada, terase kafića, stupovi s imenima ulica, tamošnji se pješaci pitaju kuda uopće mogu sigurno hodati?

Stanari upozoravaju kako problem više nije bezazlen i ne smije ga se ignorirati jer će netko zbog takve brze i neodgovorne vožnje stradati! To više jer biciklisti po pločniku Ozaljske mahnito jure i bez ikakvog upozorenja »pristižu« sa svih strana. Mnogi ne koriste zvono ne koriste, a glasovnim upozorenjima pješacima da se i ne govori.

Ozlijedio ga i otišao bez ispirke

Upravo je slijepi Stjepan Jambrešić u dva tjedna zaredom ostao bez štapa za slijepe uz pomoć kojeg se kreće, jer mu ga je na pločniku u kotač prometala uvukao i slomio – biciklist!

»Na sreću, uspio sam nekako odskočiti i (is)pustiti štap pa nisam pao i ozlijedio se, ali svakodnevna borba za dio pješačkog nam pločnika je neizvjesna i nažalost, u korist još uvijek bezobzirnih i mahnitih vozača bicikala. Barem na ovom dijelu i potezu Trešnjevački plac, raskrižje Okičke i Nehajske, pa prema Selskoj ulici i remizi«, kaže Stjepan. Dodaje kako je i slijedeći, treći tjedan zaredom bilježio »bliski susret« s biciklistom, koji mu tada (srećom) nije uništio štap, ali ga je »okrznuvši« istodobno udario u lakat i rame i izbio mu bijeli štap iz ruke.

Pita se zato i on kao i njegovi susjedi, do kada će odgovorni zanemarivati vapaje stanara da se prema neodgovornim vozačima bicikala poduzmu konkretne mjere, ponajprije uvede sustavni nadzor i kazne. Požalio se naš sugovornik i da mu je prvi potrgani bijeli štap zapravo ovogodišnje ortopedsko pomagalo koje ima pravo jednom godišnje dobiti besplatno preko HZZO-a. Inače se štap mora kupiti, a košta 250 kuna. »Hoće li zbog najblaže rečeno neodgovornih biciklista u mom slučaju važiti geslo svaki tjedan po štap jedan«, zapitao se?

Starije osobe i djeca također ugroženi

Dodaje kako je drugi polomljeni štap i nalet biciklista prijavio prometnoj policiji postaje Lučko. Policajci su tada izašli na teren i od njega uzeli izjavu, odnosno snimili su i evidentirali polomljene mu štapove. Istodobno su ustvrdili kako ne mogu baš pomoći, jer uokolo nema nadzornih kamera, nije bilo prolaznika očevidaca (ili jest, ali ih Stjepan ne vidi), odnosno počinitelj je otišao.

»Upitali su me zašto nisam zaustavio biciklista i pozvao policiju, a kako kako sam to mogao učiniti kada ne vidim gdje je stajao i na koju je stranu krenuo? Slijep sam i oslanjam se samo na sluh«, žali se Stjepan koji je ogorčen što ne samo da nakon incidenta nije dobio pomoć, već je izostala i obična isprika. »Doma sam došao sa štapom koji se klatio, napamet, držeći se zidova zgrada«, opisuje nam svoje iskustvo.

Nije on jedini koji bilježi nalete na sebe, jer ispričali su nam isto stariji žitelji tamošnjih ulica, odnosno bake i djedovi koji u šetnju izvode svoje mlađe naraštaje. Djelatnici u nizu radnji duž problematične rute, (frizerski saloni, papirnica, Kemoboja, krojački popravci, trgovina obućom, prodavaonica tekstila, urar, ljekarna) su također ogorčeni jer im svaki izlazak iz radnog prostora predstavlja stres, budući da se moraju ogledavati lijevo i desno, kao da izlaze na prometnicu, a ne na nogostup. »Zar je to cesta?«, zapitali su se ogorčeni i ljutiti, uz napomenu da se to ne radi o nekolicini biciklista, već neprestanom biciklističkom prometu.

Trešnjevačka peticija

Stjepan Jambrešić sa stanovnicom Trešnjevke koja je također ogorčena na ponašanje nekih biciklista

Da je Trešnjevčanima prekipjelo potvrđuje i peticija koju potpisuju s namjerom da je predaju u obližnju im VII. policijsku postaju u Nehajskoj. Ogorčeni su i na mjesnu samoupravu i njene predvodnike do kojih se kažu ne može doći, posebice do predsjednika Vijeća gradske četvrti Trešnjevka – sjever Ivana Butorca. Stoga smo i sami odlučili (po)tražili spomenutog gospodina koji nam se na mobitel nije javio, a na dopis koji smo poslali njegovom tajništvu odgovor također nismo dobili.

»Kada iz Žumberačke ulice gdje živim izlazim na Ozaljsku, prvo moram pogledati lijevo i desno je li pješački kolnik slobodan od biciklista. U drugom slučaju hodanje mi neće biti bezopasno, jer biciklistički je promet po pločniku intenzivan. Kada se primjerice, zaputim prema Trešnjevačkom placu „oči moram imati i na zatiljku”, jer biciklisti po pločniku jure, dolaze s lijeva, s desna, sprijeda, straga… Kada mi dolaze s leđa, stanem kao ukopana na mjestu, čekajući da obični, a sve češće i oni koji voze električne bicikle i romobile – prođu!«, žali se na po pješake opasnu svakodnevicu Trešnjevčanka Sađa Marković.

Upozorava kako pješački prostor dodatno uzurpiraju i dostavni bicikli. »Jesu li uveli zakon za te tihe električne bicikle koje uopće ne čujete dok ih voze?«, zapitala se ogorčeno jer ih se kaže »tretira kao i pješake«. Tvrdi kako i na tramvajskoj stanici, kod ljekarne u Ozaljskoj 1, biciklisti izvode »slalom« među ljudima te onuda jure iako je tu s obzirom n blizinu placa, škole i crkve uvijek puno ljudi. Često su to umirovljenici i majke s djecom. Ni stanje pločnika nije na zavidnoj razini jer se o potrgane dijelove ljudi »popikavaju« pa je put ozljedama otvoren.

Rješenje: Registracije za bicikle

Naša sugovornica stoga predlaže uvođenje biciklističkih registracija, baš kao nekad. Tako će se znati za one koji voze bicikle, a moći će ih se teretiti i za eventualne prekršaje. Naša sugovornica kaže da je i sama biciklisti, ali da ona njeguje prometnu kulturu i poštuje propise. Tamo gdje nema biciklističkih staza ona po zakonu bicikl gura uz sebe. Ljuta je i na gradske vlasti što biciklistima nisu osigurali dovoljan broj biciklističkih staza, kako bi se imali gdje kretati.

Provjerili smo i što je po pitanju biciklističkih prekršaja na području Trešnjevke poduzela policija. Iz Policijske uprave zagrebačke informirali su nas kako su »povodom saznanja o kršenju prometnih propisa od strane sudionika u prometu koji se koriste biciklima i električnim romobilima, poduzeli žurne mjere i radnje iz svoje nadležnosti«. Pojačali su nadzor biciklista koji sudjeluju u cestovnom prometu na području Grada Zagreba, a posebice na spomenutoj lokaciji u Ozaljskoj ulici.

Dodaju kako je prilikom nadzora i kontrole prometa na toj lokaciji utvrđen određeni broj prekršaja biciklista, koji su sankcionirani. No najavljuju da će se u narednom vremenu nastaviti s pojačanim nadzorom svih sudionika u cestovnom prometu, a posebice biciklista, mopeda i motocikala kao i sudionika u prometu koji koriste električne romobile.

Podsjećaju na odredbe o prometu bicikala u cestovnom prometu, propisane u članku 112., 113. i 114. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz poseban naglasak na članak 112. istog zakona, koji se odnosi na obvezu vozača bicikala da se kreću biciklističkom stazom ili trakom, a ako one ne postoje što bliže desnom rubu kolnika. Za nepoštivanje tih odredbi propisana je kazna od 300 kuna.

U Gradskoj upravi žale zbog ponovljene nesretne situacije

U Gradu Zagrebu ističu pak da kontinuirano provode aktivnosti vezane za pristupačnost i sigurnost javnih prometnih površina za sve osobe s posebnim potrebama, a nemalu pozornost obraćaju i na sigurnost kretanja slijepih i slabovidnih građana.

»Baš zato nam je posebno žao zbog ponovljene nesretne situacije u kojoj se našao naš slijepi sugrađanin u incidentu s biciklistom, koji se nepropisno kretao nogostupom te mu je pritom uništio bijeli štap. Prvi korak koji smo poduzeli jest da smo obavijestili komunalne redare da posebno obrate pažnju na takve i slične situacije te da u konkretnim slučajevima upozore i obavijeste prometnu policiju. Stoga su oni pojačali ophodnju na području Ozaljske ulice«, odgovorili su nam iz Grada.

Najavljuju da će slijedeći korak provesti u suradnji s Udrugom slijepih Zagreb, kao njihovim stalnim partnerom. Tako će se u sklopu ovogodišnjeg Europskog tjedna mobilnosti, 21. rujna bicikliste educirati o važnosti sigurnog kretanja slijepih i slabovidnih Zagrepčana.

U zadnjih 20 godina znatno otežano kretanje pješaka

Izvršni direktor Udruge slijepih Zagreb Goran Denis Tomašković kaže da su trganje štapova slijepim osobama, bezobzirna vožnja po Draškovićevoj ulici i linijama-vodiljama za slijepe, svakodnevne opasne situacije koje prolaze slijepi kada je o biciklistima i sličnim prometalima riječ. Navodi kako su u zadnjih 20 godina uvjeti za kretanje pješaka znatno teži, a o slijepima da se i ne govori.

»Automobili, biciklisti, kante za otpad samo je dio zapreka osobama s invaliditetom, starijim ljudima, ali i svim drugim pješacima. Da bi stanje bilo sigurnije i bolje, valja ističu sustavno razvijati prometnu strategiju Grada, ponajprije treba raditi na edukaciji kao i senzibilnosti vozača bicikala ali i svih drugih«, napominje Tomašković.

Udruga će se stoga za Europski tjedan mobilnosti 21. 9. pridružiti Gradu Zagrebu u zajedničkim aktivnostima na senzibilizaciji javnosti, a posebice biciklista.

Komentiraj

*