Bezobličje, sličnosti, naličje

Bezobličje, sličnosti, naličje

Najnovijom izložbom u Glipoteci HAZU, ali i svojim ukupnim djelom Davorin Radić je neprijeporno potvrdio svoju čvrstu pripadnost malobrojnom krugu najvrsnijih hrvatskih umjetnika

Miroslav Pelikan

Miroslav Pelikan

Imao sam sreću doista upoznati akademskog slikara Davorina Radića i njegovo djelo u nizu proteklih desetljeća prateći njegovu bogatu i raznovrsnu produkciju. Često promišljajući o njegovom opusu dolazio sam do zaključka kako je slikar iskoristio, ujedinio svu svoju vještinu i talent, svo svoje mnogostruko iskustvo trošeći i koristeći raznolike motive – od aktova do veduta i preoblikovao ih nefigurativnom izrazitom kolorističkom gestom u novu stvarnost.

Oduvijek mi se sviđao njegov opus, kolor, otmjen i dojmljiv s nizom izazovnih i intrigantnih tema i motiva, od crteža i akvarela, od ulja i skulptura vrlo specifičnog, vrlo samosvojnog, posve individualnog izraza.

Prije nekoliko dana zatvorena je impresivna izložba Davorina Radića „Bezobličje, sličnosti, naličje“ u Gliptoteci HAZU, s izborom djela iz dva ciklusa njegovog kompleksnog opusa u odabiru Tonka Maroevića, koja je neprijeporno pokazala iznimnost stvaralaštva ovoga vrijednog umjetnika.

Na nedavnoj retrospektivi u Modernoj galeriji izložio je uz ostala odabrana djela i seriju ulja, većih formata s apstraktnim motivima.

„Da, zadovoljan sam s izložbom, no moram reći: prostor mi je bio premali, želio sam izložiti dvostruko više. Naime, nije izloženo ništa od radova na papiru, crteža, akvarela. Odabir je učinila gđa Reberski uz moju suglasnost, no možda bih danas izložio potpuno druge stvari“, kaže slikar.

Doista, posve bi bilo logično očekivati da Radić u skoroj budućnosti priredi novu, znatno veću retrospektivu. Koja bi sveobuhvatnije prikazala sve njegove interese, ali i sve njegove visoke dosege i to za njega u ovoj situaciji u posve adekvatnom prostoru, u zagrebačkim Klovićevim dvorima.

Istodobno valja pohvaliti Radićev odnos spram javnosti. Naime, o njegovom ukupnom slikarskom djelu objavljeno je i niz reprezentativnih monografija s kritičkim tekstovima niza uglednih povjesničara umjetnosti koji su, svatko na svoj način, valorizirali djelo Davorina Radića.

Radić je s najnovijom izložbom u Glipoteci HAZU, ali i svojim ukupnim djelom neprijeporno potvrdio svoju čvrstu pripadnost malobrojnom krugu najvrsnijih hrvatskih umjetnika.

Komentiraj

*