Baš kao ptica

Promjenom položaja ruku, nogu i tijela, letač kontrolira brzinu i smjer pada. Svaka pogreška u base jumpu plaća se životom, a naš je sugovornik do sada izgubio 40-ak poznanika i prijatelja. Ovaj zaljubljenik u base jump i padobranstvo kaže kako je u bavljenju ovim sportovima ipak najvažnije iskustvo jer ono prati želje i ambicije čovjeka

Valentina Vukoje

Čovjekova želja da leti poznata je još od davnina, a prve rakete, balone na topli zrak i zmajeve, prema nekim podacima počeli su razvijati Kinezi. Braća Montgolfier u Francuskoj izveli su prvi let balonom davne 1783. godine. Tako je sve krenulo. Uslijedio je razvoj cepelina, pa aviona i ostalih letjelica. Ipak nezamisliv osjećaj da čovjek bude poput ptice, da osjeti zrak, slobodu padanja dao je padobran.

Njime se oduševio i glavni lik naše priče, 48- godišnji Robert Pečnik. Reći će kako je kao klinac gledao film Desant na Drvar i kako je tada započela njegova priča s padobranstvom. Po završetku osnovne škole upisao je tečaj padobranstva u Aero klubu Zagreb, a krivotvorenim potpisom roditelja „osigurao“ je svoj prvi skok. Vrlo brzo uslijedio je odlazak u JNA, u padobransku jedinicu, a po izlasku iz vojske polako je započela i njegova sportska karijera.

„Tada je započeo rat, a ja sam nekih 7 – 8 godina radio u UNHCR-u. Oko 1998. godine sam se počeo baviti base jumpom. Tako je moja padobranska karijera išla prema kraju“, prisjetio se Pečnik.

Skokovima kontrolira svoj strah

Kako je tijekom cijele svoje padobranske karijere bio vezan uz krojenje, šivanje i popravljanje padobrana ubrzo se povezao sa Slovencem Stanom Kranjcem, koji je prvi u Sloveniji otvorio tvrtku za proizvodnju padobrana. Pečnik je testirao njegove padobrane, a s vremenom kako se Kranjc bavio base jumpom, Pečnik se odlučio na svoj prvi skok. Bilo je to u Italiji u mjesto Arco. „Stijena s koje sam skočio bila je visoka oko 500 metara“, prisjeća se Pečnik i dodaje kako on ne skače zbog adrenalina. „Base jump i padobranstvo se ne mogu povezivati s adrenalinom. Mi smo izloženi opasnosti. Moj skok traje oko jedne minute, i od te minute sam oko 15 sekundi izložen opasnosti. To je razlika od primjerice penjanja na Himalaju gdje je penjač i po dva mjeseca u opasnosti. Kad bi se nešto loše dogodilo, uvijek ste sami krivi. Vaš je život u vašim rukama. Kada ljudi upoznaju kako funkcionira base jump i padobranstvo, sami shvate da je sve sistematizirano“, objašnjava Pečnik.

Na pitanje zašto se bavi base jumpom, Pečnik među ostalim odgovora kako kroz base jump uči kontrolirati svoj strah. „To je lijepi osjećaj kada čovjek može nadvladati unutarnje strahove, no za to moraš biti dobro pripremljen“, smatra Pečnik. Slobodno se može reći kako je on rekorder po broju skokova s padobranom u Hrvatskoj. Broji ih oko 7 000, a u base jumpu za sada je prikupio oko 1 500 skokova. Maroko, Kina, Japan, Kanada, Malezija, Rusija, Australija samo su neke od država u kojima je skakao. „Vidio sam mjesta koja su egzotična i koja kao obični turist zasigurno ne bih vidio“, kaže.

Njegova odjela za letenje

Patrick de Gayardon poznati francuski padobranac i base jumper prvi je u svijetu razvio odjelo za letenje, koje je bilo namjenjeno za base jumpere. Nažalost prilikom testiranja jednog svog odjela na Havajima, Gayardon je poginuo. Pečnik je u jednom magazinu vidio sliku odjela, koje je kreirao Gayardon i to ga je potaknulo da napravi svoje prvo odjelo. Već 1999. godine zajedno s Fincem Jarijem Kuosmom pokreće tvrtku u Sloveniji, koja se specijalizirala za proizvodnju odjela za letenje pod nazivom Birdman.

Ono što je bilo revolucionarno kod njegovih odjela su detalji vezani za sigurnost. Uporaba tih detalja na francuskom modelu je bila prilično komplicirana, tako da ju je Pečnik pojednostavnio. „Takva wingsuit odjela su nakon smrti Francuza imala lošu reputaciju u padobranskom svijetu. Nazivali su ih haljinama za udovice – `widow dress´. No s vremenom su se odijela prihvatila kod base jumpera“, sa smješkom priznaje Pečnik. Njegova odjela omogućuju skakačima da provedu puno više vremena u slobodnom padu prije samog otvaranja padobrana.

On je 2004. godine napustio tvrtku Birdman i otvorio Phoenix-Fly tvrtku, koja je najstarija tvrtka na svijetu specijalizirana za proizvodnju odjela za letenje. Osim Pečnikove Phoenix-Fly tvrtke, još su samo tri takve tvrtke u svijetu, koje se bave proizvodnjom odjela za letenje. Zanimalo nas je zašto je svoju tvrtku otvorio u Sloveniji, umjesto u rodnoj Hrvatskoj. „Kad sam to nudio u Hrvatskoj, nitko nije htio to raditi. Tako da sam se odlučio za Sloveniju. Sada u Sloveniji od ovoga živi 10-ak ljudi i njihove obitelji“, ponosan je Pečnik.

Svaka se pogreška plaća životom

Danas se u njegovoj tvrtci proizvodi oko šest različitih vrsta odjela, a za izradu jednog Pečniku treba oko 16 sati rada. Sva se odjela izrađuju po mjeri. „Glavni materijal je polimid, a tu su i neki drugi materijali, koji se koriste kod izrade padobrana i balona za letenje. Oni moraju biti otporni na temperaturu, nepropusni“, pojašnjava naš sugovrnik. Phoenix-Fly stalno radi na usavršavanju svojih odjela kako bi base jumperi dobili ono pravo iskustvo letenja.

Zapanjujuća je brzina koju odijelo u horizontalnom letu može postići, a ona iznosi od 130 do 250 kilometra na sat. Vertikalna brzina iznosi oko 16 metara u sekundi. „Odjelo je aero profil u obliku krila smještenih između ruku i nogu. Po skoku sa stijene uslijed povećanja vertikalne brzine krila se napune zrakom i formiraju aero profil, koji stvara uzgon. Na taj se način vertikalna brzina smanjuje na 16 metara u sekundi. Minimalna visina stijene s koje se iz odjela otvara padobran ovisi o skakaču, a odjelo omogućva letenje u rasponu od tri kilometra od mjesta skoka“, pojašnjava karaktersitike odjela Pečnik. Promjenom položaja ruku, nogu i tijela, letač kontrolira brzinu i smjer pada. Svaka pogreška u base jumpu plaća se životom, a naš je sugovornik do sada izgubio 40-ak poznanika i prijatelja. Ovaj zaljubljenik u base jump i padobranstvo kaže kako je u bavljenju ovim sportovima ipak najvažnije iskustvo jer ono prati želje i ambicije čovjeka.

U Hrvatskoj se base jumpom aktivno bavi 10-ak ljudi, a Pečnik kaže kako su njegove najdraže lokacije smještene u Sloveniji. Kako je veliki pritisak base jumpera na nova „neotkrivena“ mjesta, on nije želio otkriti o kojim se točno lokacijama radi. Njegov cijeli život je povezan s padobranstvom i base jumpom, tako da ne čudi što je svoju suprugu upoznao u Rusiji na jednom natjecanju u base jumpu. Ona se sve do rođenja njihove kćeri bavila ovim sportom. „Sada više ne skače. Planiram još skakati jer to mi je ventil nakon napornog tjedna. Nisam izgubio strast, a hobi mi je postao posao“, zaključio je Pečnik.