Baniji slijedi egzodus?

Baniji slijedi egzodus?

(Foto: Mobilna ambulanta u Čakovcu)

Mladi se neće i ne mogu vratiti u ništa. Egzodus iz ovih krajeva je počeo. Zadržava ga samo problem putovanja zbog korone. Kada se opet otvore granice pitanje je tko će ostati

dr. sc. Viktor Simončič

Nesposobnost plus nesposobnost jednako je nesposobnost. (????)

Viktor Simončič

Ovo mi je najteži poučak do sada. Imam već deset raznih početaka. Kako opisati stanje nesreće i neizvjesnosti? Kako nikome ne nanijeti nepravdu, a opet i ukazati prstom na one koji ne rade svoj posao, pa mnogi i 10 dana nakon potresa spavaju u automobilima? Posljedice razaranja od potresa, koji je bio kažu 30 puta jači od onog u Zagrebu, na području daleko najsiromašnije u Hrvatskoj, su jezovite.

Na tajni zvuk suosjećanja do susjeda u nevolji, nakon prvih slika tragedije, pojaviše se, samo onako, tisuće predivnih ljudi. Oni neuništivi. Tisuće bezimenih čine čuda da pomognu u saniranju katastrofalnih posljedica potresa. Stigla preko noći hrana i kućne potrepštine u prtljažnicima automobila građana iz svih krajeva. Kasnije i šleperima. Samo onako došle navijačke skupine, grupice građana s lopatama i sajlama za penjanje. Samo dođu i hvataju se posla. Ne traže ništa. Samo rade. Čudan neki svijet!

Došli su vatrogasci, koji kao da ne spavaju. Ne spava ni HGSS. Samo pomažu. Volonteri Crvenog križa i već po svom poslanju i Caritasa rade čuda. Koliko je hrane i potrepština nitko ne bi trebao ostati gladan. Obrtnici od svukuda, sami od sebe, došli s alatom i skidaju dimnjake, pokrivaju kuće… Prve već zidaju. Male i velike tvrtke poslale kamione, pokretne dizalice s košarama i druge teške strojeve. Najbolji kuhari, često za svoj trošak pripremaju tisuće obroka. U samoorganizaciji stižu i nužni smještaji. Kontejneri, kućice, kamp prikolice. Samoinicijativno se na poziv donose čizme i kabanice, plinske boce i gorionici. Tko ima, vadi iz džepa i daje. Lokalne komunalne službe, HEP, vodovod … su stalno u pogonu. Daju i više no što im tehnika dozvoljava. Tradicionalno i medicinari. Imamo i dobre susjede. Lokalni političari na visini zadatka. Svaka im čast. Siguran sam da će netko napisati odu nama, bezbrojnim neuništivima.

Došli, vidjeli, dali izjave i – otišli

Pomoć stigla sa svih strana. Brže kontejneri iz Graza, bageri iz Slovenije i šatori iz Grčke i Turske nego od nadležnih iz Zagreba. Naravno da je došao i politički vrh. I Predsjednik i premijer i svatko tko malo drži do sebe, a ima službenog šofera. Došli, vidjeli katastrofu, dali izjave i otišli. Morali su skontati što učiniti. Premijeru Plenkoviću, koji tvrdi: »U tri sekunde filtriram i znam tko ima kakvu agendu«, kao da je zakazao radar. Trebalo mu je preko pola milijuna sekundi, nekih 600.000 da shvati da se katastrofa mora nazvati katastrofom. 7 (slovima: sedam) dana nakon prvog potresa proglasio je katastrofu i formirao krizni stožer. Hvala Bogu da mu je nakon 7 dana opet proradio radar pa nije prvo imenovao povjerenstvo.

Predsjednik RH i Vlade u obilasku Petrinje (Foto: Vlada RH)

I zašto sam kritičan? Pa zato jer vrh države ne zna, a morao bi znati, kako se djeluje u kriznim situacijama. Vlada nema unaprijed organiziran stožer za ovako nešto, što govori da Vlada radi pogrešno. Pametni se i za ovako nešto pripremaju unaprijed. Prije svega Civilna zaštita! Zašto ne djeluje kako treba? Zašto nam treba dodatni stožer? Zar prvi ljudi Civilne zaštite nisu dorasli poslu za kojeg su formirani? Zar Vlada i Civilni stožer nisu ništa naučili iz potresa u Zagrebu, poplava u Gunji? Hoće li u slučaju neke nove prirodne katastrofe formirati, po nekom nedokučivom ključu, na način kako se to njima čini nakon što proradi radar, neki novi stožer?

Organizirana država točno zna što je strateško u kom trenutku. Kod potresa su to stambene jedinice. Slušam neki dan ministra Ćorića, a 10 dana nakon potresa, predsjednika novoformiranog kriznog stožera, potpredsjednika Vlade gospodina Medveda, kako govore o kontejnerima kojih kao nema dovoljno i koje nismo u stanju proizvesti. Gotovo nedopustiva aljkavost ministra Ćorića. Ministar gospodarstva morao bi znati što se sve proizvodi u Hrvatskoj. Hajde, možda ne baš sve.

Hrvatska može proizvesti možda i 100 smještajnih kontejnera dnevno

Možda ne ako netko radi tri roštilja tjedno, ali ako netko proizvodi i izvozi tisuće kontejnera koji se pretvaraju u naselja, vrtiće, bolnice, hotele u Luksemburgu, Švicarskoj i Njemačkoj, e onda to ministar gospodarstva mora znati. Takvog industrijskog diva, ne samo u našim razmjerima, ministar gospodarstva mora barem dva puta godišnje zamoliti da ga može posjetiti. Da, dobro ste pročitali, mora zamoliti da bude primljen, a ne da ga se mora moljakati da nevoljko, s vrha, obiđe tvornicu.

Nakon izjave ministra Ćorića, koju eto ponavlja i ministar Medved, kako se kod nas ne može proizvesti dovoljan broj kontejnere – stambenih jedinica, znam da je cijeli vrh upozoravan, a i mediji, kako kod nas postoje proizvođači kontejnera – stambenih prostora, koji mogu zadovoljiti potrebe. Najbolje sam upoznat s proizvodnjom u Tehnixu, iz Donjeg Kraljevca, preko vrhunske opreme za procesiranje komunalnog otpada, koju usput ministar Ćorić ili ne poznaje ili je namjerno zanemaruje. Preko prijatelja koji dobavlja dio repromaterijala, znam da slične kontejnere za stanovanje proizvodi tvornica Jedinstvo iz Krapine, a ima sigurno još proizvođača, ali sam lijen sada istraživati.

Premijeru Plenkoviću, ministrima Ćoriću i Medvedu, urbi et orbi, na znanje: naša industrija može dnevno proizvoditi na desetine kontejnera. Preko 50 – 60, a možda i 100 dnevno. Da dnevno! Da se reagiralo na vrijeme, unatoč praznicima, uvjeren sam da bi se svi radnici tih tvrtki vratili na posao i od prvog potresa do danas bi imali dobrih 500 stambenih jedinica sa svim sadržajima, pogodnih za stalno stanovanje. Čujem glasove da bi neki najradije uvozili. Razumijem ih. Provizija je provizija. Vjerojatno bi uvozili (i) kod nas proizvedene kontejnere, jer smo u tome među najboljima.

Nekoliko dobronamjernih savjeta

A sada si dozvoljavam, jer iz prvog reda vidim posljedica potresa i nemara vrha države, dati nekoliko savjeta:

1. Mi stariji pamtimo organizaciju iz one države. Poznato NNNI – Ništa Nas Ne smije Iznenaditi. Kako ni sam nisam pošteđen posljedica potresa, odlučio sam pospremiti potkrovlje. Pale police, knjige se rasule po sobi. Što tu svega nema? Skupljalo se to generacijama. U ruke mi došla brošura Civilne zaštite sa crvenom zvijezdom iz 1979. Kako se radi o stručnoj literaturi, a zemljotres ne poznaje razlike u društvenom uređenju, brošura bi se mogla preštampati. Crvena zvijezda se može prekriti grbom. Rado ću ju ustupiti, bez naknade. U njoj piše kako se ponašati u slučaju nezgoda, od rata od potresa. Vlada pod hitno mora organizirati Civilnu zaštitu onako kako je to naša obaveza kao članice EU. Najlakše je kopirati bivši sistem. U ono vrijeme smo znali što i kako. Osim toga ne treba se mučiti, dovoljno je crvenu zvijezdu zamijeniti grbom.

2. Krizni stožeri, se moraju oformiti po nevoljama unaprijed, prije događaja. Da se ovaj potres dogodio u ono vrijeme, nakon iskustava u Skopju, Dubrovniku, Banja Luci … krizni stožer bi počeo raditi dva sata prije potresa, a ne nakon 10 dana.

3. Članska iskaznica HDZ-a može biti dovoljna kvalifikacija, ali samo za paradiranje i pokazivanje besprijekornih uniformi, sve dok ne dođe do stani-pani. Tada trebaju profesionalci. Stranački odabrani vrh Civilne zaštite i Crvenog križa su pokazali da nisu dorasli radu volontera. Ne mogu razumjeti da pored gotovo 40 milijuna kuna od građana, mi pojedinci moramo kupovati čizme, kabanice, plinske boce i grijala i dr.

4. Krizni stožer ne može biti bez prvih ljudi lokalne zajednice, bez obzira ako stranačka pripadnost ne odgovara vrhu. Ministar Medved i HDZ vjerujem znaju sve, ali da bolje poznaju stanje od gradonačelnika Petrinje, gradonačelnice Siska ili nekog od nas iz Vrbine? Sumnjam.

5. Treba stvoriti radnu obavezu da se u slučaju katastrofa organizira namjenska industrija. Po takvom načinu organizacije bi Tehnix & Jedinstvo & drugi odmah znali kada moraju preusmjeriti proizvodnju na potrebno.

6. Država ne smije zarađivati na pomoći koju preko roba i usluga daju pojedinci i tvrtke.

7. 31.12. – jedni od prvih koji su spontano donijeli pomoć bili su iz Bakra. Došli su do Jabukovca. Ostavili pomoć i kući se vratili u šoku. Pitali se zar je i to Hrvatska? Da i to je Hrvatska. Predlažem da se Vladu i Sabor posjedne u autobuse i provoza Banijom. Može do Dvora, Dubice, pa preko Rujevca do Gline i natrag. Predlažem da se ne vozi izvan glavnih cesta. Šok bi mogao biti prevelik za nježnije.

Devastacija Banije traje 30 godina

Da ne duljim. Područje Banije se devastira od nastanka države. U zadnjih 30 godina osim obnove kuća nije zabijen niti jedan proizvodni čavao. Prostor je prazan i devastiran i bez potresa. Ono malo preostalih, uskoro će otići po prirodnom zakonu. Mladi se neće i ne mogu vratiti u ništa. Ako se sada ne trgnemo, onda treba razmišljati kako u narednih 20-30 godina organizirati neku vrstu safarija kroz bespuća Banije. Namjerno ne upotrebljavam ime Banovina. Ime je jedino novo što je to područje dobilo od rata na ovamo. Sram me…

Volonteri su radili preko praznika. Moraju krenuti kućama. Tko će obavljati njihov posao? Egzodus iz ovih krajeva je počeo. Zadržava ga samo problem putovanja zbog korone. Kada se opet otvore granice pitanje je tko će ostati.

U Sisku je postao neupotrebljiv dom zdravlja. Stožer odlučio da Siščanke i Siščani odlaze na preglede u Sunju. Mi, samoorganizirani, smo ponudili pomoć da se naprave mobilne ambulante. Slične onoj kao je to napravljeno nedavno u Čakovcu i kako izgleda u Švicarskoj. Trošak po ambulanti 50 – 60.000 kuna. Prijedlog je odbijen. Tko zna zbog čega?

Mi, govorim u ime šire obitelji, nikada nismo pomislili napustiti niti Hrvatsku niti Sisak. Imali smo bezbroj prilika. Ozbiljno razmišljamo da napustimo Hrvatsku. Ne namjeravamo se voziti liječniku u Sunju. Gubimo strpljenje… Hoće li nekome proraditi radar?

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni