Automatizacija donosi uštede, ali i dosadu
U kapitalističkom svijetu u kojem živimo automatizacija donosi uštede na koje se ne može zažmiriti. Za cijenu obuke jednog pilota borbenog zrakoplova, može se obučiti 10-ak pilota dronova
U posljednje vrijeme u raspravama se sve više govori o strahovima od napredne nove tehnologije koja bi mogla postati »ubojicom« radnih mjesta. No David A. Mindell, autor nove knjige Our Robots, Ourselves: Robotics and the Myths of Autonomy (ugrubo prevedeno – Naši Roboti, nas samih: Robotika i mitovi autonomije), stvari vidi drugačije. Autor smatra kako je tehnologija koja će dovesti do razvoja u potpunosti autonomnih robota, ostavljajući ljude na prikrajku – običan mit. Štoviše, Mindell tvrdi da strojevi ne preuzimaju ljudskih poslova u omjeru »jedan za jedan«.
Mindell navodi kako se najnaprednije (i najzahtjevnije) tehnologije se ne odvijaju podalje od ljudi, već su to upravo one koje su najdublje ukorijenjene u judima i povezane s ljudskim društvom.
Ovaj profesor s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) oslanja se na godine iskustva u podmorskim robotskim istraživanjima, prenosi priče komercijalnih pilota, podmorskih i svemirskih istraživača, kao i pilota Predator dronova (engl. sleng za bespilotne letjelice za koju bi hrvatski pandan prema nekima mogao biti “bumbar”), a svi oni su osjetili velike promjene koje je automatizacija unijela u njihove poslove.
Sterilno iskustvo letenja
Mindell ukazuje kako njihovi poslovi još uvijek postoje i strojevi tu doprinose koliko mogu, samo što su nekim profesijama oduzeli dio glamura i zabave.
Npr. piloti američkog ratnog zrakoplovstva upravljaju dronovima koji lete preko Afganistana sjedeći u lučkim kontejnerima u Sjedinjenim Državama. Uzbuđenje i prestižni osjećaj preletanja preko bojišta je nestao i danas im se netko može narugati kako su to »ratnici iz fotelje«. Iskustvo letenja postalo je »sterilno«; piloti više uopće ne obavljaju radnje uzlijetanja ili slijetanja. Oni moraju paziti da ne skreću preoštro kako jer u tom slučaju doalzi do promjene kuta nagiba antene koja onda može izgubiti svoju vezu sa satelitima.
No tu se, naravno, javlja i financijski aspekt priče. U kapitalističkom svijetu u kojem živimo to su uštede na koje se ne može zažmiriti. Za cijenu obuke jednog pilota borbenog zrakoplova, može se obučiti 10-ak pilota dronova.
Kada je riječ o istraživanju morskih dubina, Mindell piše da se za cijenu jednog broda koji će prevoziti ljude može sagraditi 40 do 100 robotskih brodova – bez posade pa se očekuje da će robotika eksponencijalno povećati broj zarona i opseg provedenih istraživanja.
Automatizacija donosi krizu identiteta
Ipak, ne reagiraju svi dobro na mogućnost za povećanu produktivnost koju donose roboti. Ljudi koji se nalaze u područjima gdje se pojačano uvodi automatizacija procesa nisu uvijek spremni prigrliti robote. Automatizacija, naime često izaziva krizu identiteta.
Mindell prenosi raspravu o tome treba li potrošiti gotovo pola sredstava namijenjenih oceanografiji na novi brod koji će nositi čovjeka ili izgraditi jeftiniji model kojim čovjek upravlja na daljinu. On podsjeća na izjavu jednog znanstvenika koji je rekao kako je mogućnost spuštanja u podmornici Alvin bila jedna od stvari koje su strašno privlačile studente te kako ne bi volio da nove generacije više nemaju tu mogućnost.
Rad pilota komercijalnih zrakoplova se pak uvelike može prepustiti sustavu autopilota. Ali to također izaziva osjećaj dosade. Sličan scenarij priprema se i s automobilima, s obzirom da će vožnja postati sve više automatizirana. Ponos kod dobrih vozača zbog njihove vještine u bočnom parkiranju nema smisla kada automobili to obavlja samostalno. Nećemo se moći pohvaliti kako smo se se provukli automobilom kroz uski prolaz ili stali u tijesno parkirališno mjesto…
Nestaje i užitak košnje trave (ako ga netko ima), s obzirom da su u pripremi potpuno automatizirane kosilice.
Roboti dolaze, ali s njihovim dolaskom treba održati i stanovitu ravnotežu. Istraživiači koji su fizički oplovili svijet i otkrili mnoga mjesta završili su u povijesnim knjigama. Svi znaju za Kristofora Kolumbo i Neila Armstrong, ali može li prosječna osoba imenovati nekoga iz ekipe koja upravlja NASA-inim roverom na Marsu? Pitanje je koje postavlja Matt McFarland, novinar Washington Posta.
(Pripremio: B. Ja. / Izvor: Matt McFarland, Washoington Post)