Atelier Marković: Unikatne okvire za slike proizvode još od 1919.

(Foto: Damir Marković, treći vlasnik Ateliera Marković sa suprugom Tajanom)

Osim okvira izrađuju i unikatna ogledala koja se danas mogu naći u Moskvi ali i širom Europe. Surađuju, među ostalim, sa zagrebačkim muzejima za čije potrebe koriste specijalna stakla koja ne propuštaju UV zrake kako bi se zaštitile boje

Melita Funda

Atelier Marković najstariji je obrt za uokvirivanje slika u gradu Zagrebu. Smjestio se u živopisnoj Ilici na potezu između Franopanske i Medulićeve ulice, u blizini zgrade Obrtničke komore. Obrt je utemeljio Josip Marković davne 1919. godine. Početkom 1960-ih obiteljski posao preuzima njegov sin također Josip, a od 2000. godine posao nastavlja unuk Damir zajedno sa suprugom Tajanom. Gotovo stogodišnje postojanje ovog obrta obilježeno je vrhunskom uslugom i dugoročno dobrim odnosom s klijentima i kupcima, koji se temelji na povjerenju i uzajamnom poštovanju. Iz generacije u generaciju prate ih njihove vjerne mušterije. Atelier Marković je od Udruženja obrtnika grada Zagreba 2010. godine primio Platinastu plaketu za očuvanje i nastavak obiteljske tradicije obrta više od 60 godina.

»Naše su mušterije odavno prepoznale da iskreno radimo ovaj posao s puno ljubavi. Također, jedini smo u Zagrebu s ovako dugom tradicijom uokvirivanja slika. Uskoro ćemo proslaviti stotu obljetnicu postojanja. Dakle, govorimo o tri generacije u vođenju posla i tri generacije klijentele. Djeca mušterija koje su pratile rad moga djeda nastavila su pratiti rad moga oca, a njihovi potomci danas su naše mušterije. Postoji jedan kontinuitet suradnje na obostrano zadovoljstvo. Kod nas je tradicija naglašena u pravom smislu te riječi«, prokomentirao je Damir Marković, treći vlasnik Ateliera Marković.

Obrt Marković ne izdvaja se mimo sličnih zagrebačkih obrta samo po dugoj tradiciji već i po najvećem izboru svih vrsta okvira. Rade isključivo s drvom, punim drvom, za njih plastične i metalne varijante okvira ne postoje jer žele klasično postojanu kvalitetu. Sami izrađuju završne slojeve pozlate i srebrenja.

Prostor u kojem se nalazi Atelier Marković vrlo je ugodan i topao, doima se poput velikog dnevnog boravka u kojem biste rado provodili vrijeme. Cijeli prostor naprosto odiše obiteljskim ozračjem. Dašak glamura donose pomno odabrani raskošni, ali nenametljivi detalji. Sve u svemu, osjeti se ljubav vlasnika, bračnog para Marković, prema umjetnosti i lijepim predmetima. To je jedan od onih prostora koji je tako zagrebački a istovremeno i tako europski, poput nekih sličnih prostora u Beču ili Parizu ili u nekoj drugoj europskoj metropoli. Za svaku pohvalu je i činjenica da je idejno uređenje prostora djelo supružnika Marković. Sve su sami osmislili i napravili. Ništa manje nije orginalan izlog iz kojeg vam se smiješe anđeli. Naime, Tajana Marković već petnaestak godina slika anđele, mala dobronamjerna bića koja cijeloj »priči« daju veselo-razigranu auru.

Anđeli šire pozitivnu energiju

»Oduvijek sam voljela umjetnost, kreativan rad i slikarstvo. U jednom sam trenutku otišla na tečaj slikanja kod legendarnog profesora Dubravka Lepeja, doajena hrvatskog slikarstva. Profesor Lepej mi je pomogao da se umjetnički izrazim i svoje unutarnje vizije uobličim kroz slikanje anđela. Reakcije naših kupaca su od prvog trenutka bile izvanredne. Ljudi su osjetili tu pozitivnu energiju i dobrohotnost kojom anđeli zrače. Nerijetko dobijem povratnu informaciju kako ljude ovi anđeli usrećuju. Kažu mi da ih sličice mojih malih ‘fakina‘ vesele te da im je pri pogledu na njih toplo oko srca. To mi jako puno znači. Osim što slikam anđele, proučila sam dostupnu literaturu o njima pa tako vjerujem da sve to ima smisla i da su tu negdje oko nas«, rekla nam je Tajana.

Anđele slika rukama, ne koristi se kistom. Voli osjetiti izravan kontakt s bojom i protok energije. Kaže da su joj ruke uvijek pune boje i šljokica. Ona crta i slika anđele, a njezin suprug Damir za njih izrađuje okvire. Dosad je ispod njezinih ruku odlepršalo nekoliko tisuća anđela. Slike anđela, posebice one većeg formata, vrlo često donira zagrebačkim bolnicama. Tajanini anđeli lebde na dječjim bolničkim odjelima i bdiju nad bolesnom dječicom. Za svoje kupce radi i personalizirane narudžbe, anđele s porukom. Kad je riječ o takvim narudžbama uvijek naslika dva anđela. Na prvu se može učiniti da naručitelj odabire između dva ponuđena anđela, ali Tajana vjeruje da zapravo anđeo odabere njih. Kad govori o anđelima, Tajana ne skriva radost. Za nju je slikanje anđela razmjena poruka ljubavi.

Dok je Tajana dežurna kreativka u Atelieru Marković, njezin suprug Damir voli za sebe reći da je »fizikalac«. S 15 godina počeo je dolaziti u radionicu i malo po malo učio posao. Prvo je dolazio nakon škole, a kasnije i tijekom studija. Damir Marković je studirao i završio Kineziološki fakultet baš kao i njegova supruga Tajana s kojom se upoznao u studentskim danima. Oboje vole sport, ali jednako tako i posao koji rade.

»Oduvijek sam znao da ću raditi ovdje u radionici. Draga mi je naša obiteljska tradicija. Ovo sve, to je moja djedovina. Kad sam bio mlad, kad mi je bilo 18 godina završio sam za staklara. Ta mi je kvalifikacija omogućila da budem majstor u struci, osposobljen za vođenje obrta. Ako govorimo o ovoj vrsti posla kojom se mi bavimo, potrebno je deset godina radnog iskustva da bi mogao reći da sve znaš raditi, svaki dio posla. Ako želiš kvalitetno odrađivati posao moraš ulagati u sebe. Uvijek se pojavljuju nove stvari. Unatoč velikom iskustvu još uvijek učim, na neki način«, objasnio nam je Damir Marković.

Okviri od egzotičnog drveta

Kao što smo već spomenuli u Atelieru Marković ima puno orginalnih detalja. Stari zidni sat sa kukavicom, komplet starih alata za uokvirivanje slika, a uzorci okvira za slike imaju svoja imena. Uobičajeno je da su uzorci označeni brojevima, tj. šiframa, međutim, u skaldu sa svojoj životnom i poslovnom filozofijom, bračni par Marković daje imena okvirima poput Klimt, Roma, Braco i Seka…, a jedan su nazvali Sandina po dragoj prijateljici i poslovnoj suradnici Sandi, uvoznici okvira. Okviri za slike uglavnom se uvoze iz Italije, Španjolske i Češke. Napravljeni su iz egzotičnog drva koje je bez kvrga i godova, laganije je, lako se suši te je kvalitetnije i postojanije. Izuzetak su Česi koji još uvijek rade sa smrekama i jelama iz europskih šuma. Strojevi kojima se koriste uokvirivači slika jedva da postoje na domaćem tržištu pa ih se najčešće uvozi iz Njemačke i Italije. Zapravo, alate i strojeve tog tipa nitko u Hrvatskoj ne proizvodi. Svojevremeno, do početka Domovinskog rata, staklo se proizvodilo u Lipiku, a sad se i ono mora uvoziti iz Njemačke.

U izradi okvira za slike koriste se pile, zatim tzv. giljotine, elektične nazubljene pile, kompresorski strojevi za spajanje okvira, strojevi za bušenje i rezanje stakla, različiti sitni alati, strojevi za izradu paspartua…, a ako se na njima puno vijek trajanja takvim strojevima je u prosjeku od pet do sedam godina. Jedno od osnovih pravila ovog zanata je preciznost. Neobično je važno znati uzeti točnu mjeru, još preciznije izrezati i to u milimetar. U suprotnom bi okvir mogao »zijevati« , dakle, nema prostora za promašaj. Bez savršenog spoja nema ni okvira.

»Naše mušterije znaju da je ovdje svaki komad jedinstven. Ovo sve što vidite su unikati. A pristup radu je jedank bez obzira je li riječ o malenoj fotografiji ili vrijednom slikarskom djelu od pet ili deset tisuća eura. S jednakom ljubavlju i točnošću uzimamo mjere, spajamo okvir i umećemo staklo. To nije nešto što se može napraviti u pet minuta. To je trud koji uvijek rezultira čarobnim djelom«, pojašnjava Tajana. »Ovdje je svaki radni dan jedinstven i neponovljiv. Uvijek imamo nešto novo i drugačije, nikad nije isto«, spremno dodaje Damir Marković.

Dobro poznavanje staklarske i stolarske djelatnosti

Uz bračni par Marković, u njihovu ateljeu radi i majstor Braco. S njima je već 15 punih godina. Za majstore uramljivače bitno je da dobro poznaju staklarsku, ali i stolarsku djelatnost. Osjećaj za umjetničko i lijepo svakako je dobrodošao dodatak.

Osim što uokviruju slike, bračni par Marković izrađuje staklene police i stolove, izrezuju staklo za prostor između kuhinjskih elemenata za one koji vole staklo više od keramičkih pločica, a koriste različite vrste stakla: mutno, pjeskareno, obojano, gravirano, ukrašeno s ornamentima i različitim uzorcima. Točka na i u njihovoj ponudi je izrada unikatnih ogledala.

»Maksimalna veličina okvira za slike koji možemo napraviti je okvir dimenzija 3 x 3 metra. Radili smo neke okvire i većih dimenzija, ali tu se onda javlja problem na spojevima koje nekako treba zamaskirati. Što se ogledala tiče, maksimalna veličina je 3,2 x 1,6 metara. Nema velike razlike kad radim na slici ili ogledalu. Primjerice, ogledalo 1 x 1,8 metara je standardne veličine, u njemu možete ogledati cijelu svoju figuru i upravo zbog toga često primamo narudžbe za tu veličinu. Ako nema nekih posebnih zahtjeva oko pozlate okvira i sl., takvo jedno ogledalo moguće je napravit za nekoliko sati. Može biti gotovo u jednom radnom danu«, kazao je Marković.

Uramljivanje slika podložno je modnim tredovima baš kao i bilo koji drugi dio života. Uz uvijek prisutne i tražene klasične okvire, određeni vremenski periodi nose svoje. U nekom se periodu više traže zlatni, barokni i kićeni okviri, u nekom drugom pak lakirani ili industrijski dizajn, zatim shabby chic. Nakon nekog vremena u kojem dominira suvremeni jednostavniji dizajn, u modu se vraća glamur i zlato i tako u krug. Slično kao i u modenim trendovima vezanim uz odijevanje.

Prema onome što smo mogli doznati u Atelieru Marković, danas su poželjni moderni prostori u kombinaciji s romantičnim detaljima. Da bi se u prostor ravnih i jenostavnih linija unijelo topline, dodaju se slike i ogledala s urešenim, kićenim okvirima. Većina ljudi voli posrebrene, pozlaćene, patinirane okvire.

Spomenimo da njihovih unikatnih ogledala ima u Moskvi ali i širom Europe. Surađuju, među ostalim, sa zagrebačkim muzejima za čije potrebe koriste specijalna stakla koja ne propuštaju UV zrake kako bi se zaštitile boje. Kako sami kažu, preporuka i »usmena predaja« njihovih klijenata i mušterija im je najbolja moguća reklama a ujedno i potvrda da dobro rade.

Nadaju se nasljedniku

Zanimljivost je i da su u ovom zagrebačkom obrtu uokvirivani najrazaličitiji predmeti poput odijela jednog finskog vozača Formule 1, prvih dječjih cipelica, niski bisera, starih lepeza i najrazličitih predmeta koji za njihove kupce imaju veliku emotivnu vrijednost. Posebno su morali biti domišljati i izrazito kreativni kad su jednom prilikom uokvirivali ni manje ni više nego jedan tajvanski suncobran. Kad su ga dovršili, bio je prava atrakcija, bolje rečeno umjetnička instalacija kojoj se nisu prestajali diviti svi koji bi došli u radionicu.

Tajana i Damir Marković prate sve što se dešava u svijetu uramljivanja slika te redovito odlaze u talijansku Bolonju na Sajam uramljivača i proizvođača okvira. Kad je riječ o modnim trendovima u uokvirivanju slika, Hrvatska, kažu zaostaje dvije godine za europskim trendovima. Ukus Zagrepčana Damir Marković ocjenjuje kao konzervativan. Tek manjina prihvaća nešto drugačije, novitete, pokazalo mu je dosadašnje iskustvo.

Bračni par Marković imaju sina i kćer koji su studenti. Nadaju se da će jedno od njihove djece poželjeti nastaviti obiteljski posao. »Ništa im ne namećemo. Vole navratiti u radionicu i pomoći, posebice naša kći. Puštamo ih da sami odaberu svoj životni put. Bilo bi lijepo da odaberu onaj put u kojem će biti mjesta za ovaj obrt. Potiho se u sebi tome nadam«, rekao je za ZG-magazin Damir Marković.

Da u Atelieru Marković doista vlada čarobna i više nego prijateljska atmosfera mogli smo se i sami uvjeriti za potrebe ove reportaže. Ako nam kojim slučajem niste povjerovali da u Zagrebu postoji mjesto na kojem nasmijani anđeli iskaču iz okvira, a okviri istovremeno čuvaju svaku umjetninu i uspomenu na najljepši način, navratite u ovaj obrt u Ilici i osobno se uvjerite u to.