Apoksiomen – zanat plus još ono nešto

Tijekom obilaska Muzeja Apoksiomena moglo se pročitati kako je načinjen i od čega, taj kip. Bojim se da to ne će moći shvatiti učenici koji će učiti po naprasno uvedenoj kurikularnoj reformi. A među njima bit će i budući arheolozi

prof. emeritus Igor Čatić

Što je vidio tehničar koji se druži s bioetičarima, u Muzeju Apoksiomena u M. Lošinju? Ono što su znali ljevači pred više od dvije tisuće godina. Koliko danas tih zanatnika zna načiniti takvo vrhunsko umjetničko djelo. A hoće li to barem nešto čuti oni koji će učiti po nastavnom programu Tehnička kultura u okviru cjelovite kurikularnoj reformi?

M. Lošinj u sjećanjima ovog autora ima posebno mjesto. Barem iz tri razloga. Kada je došao u taj prelijepi primorski grad još 1960. čuo je jednu pjevačicu. Koja je njegovim početnim posredovanjem postala iduće godine, prva predstavnica bivše države na Eurosongu, 1961. u Cannesu. Dolazio je i kasnije ali odlučujući je bio posjet 1. lošinjskim danima bioetike. Bilo je to u lipnju 2002. Kako je tada izgledala brončana figura Apoksiomena, prikazuje slika naslovnice knjige sažetaka.

Dolazilo se učestalo i kasnije. Već 2005. bilo je govora o 7.000 čipiranih osoba. Ili 2007. kada je predstavljen prirodni model injekcijskog prešanja (tlačnog lijevanja) tvari i materijala. A to je postupak reprodukcije viših životinja i čovjeka. Bio je to tehničarski odgovor na dvojbu umjetna oplodnja, da ili ne.

M. Lošinj, idealno mjesto za Apoksiomena

Ove godine, prilikom 15. obljetničkih dana prikazan je rad Znanstveno-istraživačkog odbora za bioetiku, tehniku i transhumanizam. Članovi Odbora pripremili su šest referata. Neke od tih tema imali su priliku pročitati oni, koji prate znanost na ovom portalu. No to nije glavni razlog ovom tekstu.

Za sve sudionike skupa, priređen je posjet novo otvorenom Muzeju Apoksiomena. Gdje smo imali priliku vidjeti samo jedan od dva sačuvana brončana primjerka tog atlete. Postoje i tri kamena kipa.

Što je privuklo pozornost, ipak u osnovi tehničara? Lijepo uređeni muzej. Treba čestitati upornim ljudima M. Lošinja na uspješnoj borbi da na njihovom području pronađeni Apoksiomen bude i smješten u tom vrlo poznatom turističkom mjestu. A kako je izgleda taj brončani kip 15 godina kasnije na naslovnici knjige sažetaka (slika desno).

Arheolozi su povjesničari materijalne kulture

Tijekom obilaska moglo se pročitati. Kako je načinjen i od čega, taj kip. Bojim se da to ne će moći shvatiti učenici koji će učiti po naprasno uvedenoj kurikularnoj reformi. A među njima bit će i budući arheolozi. S arheolozima se družim uspješno već godinama, posebno s prof. I. Karavanićem. Njegovim studentima svake godine držim dvosatno predavanje i tvrdim da su arheolozi, povjesničari rane materijalne kulture. Njih bi trebalo prebaciti među znanstvenike koji proučavaju, kako je ljudsko biće pred kojih 3,3 milijuna godina od anorganskog polimera, kamena znao načiniti oštricu s kojom je rezao kosti ili odvajao kožu, u oba slučaja, organske polimere. I da otkrivaju slične događaje u prošlosti. Pa da to prenose novim generacijama na svim razinama. Prirodno mjesto im je među proizvođačima tvorevina.

Arheolozi su pomno rekonstruirali kako je nastao taj prekrasni kip. Kada sam se podrobnije upoznao koje su sve metode ispitivanja koristili istraživači koji se bave otkrićima materijalne kulture, arheolozi, bio sam zapanjen.

Apoksiomen je prvenstveno rezultat znanja tadašnjih ljevača, umjetnina, artefakt. A ono nešto što ga čini tako lijepim (Leonardo da Vinci) čini ga ujedno i umjetničkim djelom rezultat je zamisli onoga koji je zamislio Apoksiomena u skladu s pravilima ljevačkog zanata. To je nepoznati umjetnik, artist (i. engleski) ili njemački, Künstler.

Trebamo li upoznati nove naraštaje sa stvaranjem Apoksiomena?

Nekoliko riječi o kipu visokom 192 cm, izronjenom 1999. iz podmorja otočića Vele Orjule pokraj Lošinja. Nakon opsežnih konzervatorsko-restauratorskih radova koji su trajali punih šest godina predstavljen je javnosti na izložbi u Zagrebu 2006. godine. Putovao je svijetom i poslije desetljeća gostovanja, smješten je u prirodni ambijent, posebno uređeni prostor u M. Lošinju.

Ono što nas posebno zanima ovom zgodom je izrada kipa i materijali. Kip se sastoji od sedam odljevaka. Lijevanje je postupak davanja početnog oblika, praoblikovanje. Lijevanje metala je stari postupak, oko 6. 000 godina. Naš Apoksiomen je star preko 2.000 godina. Tih sedam dijelova načinjeno je posrednim postupkom izgubljenog voska, što je dobro poznati ljevački postupak antičkih zanatnika. Dijelovi su međusobno povezani na dva načina. Pretežni dio povezan je (nije sastavljen) taljevinom od istog materijala. No preostala dva dijela povezana su lemljenjem, poznatim oko 4.000 godina. Vjerujem da je u našoj predodžbi lemljenje povezano s električnim lemilom, što je i sadržano u nastavnom programu Tehničke kulture, ali već odavno.

Što se tiče materijala, osnovna upotrijebljena slitina je kositrena bronca. Čine ju bakar, kositar i u pravili niski udio olova. Za povezivanje upotrijebljeni su tvrdi i meki lem. Tvrdi lem čine bakar te niski udjeli olova i kositra. Sastojci mekog lema su olovo i kositar.

Treba napomenuti da su pri čišćenju kipa korišteni postupci razdvajanja, ovdje odvajanja čestica. Jeste li znali što povezuje tesare, mesare i kirurge? Svi razdvajaju organske polimere. Tesari biljke, drvo, mesari životinje, a kirurzi ljudsko biće.

Organski polimeri u unutrašnjosti kipa

Vrlo sofisticiranim metodama istraživači su u šupljem kipu Apoksiomena pronašli nakon vađenja iz mora i tijekom restauriranja mnogo organskog materijala: komadiće drva, grančice, lišće, ostatke različitih sjemenki i plodova te ostatke kukaca. Dio toga je izložen u Muzeju. Logično pitanje za ovog autora. Ovo su organski polimeri koji su se sačuvali u moru dulje od dva tisućljeća. A galami se protiv plastičnih vrećica koje će se raspasti po podacima zelenih poslije 450 godina??? Odgovor glasi. Nisu krivi materijali već ljudsko biće.

Pred deset godina načinjena je po pravilima DN 8580 klasifikacija pravljenja kipova i slika. Primjerice, Apoksiomen je postupak praoblikovanja, jer se materijal samo tali i očvršćuje. Međutim poliesterski kipovi koje je proslavila skupina Biafra, na čelu s Ratkom Petrićem primjer su reakcijskog praoblikovanja. Nažalost nikada nisam našao sugovornika da o tome raspravljamo. Očito da se boje slabog poznavanja klasične tehnike.

I na kraju. Tehničar je s oduševljenjem razgledao Muzej i upoznao se sa znanjem starih ljevača. Kako je sve manje onih koji znaju načiniti takve kipove, možda nekome na um da reproducira Apoksiomena, jednim od 3D postupaka. Ali Lošinjski Apoksiomen je ipak nešto drugo. A učenici u školama bi barem trebali čuti nešto da postoji i lijevanje. Ne samo metala, već materijala. Ali to je druga priča.