Ana Pilipović, nagrađena znanstvenica FSB-a: Moji studenti još na faksu pronalaze posao

»Stanje domaće industrije nije baš sjajno. Situacija se mijenja iz dana u dan. Studenti Fakulteta strojarstva i brodogradnje dobivaju veliko obrazovanje iz širokog područja i mislim da nemaju velikih problema prilikom zapošljavanja. Mnogi moji studenti već i na kraju studija nalaze preko prakse svoja radna mjesta«, kaže mlada docentica

Razgovarao: Boris Jagačić

Mlada nada zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB), docentica dr. sc. Ana Pilipović, nedavno je primila nagradu Vera Johanides koju Akademija tehničkih znanosti dodjeljuje znanstveniku mlađem od 35 godina, koji je u u proteklih pet godina ostvario zamjetan znanstveni ili stručni napredak, odnosno dao zapaženi doprinos u svom području. U razgovoru za ZG-magazin ova znanstvenica otkriva kako je završila na »muškom« fakultetu i čime se tamo bavi, a govori i što može očekivati jedan budući student FSB-a.

Na popularizaciji znanosti se svakako mora raditi. Ne toliko da se sada svi moraju baviti znanošću, ali trebalo bi čim više ljude educirati i prikazati kako znanost može pomoći u njihovom radu.

Mladim znanstvenicima u Hrvatskoj se godišnje dodjeljuje do pet nagrada Vera Johanides, među kojima ste ove godine bila i vi. Čestitamo vam na tom velikom uspjehu.

Puno vam hvala na čestitki. Akademija tehničkih znanosti Hrvatske (HATZ) dodjeljuje pet nagrada Vera Johanides mladim znanstvenicima, s tim da se jedna nagrada dodjeljuje mladom znanstveniku iz gospodarstva.

Za što vam je konkretno dodijeljena ta nagrada?

Nagrada se dodjeljuje za ostvareni zamjetan osobni znanstveni i stručni napredak te zapaženi doprinos u području koje se istražuje tijekom proteklih pet godina. Moje područje istraživanja su aditivni postupci prerade, tj. ono što svi znaju kao 3D tiskanje.

Za Nagradu se ocjenjuju cijela znanstvena, stručna i nastavna djelatnost. Autorstvo u knjigama, znanstvenim časopisima, na konferencijama, uredništvo u časopisima, organizacija konferencija, mentorstvo, sudjelovanje na međunarodnim i domaćim projektima, patenti, program novih kolegija na fakultetu, ostale nagrade i priznanja, članstvo u udrugama pa čak i popularizacijski članci…

Što ona znači za vas osobno?

Moram priznati da sam bila baš ugodno iznenađena kad su me obavijestili iz HATZ-a da sam dobila nagradu.

Kako ste se odlučili za studiranje upravo na strojarskom fakultetu?

Bilo je to sasvim slučajno. Nisam htjela upisati FSB, nego Fakultet elektrotehnike i računarstva  jer su moji roditelji elektro struke. Ali nedostajala su mi četiri boda za fakultet tako da sam upisala Tehničko veleučilište. Ali tijekom ljeta obiteljski prijatelj me pitao: »Ana zar ćeš se zadovoljiti samo višom?« I tako sam na drugom roku upisala FSB i jako mi se svidjelo. Kolege s kojima sam se sprijateljila su bili super i odlučila ostati na FSB-u. Tako da su mnogi moji prijatelji i obitelj utjecali na moju odluku. I stvarno im trebam svima puno zahvaliti.

Ali najveća prekretnica je bila na trećoj godini kad me prof. dr. sc. Mladen Šercer, moj sadašnji mentor, pitao da li bi htjela biti demonstrator na Katedri za preradu polimera i raditi rad za Rektorovu nagradu. Nakon završetka studija odmah sam počela raditi na Katedri za preradu polimera i tako je počela i moja znanstvena karijera.

Ove godine ste kao docentica počeli i predavati na Katedri za preradu polimera, a biti predavačem na fakultetu oduvijek je bio veliki izazov. Postoji li među profesorima nekakav recept za dobrog i uspješnog predavača, osobito na fakultetu kojem u posljednje vrijeme raste popularnost?

U srpnju ove godine postala sam docentica i povjerena mi je nastava na kolegiju Proizvodnja kompozitnih tvorevina. Nije samo izazov, nego i odgovornost. Vi ste zaduženi da naučite studente o vašem gradivu, da se nauče pravilno izražavati, da ih spremite za njihov budući rad.

Hm, dobar i uspješan predavač – joj teško pitanje! Nastavnik mora svakoga zainteresirati za to područje, a to je dosta težak posao. Nema poseban recept, vjerojatno se uči iskustvom, ali svakako pomaže i komunikacija sa studentima, laboratorijski rad, terenska nastava što mi svi na Katedri za preradu polimera pokušavamo uvesti čim više.

Osjećate li zbog toga tremu?

Da, naravno. Mislim da će mi najveća trema biti kada budem mentorica na diplomskim i završnim radovima. Ali nakon nekog vremena ću se vjerojatno toga sjećati sa smješkom. He, he…

Recite nam kakvu perspektivu imaju budući inženjeri strojarstva, dolaze li oni lako do posla s obzirom na stanje domaće industrije?

Stanje domaće industrije nije baš sjajno. Situacija se mijenja iz dana u dan. Studenti Fakulteta strojarstva i brodogradnje dobivaju veliko obrazovanje iz širokog područja i mislim da nemaju velikih problema prilikom zapošljavanja. Mnogi moji studenti već i na kraju studija nalaze preko prakse njihova buduća radna mjesta.

Već kao mlada znanstvenica dajete doprinos popularizaciji znanosti – pišete znanstvene članke, sudjelovali ste u Festivalu znanosti… Smatrate li da na tom polju trebamo više raditi? Treba li nam više manifestacija kojima će se kod građana i mladih pobuditi interes za znanost i znanstvene teme?

Da, svakako. Na popularizaciji znanosti se svakako mora raditi. Ne toliko da se sada svi moraju baviti znanošću, ali trebalo bi čim više ljude educirati i prikazati kako znanost može pomoći u njihovom radu. U Hrvatskoj možda bi bilo dobro organizirati više takvih festivala, ali Festival znanosti u organizaciji Tehničkog muzeja je odlična ideja, jer njega posjećuju djeca iz vrtića, osnovnih i srednjih škola skupa s roditeljima, ali i studenti s Fakulteta.

Čast izuzecima, ali za razliku od nekih zapadnih zemalja gdje sveučilišni profesori svoje znanje i iskustvo stavljaju u službu nacionalnih interesa, stječe se dojam da u Hrvatskoj to općenito gledano nije slučaj. Zbog čega je tomu tako?

Ne bih znala reći. To bi trebalo razgovarati s čelnicima institucija, političarima, itd.

Na FSB-u pratite svjetske tehnološke trendove. Hvatate li korak s fakultetima razvijenih zapadnih zemalja?

Svakako pokušavamo i ne zaostajemo. Vjerojatno, kao uvijek trebalo bi modernizirati neke laboratorije, nabaviti novu opremu i za učenje studentima, ali i za znanost. U zadnje vrijeme na Fakultetu su dobivena mnoga sredstva za to kroz međunarodne projekte i dodatno osuvremenilo sam fakultet. Time samo mogu reći da nikako ne zaostajemo za zapadnim zemljama.

Surađujete i s domaćim gospodarskim sektorom, ali i medicinskim ustanovama. Možete li ukratko navesti neke primjere?

Usmjerenje Prerada polimera osnovano je prije 44 godine. Od tada su ostvarene mnoge suradnja s gospodarskim sektorom, što se i danas njeguje. U zadnje vrijeme Katedra za preradu polimera sudjelovala je na izradi implantata za potrebe medicine primjenom aditivne proizvodnje.

S Kliničkim bolničkim centrom iz Osijeka ostvarena je suradnja izrade kalupa za kranioplastiku za potrebe dva pacijenta, a s Kliničkim bolničkim centrom u Rijeci na području neurokirurgije kalup za vratni kralježak. Nadamo se da će se suradnja proširiti i na ostala područja i time postići da u Hrvatskoj ne zaostajemo za svjetskim trendovima u medicini. Ovakav način suradnje između medicine i strojarstva je idealan, jer svatko doprinosi svojim znanjem da se načini nešto što će pomoći ljudima u njihovom zdravlju.

Možete li za kraj dati savjet srednjoškolcima koje su zainteresirani za upis na vaš faks. Što ih tamo očekuje, o čemu bi oni trebali razmisliti prije nego što se odluče doći na Fakultet?

Svima koji su zainteresirani za tehničku struku preporučam Fakultet strojarstva i brodogradnje. Čak i onim srednjoškolcima koji nisu sigurni šta će upisati, jer na fakultetu ima stvarno puno smjerova i svatko će naći ono šta ga zanima. Fakultet nije lagan, ali kao ni svaki drugi, a opet pokriva široko područje koja će im pomoći u njihovom budućem zapošljavanju u Hrvatskoj, a i u inozemstvu.

*Objava intervjua je sufinacirana sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.