Alfa Romeo Giulietta: Sportska elegancija za široke mase

(Giulietta Sprint / Foto: Alfa Romeo)

Lako je napraviti fantastičan automobil po astronomskoj cijeni, ali učiniti najnoviju tehnologiju sportskih performansi upakiranu u neodoljivu vanjštinu pristupačnom širokoj populaciji ne može svatko

Boris Jagačić

Automobili sa znakom zmije iz milanske tvornice Alfa Romeo oduvijek su uzburkavali strasti vozača. Ne samo da je kupnjom jedne »Alfe« vlasnik dobivao »samo« besprijekorno oblikovanu karoseriju ispod koje se krila sofisticirana mehanika, već je tu bio i onaj neizbježan, za »Alfu« toliko karakterističan užitak vožnje kakav čovjeka jednostavno »lijepi« za volan.

Coupé 2+2 »Giulietta Sprint« nije tu nikakva iznimka. Štoviše, taj mali Gran Tourismo automobil imao je sve spomenute odlike, a povrh toga i prihvatljivu cijenu. Bitno je to obilježje, jer lako je napraviti fantastičan automobil po astronomskoj cijeni, ali učiniti najnoviju tehnologiju sportskih performansi upakiranu u neodoljivu vanjštinu pristupačnom širokoj populaciji ne može svatko.

Neskriveno divljenje publike

Evo kako je sve počelo. »Giulietta Sprint« debitirala je na sajmu automobila u Torinu 1954. godine. Nije trebalo dugo čekati da upravo to vozilo postane nakon rata svojevrsnim simbolom talijanske autoindustrijske renesanse. Vozilo je izazvalo neskriveno divljenje posjetitelja. U jeku uspjeha modela »1900« Alfa Romeo je odlučio predstaviti mali, okretan automobil superiornih performansi u odnosu na konkurenciju. Kreacija pomno osmišljena u Bertoneovom studiju vješto je kombinirala zavodljive vitke linije sa zakonima aerodinamike. Sprijeda je automobil osvajao prepoznatljivom modernom maskom u tri dijela i velikom značkom.

Ispod poklopca motora skrivala se prava »mini-revolucija«. Lagani četverocilindarski motor zapremnine 1290 ccm za čiju se izradu uvelike koristila aluminijska legura imao je dvije bregaste osovine u glavi i istiskivao 65 KS pri 6000 o/min. Radilo se o za svom vremenu izuzetno naprednom stroju. Nacrtao ga je Giuseppe Busso, dosljedno primjenjujući znanja koja je izvorno stekao kao konstruktor zrakoplovnih motora, gdje je reduciranje mase jedan od bitnih ciljeva pri konstruiranju.

Raste masa, ali i snaga

Automobil (prazan težak 880 kilograma) je bio sposoban pojuriti do 165 km/h. Od 1958. raste masa (935 kg), ali i snaga (79 KS) te dakako krajnja brzina koja se kretala oko 170 km/h. Premda je cijenom od 1,74 milijuna lira mala »Alfa« bila gotovo dvostruko jeftinija od famoznog »1900«, sačuvala je neke dobre odlike skupog prethodnika, suvereno držanje ceste te kvalitetu i trajnost. Spomenimo da je taj model proizveden u ukupno 24.084 primjeraka u dvije serije.

Limuzinska izvedba u ponudi je od 1955. godine. Njome je otvoreno novo poglavlje proizvođača iz lombardijske prijestolnice. Obiteljski ljudi više nisu bili prisiljeni na kompromise i odricati se performansi jer su ovom limuzinom mogli sasvim pristojno jurcati. Iste godine stigao je red na prekrasni kabriolet »Giulietta Spider«, koji je njegov stvoritelj Giovanni Battista Farina od milja prozvao »signorina«.

Prava senzacija – Sprint Veloce

Prava senzacija stiže, međutim, 1956. godine kada izlazi »Sprint Veloce«. Automobil je bio logičan nastavak, odnosno evolucija »Giuliette Sprint«, ali nešto agresivnijeg karaktera. Razlika se izvana nije uočavala, ali je zato ispod površine bilo dosta preinaka. »Sprint Veloce« je bio lakši od prvog »Sprinta«, zahvaljujući lakšim staklima i većoj uporabi aluminija (za odbojnike i drugo), ali i siromašnijom unutrašnjošću. Druga serija, od 1959., raspolagala je s čak 96 KS što je dobiveno većim kompresijskim omjerom motora, ugradnjom dva horizontalno postavljena Weber rasplinjača i drugim sitnicama.

Krajnjom brzinom od 175 km/h nišanio je prvenstveno na sve koji su imali namjere uključiti se amaterski, pa čak i ambicioznije u automobilistički sport natječući se u malim klasama do 1300 ccm. Prave trkaće izvedbe bile su dodatno modificirane čime je snaga još porasla, ali je vozilo izgubilo na elastičnosti u niskim okretajima. Sve je bilo popraćeno većom bukom ispuha i osjetno većom potrošnjom.

Posebne izvedbe

Ovi mali »galamdžije« bili su kadri posramiti veće i snažnije automobile na utrkama poput Mille Miglia, Targa Florio, Tour de France i Sestriere rallyju. Tvrtka Alfa Romeo ni tu nije stala, već je nastavila razvijati model. Dokazuje to plod suradnje s Bertoneom – »Giulietta Sprint Speciale« (100 KS pri 6500 o/min). Nizak, profil s malim otporom zraka bio je rezultat aerodinamičkih testiranja.

Kao posebno »navinute« izvedbe »Giuliette Sprint«, koje izvana nemaju mnogo zajedničkog sa ostalim automobilima tog imena, ističu se specijalne »SZ« (1960) i »SZ Coda Tronca« (1961), od kojih je posljednja bila sposobna razviti 200 km/h.

Kratka povijest »Giuliette Sprint« prekida se 1962. godine, kada model mijenja ime u »Giulia« i dobiva 1,6-litreni motor. No, potražnja za starom dobrom »Giuliettom Sprint« vraća taj automobil gotovo neizmijenjen na scenu 1964. godine, ali sada pod imenom »1300 Sprint«. Do kraja proizvodnje, 1965. godine, napravljeno je 1800 takvih automobila. Nakon toga »Giulietta Sprint« je morala ustupiti mjesto drugom značajnom autu u povijesti Alfa Romea, modelu »Giulia Sprint«. Ali, to je već jedna druga priča…