Alan Ford odobrio milijune za Lučino razdolje

Alan Ford odobrio milijune za Lučino razdolje

(Izvor ilustracije: Agencija za gospodarenje otpadom d.o.o. Dubrovačko-neretvanske županije)

Zašto je studija izvodljivosti Centra za gospodarenje otpadom „Lučino razdolje” objavljena tek na dan potpisa ugovora o donaciji? Sve podsjeća na Alana Forda, samo tko je tko je tko od likova koji su donijeli odluku prije nego što se saznalo ima li ona uopće smisla

dr. sc. Viktor Simončič

Kada se stvari povjere ljudima koji za njih nisu sposobni, očekuj Sudnji dan. (Muhammadu Buhari)

Viktor Simončič

Nedavno sam ugodno ćaskao s prijateljem Emilom. Zna znanje. Stručnjak je za postupanje s opasnim otpadom, vodama,… ekspert za sve vrste ocjena i procjena. Rasprave s njim su uvijek interesantne. Često završe i na način, složili smo se da se ne slažemo. Pričajući kako se kod nas donose odluke na području okoliša (LNG, centri za gospodarenje otpadom itd.) pitao se kako netko može biti ministar ako ne zna što je to MDK (maksimalno dozvoljena koncentracija), ako ne zna što je…

Sve se svodilo na to kako netko može biti ministar, a da ne poznaje dio kemije koji je tako važan u okolišu. Složili smo se i oko apsurdnosti organizacije kod nas, jer je energetika, koja se temelji na iskorištavanju potencijala okoliša, u sklopu resora koji se mora brinuti o okolišu. Primjer upravljanja danas moguć samo u nekoj državi pod strašnom diktaturom. Ili kako je moguće da smo jedini, možda i na svijetu, 2019, godine, ukinuli Agenciju za okoliš?

Složili smo se da je upitno kako može netko voditi resor okoliša, a da ne razumije što je to u izvornom (ne samo kemijskom!) smislu MDK! Ali to ne znači da okoliš mogu voditi (samo) baš kemičari. Oni znaju sve o MDK, ali ne znaju baš puno o hidrologiji ili utjecaju suše na šumske ekosisteme. Osobno zastupam mišljenje da svatko, ne samo ministarstvo okoliša, može voditi osoba neovisno od (visokoškolskog) obrazovanja, širokog razumijevanja o funkcioniranju države, s razumijevanjem povezanosti svega sa svime, netko tko može gledati preko sektora. Netko tko razumije što je održivi razvoj u svoj svojoj kompleksnosti.

Složili smo se da je upitno kako može netko voditi resor okoliša da ne razumije okoliš! Netko tko od drveta ne vidi šumu – tko sve gleda samo s pozicije svog obrazovanja. Mene posebno brine kako okolišni resor može voditi ministar koji kao da ne poznaje niti svoju struku. Kako je moguće da je potpisan ugovor za dodjelu bespovratnih sredstava za Centar za gospodarenje otpadom ”Lučino razdolje” od točno 287 milijuna kuna (70 % planiranih sredstava), a da Studija izvodljivosti, dokument kojim prvenstveno ekonomisti ocjenjuju je li projekt provediv, nije bio predstavljen javnosti barem prije dvije godine. Toliko, naime, vremena treba da se pripremi projekt, na osnovi kojeg se netko usudi osigurati bespovratnu pomoć od 287 milijuna kuna.

Projekt odobren prije nego što je izražena studija izvodljivosti

Tek na dan potpisa Ugovora saznalo se: „Cijena otpada će zavisiti od nekoliko stvari, postoji cijena operativnih troškova samoga Centra, a ona iznosi 98 eura po toni”. Tako je to obrazložio župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić te alanfordovski komentirao zašto je Studija izvodljivosti za Centar objavljena na dan potpisa ugovora o donaciji: „Odlučili smo se zato što je bolje da je imamo barem na engleski kad je već nismo dobili na hrvatskom. Studija se može čitati u danima koji su pred nama, sigurno će biti rasprave. Sve će se vidjeti i znati, nema tu nikakvih tajni. Ona nije mogla biti objavljena zbog toga što mi nismo imali autorsko pravo na nju dok nismo regulirali odnose s izrađivačem”.

Mene ovo podsjeća na Alana Forda. Tko je tko od likova koji su donijeli odluku prije nego se saznalo ima li to smisla? Ako je Broj 1 najvažniji lik, onda je to sigurno netko iz EU vrha, zajedno s JASPERS-om, koji je odobrio projekt prije nego je izrađena studija izvodljivosti. Našima, od vrha Vlade do Županije, Dubrovnika i sve do dvorskih savjetnika i populističke zelene scene pripadaju uloge malih od kužine. Uloge pijuna u bezočnom trošenju novca poreznih platiša Europske unije i i Hrvatske.

Ministar Ćorić je sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Moj brat je završio ekonomiju i znam da su učili o sadržaju studija izvodljivosti. Morao bi to znati i ministar, kada zna moj brat! Pitanje ministru Ćoriću kao ekonomistu i poznavaocu engleskog jezika, pa je sigurno među rijetkima pročitao i razumio što to piše u Studiji izvodljivosti: Kako je moguće da je Studija izvodljivosti autorsko djelo, a plaćena je našim novcem? Prosječno obrazovani ekonomist zna da su studijom izvodljivosti morali biti uključeni i troškovi odvojenog sakupljanja 50 % otpada na izvoru, troškovi lokalnih sortirnica i kompostana, trošak odvoza korisnih sirovina do mjesta oporabe… Koliko će koncept, povrh onih 98 €/t na vratima Lučinog razdolja koštati stanovnike Konovala, a koliko Vela Luke? Znam da ministar ekonomist zna odgovore. Samo da nije kao u Velom Mistu – „reka bi al’ ne smijem kasti“!

Glupost na glupost

Možda stvarno ne može kazati, jer sam uvjeren da takvog podatka u toj studiji na „engleski“ nema. Studija je pusta forma, jer da nije onda bi ona bila osnova prema kojoj bi se odredila i tehnologija centra, ali i cijeli koncept postupanja otpadom u Županiji, kojeg si stanovnici mogu financijski priuštiti. Kada se sutra otkrije koliki će biti trošak, a biti će enorman, ministar će već biti daleko, kao što su sada negdje drugdje svi ministri i premijeri koji su od tamo negdje 2005. godine izmislili i podupirali ovako nakaradan sistem, dodajući svaki od njih, onako kako je eto nekom palo na pamet, kako se nekome snilo, još malo soli (gluposti) na ljutu ranu (glupost). Netko katalitičku depolimerizaciju, netko „zero waste“, netko zabranu energijske oporabe…

Čitam priopćenje Zelene akcije, povodom održane tribine udruga Pravo na zavičaj iz Trnovice i Srđ je naš iz Dubrovnika na kojoj su iznosili argumente protiv Lučinog razdolja. Podupirem ih evo i ovim poučkom, kako je nevjerojatno da EU dozvoljava ovakav projekt bez javno objavljene Studije izvedivosti.

Ne mogu ih poduprijeti u drugom, a to je, kako je politika umjesto modela individualiziranog odvojenog prikupljanja otpada, recikliranja i ponovne uporabe, koji bi u najmanju ruku mogao sam sebe financirati prodajom odvojenih sirovina, izabrala okolišno štetan i višestruko skuplji model centra za smeće. Vjerovat ću im tek kada kažu koliko košta to što predlažu. Ne mogu vjerovati da propagiraju koncept po kojem ispada da što ima više otpada ima i više para! Počet ću im vjerovati ako mi odgovore na pitanje koje sam im poslao vidjevši priopćenje: „Imate li i jednu brojku koliko bi Vaš individualizirani sistem koštao građane: Zagreba, Komiže, Iloka, Brinja, Dubrovnik, Vela Luke,… a koliko naš zajednički okoliš?” Znam da nemaju odgovora na moju tvrdnju da se iz Komiže do Belišća ne isplati voziti marihuana u rinfuzi, a kamo li otpadni papir. Zato se ne javljaju!

Žao mi je da da problematici pristupaju kao birokracija i podupirajuća bjelosvjetska konzultantska elita. Pusta priča bez izračuna. Napisao sam im da svojim populizmom rade veliku štetu cijeloj Hrvatskoj. Sve dok ne odgovore na pitanje koliko bi njihov individualizirani sistem koštao građane: Zagreba, Komiže, Iloka, Brinja, Dubrovnik, Vela Luke,… a koliko naš zajednički okoliš, zadržavaju mjesto u Alanu Fordu. Kako li izgleda tim Alana Forda za Babino Brdo, Lećevicu, Piškornicu, Šagulje…? Da nije sličan onom iz Marišćine i Kaštjuna?

Komentiraj

*