80 godina prometnih čunjeva

80 godina prometnih čunjeva

(Foto: Erik Mclean / Pexels)

Danas je potpuno plastični čunj izrađen uglavnom od PVC-a – sve se više reciklira – s ojačanom polietilenskom ili gumenom podlogom (iako su neki također izrađeni od polipropilena)

Prometni čunjevi, čija je svrha privlačenje pažnje, dio su naše svakodnevice i urbanog krajolika. A i oni imaju svoju povijest.

Prije izuma prometnog čunja koristile su se drvene barijere i tronošci za označavanje opasnih mjesta na autocesti. Problem je bio što te prepreke nisu bile uočljive i često su se lomile. Nespretno je bilo što ih je trebalo sastavljati i rastavljati pri svakoj uporabi, a uz to bile su glomazne za pohranu.

Charles D. Scanlon, američki ulični slikar iz Los Angelesa, umorio se od stalnog popravljanja i prebojavanja tradicionalnih drvenih stupova i barijera. Smislio je gumeni stožac koji se mogao lako vidjeti, pomicati i koji bi se sam ispravio nakon udarca ili oštećenja. Bilo je to 1942. godine i tako je stvoren prvi prometni čunj. Godinu kasnije Scanlon je podnio zahtjev za patentiranje prometnog čunja.

Sašiven od komada starih guma, “sigurnosni marker” osmišljen kao zamjena za čvrste barikade doprinio je smanjenju štetu na vozilima i rizika za sudionike u prometu. Godine 1947. gumeni čunj ulazi u masovnu proizvodnju.

Pojavljuju se prvi plastični čunjevi

Na britanskim cestama prometni čunjevi prvi put su korišteni 1958. godine, kada je izgrađena prva autocesta u zemlji, M6. Nekoliko godina kasnije, 1961., britanski inženjer David Morgan dizajnirao je prve plastične čunjeve.

Danas je potpuno plastični čunj izrađen uglavnom od PVC-a – sve se više reciklira – s ojačanom polietilenskom ili gumenom podlogom (iako su neki također izrađeni od polipropilena). Uglavnom je narančaste i bijele boje i obično ima dvije pruge koje mogu ili ne moraju biti retroreflektirajuće ovisno o mjestu i namjeni, odnosno vremenu uporabe (dan ili noć).

Ima upečatljiv oblik i stabilan je, lako se slaže i premješta. Još jedna prednost je što se može proizvoditi u velikom broju i po niskoj cijeni.

Iako je to jedan od najjednostavnijih dostupnih sigurnosnih koncepata, ujedno je i jedan od najčešće korištenih. Ova privremena oznaka ceste uglavnom se postavlja u blizini gradilišta ili područja nesreća. Čunjevi sprječavaju sudionike u prometu da koriste dio ceste ili kolnika na kojem se odvijaju građevinske ili spasilačke akcije.

Oni čine razgraničeno područje vidljivim iz daljine, bez obzira na vremenske uvjete, ili označavaju promet i tako štite sudionike u prometu. Postavljeni su dijagonalno na cesti ispred svih prepreka.

Predmet koji je postao svojevrsna ikona

Danas se u svijetu koristi oko 140 milijuna prometnih čunjeva, navodi PlasticsleMag. Oni su nadišli svoju ulogu prometnih znakova i sada se nalaze na krovovima, sportskim terenima, trkaćim stazama i bezbrojnim parkiralištima.

Osim jednostavnog signalnog objekta, stožac je postao svojevrsna ikona Sjedinjenih Država oko koje se razvila znatiželjna subkultura i njihove brojne neortodoksne i nepropisne upotrebe.

U Glasgowu, u Škotskoj, narančasto-bijeli plastični cestovni čunj već 40 godina stoji na vrhu konjičkog kipa vojvode od Wellingtona. “Čovjek s čunjem na glavi” pojavio se jedne noći i postao prepoznatljivo obilježje i antiestablišmentska ikona grada.

Skulptura vojvode od Wellingtona u Glasgowu (Foto: Germanlphoto, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons)

U Montrealu je narančasti konus postao duhovit simbol grada i njegovih vječnih radova na cesti. Crtač iz Montreala Serge Chapleau ušao je u lik pod nazivom »Le Cône« u emisiji ICI Laflaque. Konačno, prometni čunj je zaštitni znak kultnog VLC media playera, jednog od najraširenijih softverskih programa na svijetu.

Pripremio: B. Jagačić (Izvor: PlasticsleMag)

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni