Zvonimir Šostar: “Prevencija je najjeftiniji i najučinkovitiji lijek”

Zvonimir Šostar: “Prevencija je najjeftiniji i najučinkovitiji lijek”

“Gradonačelniku Bandiću predložit ćemo izradu prve ekološke karte čijim će sadržajem biti razvidno koliko (ne)zdravo žive Zagrepčani. Informacije o kvaliteti zraka odnosno njegovim nečistoćama u gradu i pojedinom kvartu, stanju okoliša. Obuhvatit će i informacije o kvaliteti vode, ali i vanjske buke”

Razgovarala: Snježana Kratz

Na čelo Zavoda za javno zdravstvo „Dr.Andrija Štampar“ odnedavno je došao dr. Zvonimir Šostar koji nam priča o svojem odrastanju u najljepšem mu Zagrebu, zdravom življenju koje prakticira u svojem vrtu ali i javnozdravstvenim preventivnim akcijama koje će ustanova u Mirogojskoj 16, ubuduće provoditi.

Zašto volite Zagreb?

U Zagrebu živim i volim ga. To je moj jedini, najljepši i najdraži grad na svijetu. Gotovo u centru grada ima prekrasna jezera u Maksimiru, na Jarunu i Bundeku i k tome planinu Medvednicu, a to je prava ljepota za jedan grad. U takvom sam se gradu rodio, školovao, završio fakultet. Moj je otac tu ponikao…

Reklo bi se negdašnji zagrebački „dečko“ …

… da, koji je cijeli svoj život proveo odrastajući na uglu Savske i Vukovarske ulice .

Još ste uvijek tamo?

Ne, odnedavno sam u Maksimiru.

Kako vam je u tom kvartu ?

Prekrasno, okružen sam zelenilom. Lijepo je doista, a volim i prirodu. Da, divno je to ostvarenje parkovne arhitekture bogato biljnim i životinjskim svijetom, jezerima, šetnicama…

To je svojevrsni zagrebački Hyde Park?

I bolji od njega. Mnogi ne znaju da je Maksimir tri puta veći od te engleske zelene oaze.

Znači, dobro je mjesto za prakticiranje zdravog života?

Izvrsno.

Već ste neko vrijeme na čelu Zavoda za javno zdravstvo grada „Dr. Andrija Štampar“…

… uskoro je godinu dana.

Koliko je Zagreb zdravi grad odnosno njegovi žitelji?

Zagrepčani su zdravi koliko su to i ostali Europljani, ni manje ni više.

Što će vaša ustanova raditi po tom pitanju? Je li se iznjedrila nekada najavljivana „karta buke“?

Nije još napravljena ali nije ni daleko od toga. Gradonačelniku Milanu Bandiću predložit ćemo izradu prve ekološke karte čijim će sadržajem biti razvidno koliko (ne)zdravo žive Zagrepčani.

Što će sadržavati?

Informacije o kvaliteti zraka odnosno njegovim nečistoćama u gradu i pojedinom kvartu, stanju okoliša, a obuhvatit će i informacije o kvaliteti vode ali i vanjske buke.

Kakvo je sada stanje s tim?

Odlično. Ta je eko karta potrebna jer sve su veći zahtjevi ljudi za zdravim življenjem i što kvalitetnijim okružjem.

Kakve će aktivnosti ubuduće provoditi Zavod?

Zavod će nastaviti sa svim dosadašnjim akcijama kao i promocijom zdravlja i zdravih životnih aktivnosti odnosno prevencijom bolesti jer to je najjeftiniji i najučinkovitiji lijek.

Koje ćete preventivne akcije konkretno provoditi?

Prevenciju dijabetesa koji dobiva pandemijski karakter kao i prekomjerna tjelesna težina odnosno sve nezarazne kronične bolesti.

Dakle, nastavljate putem dr. Andrije Štampara – osvješćivanjem i educiranjem naroda javnozdravstvenim akcijama?

Da, vraćanjem njegovim korijenima i putu koji je taj liječnik trasirao jer nerijetko se zaboravlja tko je bio Andrija Štampar.

Recite nam vi.

Najveći sin kojeg je dala ova naša hrvatska sredina. On se umnogome trudio da zdravstvo i liječenje ljudima bude dostupno.

Mislite li da je ono danas postalo povlastica?

Zdravlje ne smije biti ničija privatna prćija! Isto tako ljudi moraju doći do tog mentalnog stadija da brinu o svome zdravlju. Moraju se u tom smislu puno više baviti sobom.

Kako će se baviti sobom i zdravljem oni koji su ostali bez posla, primanja i sa ovrhama? Uslijed toga su u velikom stresu.

Briga o zdravlju istodobno ne znači i enormno mnogo novca. Treba samo naći odgovarajući i kvalitetan način kako provoditi zdrav život.

Kako ga vi provodite?

Svaki vikend sam u voćnjaku nedaleko Velike Gorice gdje mi je očevina koju sam naslijedio. Na to mjesto vikendom supruga Renata i ja svako malo bježimo.

Koje voće tamo uzgajate?

Ponajviše jabuke koje su usput rečeno ove godine loše rodile. Imam i neke stare sorte božićnicu, „kanadu“ i druge kojima ova godina ipak nije naškodila kao novijim vrstama. Starije su umnogome otpornije.

Znači, zdravo življenje prakticirate radom u voćnjaku? Uzgajate li i povrće?

Da, uživam u tome to više jer uzgajam svoje rajčice, papriku, grah, mrkvu, mahune, kelj, peršin, tikvice… Lubenice i dinje mi ove godine nisu uspjele. Stvorio sam i svoju “bazu” sjemena.

Znači, može se živjeti zdravo kad se hoće?

Može, i urbani su vrtovi ako nemaju svoje odnosno neiskorištena zemljišta koja Grad Zagreb daje građanima na korištenje svojevrsni put zdravlja.

Kako ih dobiti?

Valja se javiti u Gradski ured za poljoprivredu gdje je uz ostale divne ljude i jedan gospodin, pročelnik Emil Tuk koji to sve vodi.

Kako ste vi odlučili voditi Zavod u Mirgojskoj 16?

Ovdje sam došao biti prvi među jednakima, nisam došao vladati nego biti s ovim krasnim ljudima koji su osnov svega. S tim u vezi nastavit ćemo tržišno orijentirani način rada uključujući mnoge aktivnosti. Primjerice, podigli smo uvelike Službu za ekologiju koja nam je osnov(a) za daljnje ulaganje u zdravstvene projekte. Postali smo i Referalni centar velikih proizvođača odnosno izvan granica Hrvatske potpisali smo ugovore sa Zavodima za javno zdravstvo u regiji i institutima takvog tipa s kojima ćemo razmjenjivati informacije o projektima. Radit ćemo i na komercijalnoj osnovi s ciljem unaprjeđivanja struke.

Zamišljena je perspektivna budućnost?

Da, uostalom nosimo Štamparovo dično ime pa nam tako valja i raditi. U svakom slučaju, dok sam ja ovdje neće benefit biti rasprodaja već stvaranje.

Što kažete na situaciju sa Imunološkim zavodom i „pokapanjem“ takvog znanja, kvalitete i djelatnosti za Hrvatsku i njene građane?

Žalosno je to, Grad Zagreb je na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem pokazao dobru namjeru i volju, ali isto tako Grad ne može sam čuda stvarati.

Može li to vaš zavod?

Svakako može pružiti šansu mladim i stručnim ljudima što smo i učinili ovim poticajnim mjerama. Uzeli smo pedeset pripravnika od sanitarnih inženjera, pravnika, ekonomista, farmaceuta do viših medicinskih sestara i drugih struka koji su se pokazali fantastičnima. Ponajprije u svojem radnom elanu, educiranosti i ostalom. Upravo će znanje biti i jedan od „izvoznih proizvoda“ jer grupa naših stručnjaka uskoro odlazi u Afriku, u Bocvanu, u svojstvu javnozdravstvenih predavača na tamošnji medicinski fakultet.