Žuti dječak i “tata” hrvatskoga stripa

Žuti dječak i “tata” hrvatskoga stripa

U Hrvatskoj se početkom stripa smatra Vjerenica mača objavljena 1935. godine u ilustriranom tjedniku “Oko” našeg strip crtača Andrije Maurovića

Početak modernog stripa označava 1896. godina. Crtač Richard Felton Outcalt je u časopisima New York World i New York Journal počeo objavljivati anegdote o djeci iz irskog kvarta na Manhattnu; glavni lik je bio jednozubi ćelavi dječak u noćnoj košulji.

Odjeća dječaka bila je uglavnom zelena i crvena. Dotada je tehnika tiska već bila usavršena, ali su postojali problemi sa sušenjem žute boje. U Pulitzerovoj tiskari odlučili su isprobati novu tehniku na osnovi sušila za boju na spavačici tog dječaka, pa je 5. siječnja 1896. nastao Žuti dječak.

Oba su časopisa, Hearst i Pulitzer, World i Journal započeli borbu oko prava na objavljivanje Žutog dječaka – tako je do danas ostao naziv za beskrupuloznost i senzacionalizam u novinama poznat kao žuta štampa.

U Hrvatskoj se početkom stripa smatra Vjerenica mača objavljena 1935. godine u ilustriranom tjedniku “Oko” našeg strip crtača Andrije Maurovića.

maurovic_andrija

Andrija Maurović (Muo u Boki kotorskoj – 29. ožujka, 1901. – Zagreb, 2. rujna 1981.)

»Ah, da! Ishrana. Podgrijavao bi već neizbrojivo puta podgrijavani grah u istom loncu — u teći koja je zbog čestih podgrijavanja na dnu dobila debelu zaštitnu koru. Nudio me nesebično. Iako sam kao student živio od zraka i ljubavi, sam pogled na trpezu, proizvod jednog iznutra i izvana izgorjela lonca, značio je gubljenje svakoga apetita. To je bio njegov vegetarijanizam. Principi zdrava života i zdrave ishrane. A ako je točno da se držao riječi nekog njemačkoga filozofa `što jedeš — takav si´, onda je on bio takav. Izgorjeli lonac koji je trajao. Uz to, lijegao je s kokošima, budio se u zoru s pijetlovima. Proučavao nekoć Maoa, a potkraj života divio se Reaganu, prezirući komunizam i svoje mladenačko ljevičarenje, skačući iz jedne krajnosti u drugu. Za njega sredine, jednostavno, nije bilo«.

(Šimat Banov o Mauroviću)

Priredio: Ivan Remeta – Johnny