Znam tko je “crni labud”

Znam tko je “crni labud”

Zašto su Slovenci toliko ispred nas? Nisu slušali druge. »Zabranili« su dolazak stranim savjetnicima jer su ti znali o Sloveniji samo da je udaljena od Tadžikistana 12 sati leta avionom. Nisu odmah poklonili banke, zadržali su dio mobilne mreže, znali su da si ne mogu priuštiti borbene avione…

dr. sc. Viktor Simončič

Nisam uzrujan što mi lažeš, nego zato što ti više ne mogu vjerovati. (Friedrich Nietzsche)

Viktor Simončič

HDZ se iznenadio slabim rezultatom na EU izborima. Očekivali su daleko više. Premijer je slavodobitno, dok je zec još bio u šumi, izjavio kako će zabiti gol. Valjda je mislio da će osvojiti 6 i više mandata. Osvojili su za samo 4, a po meni, kada vidim kako su nas do sada zastupali, svo četvero je previše. Otkrili da im se »dogodio crni labud«. Crni labud je knjiga Nassima Taleba koja govori o utjecaju nepredvidljivih događaja.

HDZ sada traži crnog labuda. Otkrit će da je crni labud veliko jato neproduktivne političke bulumente. Hvale se nevjerojatnim uspjesima, a mi tonemo. Tonemo tako da više niti najperfidnija medijska propaganda ne pomaže da sve veći broj građana to ne vidi. Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne mjeri koliko dobro zemlje upravljaju svojim resursima i kompetencijama kako bi omogućile dugoročno stvaranje novih vrijednosti. Hrvatska se na ovogodišnjoj ljestvici konkurentnosti našla u društvu Venezuele, Mongolije i Argentine.

Kad si zadnji, više ne možeš padati

I ne bi bilo poražavajuće na kojem smo mjestu. Kineska poslovica kaže da nije važno gdje si ako znaš kamo ideš. Mi očito to ne znamo od kada imamo državu. Kako pokazuje priloženi grafikon, mi smo svake godine sve gori. Za utjehu, uskoro nećemo više padati. Zadnji ostaje zadnji. 

Pad konkurentnosti na najgrublji način demantira i izjavu Predsjednice kako ćemo postati Švicarska. Kada je postala Predsjednicom, u usporedbi s drugima, bili smo bolji nego što smo danas. Koliko je ona tome pridonijela, ostavljam njenoj savjesti.

Istini za volju, niti druge države slične nama, ne idu stalno samo naprijed. I one imaju oscilacije, ali za razliku od našeg negativnog trenda, većina ipak radi i pomake naprijed.

Slovenija kao svijetli primjer

Svijetli primjer bi nam trebala biti Slovenija. U zajedničkoj državi smo bili tu negdje. Ne bi možda bilo loše analizirati što to oni rade drugačije i zašto su nakon osamostaljivanja u odnosu na druge postali za razliku od nas toliko bolji. Onda su nam počeli odmicati, dijelom i zbog objektivnih razloga. Mi smo imali duža ratna zbivanja. No nakon desetak i više godina razmaka od tog vremena, to više nije razlog da mi i dalje tonemo u odnosu na druge. Samo zadnjih deset godina razmak između njih i nas je udvostručen. Nastave li se njihov rast i naš pad za novih deset godina razmak će spadati u kategoriju »ne uspoređuj kruške i jabuke«.

Zašto su oni toliko ispred? Nisu slušali druge. Profesor Jože Mencinger, potpredsjednik prve slovenske vlade je izjavio da su oni »zabranili« dolazak stranim savjetnicima jer su ti znali o Sloveniji samo da je udaljena od Tadžikistana 12 sati leta avionom. Nisu odmah poklonili banke. Neke ni do sada. Zadržali su i dio mobilne mreže. Znali su da si ne mogu priuštiti avione pa su zaštitu neba prepustili NATO-u da im to radi besplatno. Imali su drugačiju privatizaciju. Svi su dobili ponešto, a kod nas samo par njih. Imaju jedno od najboljih obrazovanja. Kultura se tamo piše velikim slovima, pa imaju i državni praznik, neradni dan – »Dan kulture«. Svi koji djeluju u govornim medijima govore čisti književni jezik. Ministri ne nagađaju padeže kao kod nas. Ima i tamo nekompetentnih na vrhu, ali se brzo zamijene. Vjeronauk nije dobio mjesto u školama. Negdje sam pročitao da je protiv vjeronauka u školama bilo nekih 85 % stanovnika i čak oko 75 % vjernika.

Kuća uz more po cijeni one u Mrduši Donjoj

Tamo je moguće, samo dok te ne uhvate, imati imovinu veću od primanja. Poznat je primjer jednog visokopozicioniranog gospodarstvenika, koji je imao imovinu za koju nije imao dokaze u primanjima i što je još važnije, u plaćenom porezu. Država mu je odrezala porez od 1,5 milijuna eura. Kupiti kuću u prvom redu uz more po cijeni manjoj od onoj u Mrduši Donjoj, ili izgraditi velebnu vilu po cijeni gradnje od manje od 300 €/m2, Mercedes nepoznatog porijekla u dvorištu, …. je kod njih nemoguća misija. Davati obećanja, kako će »INA sutra u hrvatske ruke«, »Imunološki samo što se ne oporavi«,… je moguće, ali Slovenci se na hvataju na tako nešto, pa takvih obećanja, recidiva iz onog vremena, već dugo nema.

Znaju što znači otvoreno tržište. I tamo je bilo onih koji su žalili kada je Mercator kupio Agrokor, Drogu Adris, Gorenje Kinezi itd., ali je prevladala ipak zdrava pamet. Tvrtke su očuvane. Oni su 1988. godine za člana Predsjedništva bivše države umjesto člana Komunističke partije izabrali nečlana, gospodina Janeza Drnovšeka.

Riješili problem odnosa u Drugom svjetskom ratu

Davno su riješili problem odnosa u Drugom svjetskom ratu. Kada su bili okupirani, sve tadašnje stranke su osnovale Osvobodilnu frontu (27. 4. 1941. – tradicionalno državni praznik) s ciljem da se riješe okupatora. Znaju tko je bio na kojoj strani, tko je kome služio i kakve je tko zločine počinio. Oni otkrivaju i uređuju grobove i mrtvima odaju dužni pijetet. Oni su i Hudu jamu pretvorili u ljudima dostojanstven vječni počinak. Pozdravi koje su koristili fašisti ili oni koji su surađivali s fašistima ne padaju na pamet nikome, pa ni onima koji su tako pozdravljali prije 75 godina. I ti se srame sramotne povijesti. Za osudu toga ne trebaju nikakva nova povjerenstva.

Naravno da je i kod njih bilo čudnih makinacija u privredi. Za razliku od nas, takvi su kod njih već odavno u zatvorima. Kod njih nije moguće da dođe do zastare, jer se ne desetljećima ne može održati parnica zbog bolesti nekog u postupku. Toliko su pametni da im ne trebaju godine da se otkrije kokošarsko falsificiranje putnih naloga. Za prepisivače diploma nema mjesta u politici. Nemaju više birača u biračkim spiskovima nego punoljetnih osoba…

Dosta hvalospjeva (i mojih) Slovenaca. Nisam ovo napisao da ih veličam. Htio sam pokazati što je sve kod nas suprotno jer se jato crnih labudova pojavilo odavno. Kako je država sredstvo za bolji život, osamostaljivanjem smo očekivali da ćemo (u usporedbi s drugima) napredovati. Ispada da su se od prvih dana počeli događati nepredvidljivi događaji, pa je nazadovanje postala naša svakodnevnica. Može li crni labud konačno odletjeti, pa da nas prestanu iznenađivati sa zla na gore? Možda nam se dogodi i taj nepredvidljiv događaj? Sve je manje čuđenja. Kao da nas sve više polako otvara oči. To ohrabruje. Crni labud je u Irskoj od dijaspore dobio 1 (slovima: jedan) glas.

Komentari su zatvoreni