Zlatnom bulom Gradec postaje slobodni kraljevski grad

Zlatnom bulom Gradec postaje slobodni kraljevski grad

Za gospodarski razvoj Gradeca osobito je bilo važno Zlatnom bulom stečeno pravo održavanja dnevnih i tjednih sajmova, kao i stjecanje velikoga zemljoposjeda

Dogodilo se na današnji dan, 16. studenoga:

1242.Zlatna bula je povelja (nazvana tako zbog svog zlatnog pečata) koju je izdao hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Arpadović 16. studenoga 1242. godine. Jedan je od najvažnijih dokumenata u povijesti Zagreba kojim je Gradec postao slobodni kraljevski grad izuzet iz banske i županijske vlasti te izravno podvrgnut kralju. Dobivene povlastice donosile su određenu samoupravu, pravo biranja gradskog poglavara, suca, trgovanja i sajmovanja. Građanima Gradeca obećana je naknada štete ako bi bili napadnuti i opljačkani na području Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Bili su oslobođeni plaćanja daća (cestarina, mostarina) unutar granica Hrvatsko-ugarskoga Kraljevstva. Za gospodarski razvoj Gradeca osobito je bilo važno Zlatnom bulom stečeno pravo održavanja dnevnih i tjednih sajmova, kao i stjecanje velikoga zemljoposjeda, čija je sjeverna granica bila sljemenska kosa, zapadna potok Vrapčak, a južna rijeka Sava.

Obveza koja je išla uz to bila je vrlo teška. Između ostalog, trebalo je izgraditi i održavati čvrste gradske zidine, davati kralju 10 potpuno naoružanih vojnika u slučaju njegova vojnog pohoda u Primorje, Korušku i Austriju, u slučaju kraljeva posjeta Gradecu, građani su trebali osigurati objed njegove pratnje »12 volova, 1000 kruhova i 4 bačve vina«, a također su imali obvezu ugostiti hercega Slavonije (ako je član kraljevske obitelji) i bana (samo jednom tijekom njegova banovanja). Zlatnom bulom Bela IV. oslobodio je Gradec svih spomenutih obveza na razdoblje od 5 godina.

God. 1256. Bela IV. dopustio je Gradecu održavanje tzv. Markova sajma, i to jednom godišnje u trajanju od 8 dana prije i 8 dana nakon blagdana sv. Marka Evanđelista, što je povoljno utjecalo na razvoj gradske trgovine, jer su svi trgovci bili oslobođeni plaćanja poreza.

God. 1266. Bela IV. potvrdio je građanima Gradeca odredbe Zlatne bule te ih je, zbog velikih troškova koje su imali oko utvrđivanja grada, obnove domova i gradnje novih kuća, oslobodio prije spomenute vojne obveze i drugih davanja. Ipak je kralj obvezao građane na plaćanje godišnjega danka njegovu sinu Beli, hercegu Slavonije 1261–69., u visini od 40 maraka. Naposljetku, Bela IV. je 1267. građane Gradeca oslobodio i plaćanja carine zvane tridesetina.

1673. – Hrvatska književnica i mecena, grofica Ana Katarina Zrinska, umrla je 16. studenoga 1673. godine u Grazu u 48 godini života. U očevoj kući, u obitelji Frankapan, dobila je temeljito obrazovanje. Od majke je naučila njemački, a poslije još mađarski, latinski i talijanski jezik. Bila je poznata kao mecena i prva žena u Banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem nego je i sama pisala književne tekstove. U Ozlju je 1660. godine napisala molitvenik Putni tovaruš, a zatim ga tiskala u Mlecima i darovala pavlinu Ivanu Belostencu. Odlučno je podržavala protuhabsburšku politiku svoga supruga i u vrijeme Zrinsko-frankapanske urote obavljala je povjerljive misije, a smatra se da je vila i pokretačica i začetnica te urote. Slomom urote dospjela je u nemilost bečkoga dvora, njihov golemi imetak bio je zaplijenjen, a grofica Katarina Zrinska uhićena i zatvorena u dominikanski samostan u Grazu, u kojem je i umrla. Njezin rodoljubni život i tragičan svršetak bio je poznat ponajviše zahvaljujući romanu Eugena Kumičića Urota zrinsko-frankopanska.

1905. – U Zagrebu osnovana Družba »Braća hrvatskoga zmaja«. Utemeljili su je Emilij Laszowski i Velimir Deželić stariji, a ime joj je odabrano po uzoru na Ordo equestris draconis, hrvatski Red zmajskih vitezova hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, utemeljenog 1408., u kojem su pretežno bili hrvatski plemići. Simboliku tog starog reda dijelom je preuzela i nova zmajska družba. Rad Družbe vodi Meštarski zbor koji se prema sadašnjim pravilima sastoji od Velikog meštra i 10 meštara, a bira se na pet godina. U svojim redovima Družba je imala velik broj istaknutih imena hrvatske kulture i javnog života: sudaca, odvjetnika, gospodarstvenika, svećenika, osoba koje su radile u državnoj i gradskoj upravi, te osoba mnogih drugih zanimanja.

1926. – Hrvatski političar, pravnik i jedan od vođa Hrvatskog proljeća, Miko Tripalo, rođen je 16. studenoga 1926. u Sinju, a umro 1995. u Zagrebu. Kao gimnazijalac priključio se partizanskom pokretu u Drugom svjetskom ratu. Od 1969. godine bio je član Izvršnog biroa Predsjedništva SFRJ. Jedan je od vođa Hrvatskog proljeća, zagovornik demokratizacije te veće samostalnosti i ravnopravnosti republika. Nakon Karađorđeva 1971. uklonjen je s položaja, isključen iz političkog života i umirovljen. Godine 1990. vraća seu politiku i postaje jedan od vođa Koalicije narodnog sporazuma te jedan od osnivača HNS-a. Od 1993. saborski je zastupnik, a bio je i jedan od osnivača i predsjednik zaklade Otvoreno društvo – Hrvatska.

Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo s Josipom Brozom Titom 1968. godine

1831. – U današnjem Wrocławu (Poljska) umro je pruski general i vojni teoretičar Carl von Clausewitz (rođen 1. 7. 1780.), pristaša totalitarnog rata i teorije da je rat samo nastavak politike drugačijim sredstvima.

1945. – Sa sjedištem u Parizu, na poticaj UN-a, osnovana je Organizacija za obrazovanje, znanost i kultutu (UNESCO).

1960. – U Hollywoodu preminuo Clark Gable, američki filmski glumac (rođen 1. veljače 1901.). Između dva rata bio je jedan od najpopularnijih glumaca. Glumio je romantične heroje, gusare, ratnike, buntovnike i bio izrazita individualnost. Nezaboravnu ulogu ostvario je likom Rhetta Butlera u filmu Zameo ih vjetar. Godine 1934. dobio je Oscar za najboljeg glavnog glumca u filmu Dogodilo se jedne noći. Umro je u Los Angelesu, Kaliforniji, od posljedica četvrtog srčanog udara.

Jaser Arafat

1969. – Svijet su preplavile vijesti o pokolju u vijetnamskom selu My Laiju, u kojem su američki vojnici u ožujku 1968. godine ubili oko 450 civila; u studenom počinju masovni prosvjedi u Washingtonu.

1988.Alžir: Palestinsko nacionalno vijeće proglasilo je neovisnu državu Palestinu na području pod izraelskom okupacijom; ulogu vlade obnaša Izvršni odbor Palestinske oslobodilačke organizacije na čelu s Jaserom Arafatom. Palestinci su prvi objavili mogućnost da se prizna pravo Izraela na postojanje. (zg-magazin)