Život od perja

Život od perja

„Dolaze nam i mlade djevojke koje kažu kako ne mogu zamisliti da spavaju na nekom drugom jastuku, osim pernatom. Perje je najzdravije punilo kad su u pitanju jastuci“, uvjerava nas Lovrić

Valentina Vukoje

Na samom uglu Tratinske i Ulice Florijana Andrašeca na zagrebačkoj Trešnjevci smjestio se plavi kamion u kojem se nalazi obrt za pranje perja. Ovaj neobičan obrt prije 17 godina pokrenuo je Mirko Lovrić, nakon povratka iz Njemačke. Sedamdesetogodišnji Lovrić danas je u mirovini, a umirovljeničke dane upotpunjava pomažući supruzi Katici, koja danas vodi obrt.

„Supruga i ja smo stari i ona će raditi dokle će moći. Što će biti poslije, ne znam. Sin se bavio ovim poslom, no on je otišao u Njemačku u potragu za poslom, a kćerka isto planira otići. Ostat ćemo sami i to je žalosno“, s tugom priznaje vrijedni obrtnik

„Radio sam u Njemačkoj kao vozač opasnih tereta i dugo sam vremena razmišljao o povratku u Hrvatsku. Jednoga dana putujući Njemačkom vidio sam ovaj kamion u kojem se pralo perje i zainteresirano sam ušao u njega. Pitao sam ljude kako to funkcionira, a kako su se oni bližili mirovini, pitali su me želim li ga kupiti. Objasnili su mi kako se perje pere i ostao sam zatečen. Kako sam ja ziheraš i nikada nisam radio velike rizične poteze, uvijek sam se oslanjao na matematiku. Ona je pokazala da je posao isplativ i tada sam se odlučio kupiti kamion“, prisjetio se Lovrić.

Putujući obrt

mirko-lovric-naslovnaOn je sa suprugom ispočetka živio u prikolici, koja je bila spojena na kamion. Tako su Lovrići sa svojim obrtom za pranje perja obišli brojna mjesta u Hrvatskoj. Stanovnici Samobora, Jastrebarskog, Velike Gorice, Dugog Sela, Sesveta, Zaprešića i mnogih drugih mjesta koristili su usluge obitelji Lovrić. Putovali su Lovrići i na more. „Bili smo jedini u Hrvatskoj s ovakvim obrtom, a danas smo isključivo na ovoj lokaciji na Trešnjevci. Bilo je zanimljivo iskustvo živjeti u prikolici. Nekima je to romantično, a meni se sviđalo to što smo unutra imali sve, od kupaonice, spavaće sobe, kuhinje“, sa smješkom priznaje Lovrić.

Najveća nagrada Lovrićima su zadovoljne mušterije, koje godinama donose svoje jastuke na pranje. Naš sugovornik priznaje kako nema pravila po pitanju pernatih jastuka, za koje se kako kaže, obično misli da ih koriste starije generacije. „Dolaze nam i mlade djevojke, koje kažu kako ne mogu zamisliti da spavaju na nekom drugom jastuku, osim pernatom. Perje je najzdravije punilo kad su u pitanju jastuci“, uvjeren je Lovrić.

On objašnjava kako domaći pernati jastuci, proizašli iz „kućnih radnji“ baka imaju između dva do tri kilograma perja, dok se u novim, uvoznim pernatim jastucima nalazi svega 70-ak dekagrama perja.

Bez nasljednika

Postrojenje za pranje perja

Mirko Lovrić i postrojenje za pranje perja

Omiljene pernate jastuke Zagrepčana, Lovrići peru u postrojenjima, koja se nalaze unutar kamiona. „Prvo se jastuk otvori i perje se naspe u donji bubanj, dizne namoče perje vodom, a mješalice stvaraju topli zrak. U gornjem se postrojenju perje suši i izvuče se prašina. Supruga šiva i nove navlake za jastuke, ako mušterija poželi promijeniti staru navlaku. Cijene ovise o dimenzijama jastuka, ali i o tome mijenja li se navlaka ili ne“, objašnjava Lovrić.

Puno se toga promijenilo u posljednjih 17 godina, od kada su se Lovrići vratili iz Njemačke. Osim navika ljudi, koji danas sve više zamjenjuju pernate jastuke sa sintetičkim, promijenila se ekonomska situacija u Hrvatskoj. Danas se sve manje ljudi odlučuje na pranje pernatih jastuka, koji kako kaže Lovrić, nažalost završavaju na otpadu. „Supruga i ja smo stari i ona će raditi dokle će moći. Što će biti poslije, ne znam. Sin se bavio ovim poslom, no on je otišao u Njemačku u potragu za poslom, a kćerka isto planira otići. Ostat ćemo sami i to je žalosno“, s tugom priznaje vrijedni obrtnik.