Zelinska su vina pili kralj Bela IV. i slavni kompozitor Ludwig van Beethoven

Zelinska su vina pili kralj Bela IV. i slavni kompozitor Ludwig van Beethoven

O intenzivnoj proizvodnji vina u zelinskom kraju u 18. stoljeću postoje brojni kupoprodajni ugovori o vinogradima iz tog vremena

Svake godine se u Svetom Ivanu Zelini održava tradicionalna Izložba vina sjeverozapadne Hrvatske na kojoj se može sagledati bogatstvo vinarske proizvodnje zelinskog kraja. Laganim i pitkim vinom zelinskih bregova krijepili su se mnogi, siromasi i bogataši. Pili su ga kraljevi poput Bele IV., hrvatski junaci poput grofova Zrinskih, književnici poput Tituša Brezovačkog, te kompozitori svjetske slave poput Ludwiga van Beethovena.

U pitomom i bregovitom zelinskom kraju vinova je loza sađena još u vrijeme Rimljana. Vremena su se mijenjala, srednji je vijek mnogo toga promijenio u ovom kraju, ali vinogradi su uvijek bili i ostali tamo. Dodatno su ukrašavali zelene bregove, a o tome svjedoče mnogi povijesni dokumenti od 13. stoljeća pa nadalje.

U 13. stoljeću zelinski knezovi Abraham i Nikola spominju se kao vlasnici brojnih vinograda, od istočne Medvednice do Kalnika. Stoljeće kasnije, u 14. stoljeću Zelina je postala slobodno kraljevsko trgovište – 1328. godine, a njeni stanovnici su imali brojne vinograde oko zelinskog brijega. Nikola Ludbreški, moćni vlasnik Zelingrada u to je vrijeme raspolagao velikim vinogradima kao i brojnim bačvama za vino.

Vinske daće

Prema podacima o staroj zagrebačkoj trgovini, vinogradari iz zelinskog kraja su tijekom 15. i 16. stoljeća prodavali svoje vino u Zagrebu, na Gradecu i Kaptolu. U 16. stoljeću se broj vinograda i vinograda znatno smanjio uslijed turskih pustošenja, a time je pala i ukupna proizvodnja vina. U srednjem vijeku su kmetovi bili dužni vlastelinu davati vinsku daću ili takozvanu gornicu. Za vinsku daću davali bi jednu devetinu, ili desetinu prihoda u moštu ili vinu. Kmetovi koji su uživali vinograde i za to uživanje plaćali porez, nazivali su se gornjaki ili kletari.

sveti_ivan_zelina1Nova moćna velikaša obitelj, Mikulići od Brokunjevca, uzdižu se u zelinskom kraju u 17. stoljeću. Tomo Mikulić, hrvatski viceban i protonotar kraljevine posjedovao je brojne vinograde oko Brokunjevca i Ladomerca, između 70 i 100 vinograda koje su za njega obrađivali kmetovi. Zapisano je da je iz vlastitih vinograda 1638. godine dobio 461 vedro vina.

Poznata i moćna obitelj Zrinski također je u zelinskom kraju posjedovala velike vinograde. Vinograde Zrinskih u Zelinskim goricama obrađivalo je tridesetak obitelji. Nakon što je 1670. godine kralj Leoplod proglasio veleizdaju Zrinskih, počinje zapljena njihovih imanja. U Svetoj Heleni se nalazila kurija Zrinskih pod koju su pripadala tri velika vinograda, tadašnje mjere 90 kopača. U Majkovcu su se također nalazili veliki vinogradi za čiju je obradu trebalo 60 radnika. Veliki vinogradi Zrinskih prostirali su se i na području Donje Zeline.

O intenzivnoj proizvodnji vina u zelinskom kraju u 18. stoljeću postoje brojni kupoprodajni ugovori o vinogradima iz tog vremena. Vlasnik gospoštije Sveta Helena bio je Ivan Kapistran Adamović koji 1774. godine napisao gospodarski pravilnik za upravljanje tim posjedom. U pravilniku je vrlo detaljno opisao održavanje vinskih bačvi te berba grožđa. U zelinskom kraju postoji više velikaških obitelji koje imaju velike vinograde: Patačići, Gereciji, Fodrozyi, Domjanići, Adamović-Čepinski, Niczky. Neki od njih su buteljirali vino.

Ludwig van Beethoven

Ludwig van Beethoven

Vlasnica dvorca Paukovec, grofica Ana Marija Erdödy rođena Niczky, živjela je u 19. stoljeću i bila je dobra prijateljica poznatog kompozitora Ludwiga van Beethovena. Iz svojih paukovečkih vinograda često mu je slala buteljirano vino u Beč.

U Muzeju Sveti Ivan Zelina postoji više desetaka kupoprodajnih ugovora kojima plemićka obitelj Domjanić prodaje svoje vinograde u Hrnjancu, Nespešu i Psarjevu seljacima koji su tamo živjeli.

U Donju Zelinu 1851. godine dolazi Dragutin Stražimir, svećenik, prosvjetitelj i vinogradar. On će ostaviti dubok trag u povijesti hrvatskog vinogradarstva i prosvjetiteljstva puka. Stražimir i sam sadi vinograde te šalje svoje vino na izložbe gdje osvaja priznanja.

Bolest loze poharala vinograde

Godine 1860. Stražimir i zelinska podružnica Gospodarskog društva organiziraju u Svetom Ivanu Zelini „Prvu izložbu poljoprivrednih proizvoda“ među kojima su zastupljena vina zelinskih vinogradara. Deset godina kasnije, 1870. Stražimir izdaje knjigu „Vinogradar“, a 1876. knjigu „Vinogradarstvo“. Dragutin Stražimir svoje vino izlaže na brojni domaćim i međunarodnim izložbama od kojih je svakako najveća bečka izložba održana 1873. godine.

Osamdesetih godina 19. stoljeća filoksera, bolest loze, je poharla zelinske vinograde, a šteta je bila ogromna. Trebale su godine rada da se uzgoje novi vinogradi na novim podlogama. Godine 1895. Josip Sivoš učitelj u Omilju prolazi tečaj o podučavanju vinogradara cijepljenju američke loze te o obrani od filoksere i peronospore. Održavao je čitav niz predavanja te poučavao domaće vinogradare kako cijepiti vinovou lozu i zaštiti je od bolesti.

U prvoj polovici 20. stoljeća vinske izložbe u Svetom Ivanu Zelini su povremene, ali se ipak održavaju. Od 1968. godine izložbe se održavaju kontinuirano, okupljajući brojne vinogradare kontinentalne Hrvatske. Upravo zato što su na izložbi izlagali svoja vina vinogradari iz raznih krajeva, izložba je ponijela naziv Izložba vina kontinentalne Hrvatske. Sveti Ivan Zelina s ponosom može istaknuti da je jedini grad u Hrvatskoj čija je tradicija održavanja vinskih izložbi gotovo jedno i pol stoljeće.

Stara razglednica iz sv. Ivana Zeline

Stara razglednica iz sv. Ivana Zeline

Raskoš i bogatstvo bogatstvo zelinske vinske ponude današnji posjetitelji mogu upoznati u brojnim kušaonicama, vinskim podrumima i kletima koje se nalaze na Zelinskoj vinskoj cesti. Spomenimo i da je Zelinska kraljevina autohtona vinska sorta Zelinskog prigorja te je do danas ostala samo ovdje rasprostranjena. Svi koji je žele kušati trebaju doći na Zelinsku vinsku cestu.

Prirodnim ljepotama zelinskog kraja divili su se i dive se mnogi. Posjetitelji se rado vraćaju ovom dijelu Lijepe naše, a hrvatski filolog i akademik Josip Bratulić je zapisao:

“Od Komina to je kruna cintora s crkvom i visokim tornjem do Zeline to je zeleno gnijezdo na visokoj zaravni, s teškim zvonikom kulom koja bdije nad svim živim u gradu putnik koje je svijet dar za promatranje i užitak, doista će zadrhtati nad skladom šume i oranice, vinograda i pšeničnog polja, razlivenog žutila uljane repice i mrkline uzorane brazde po kojoj prebiru ptice…”

M. Funda