“Zeleni” iz Zagreba ne vide do Rastovače, a “rješavaju” probleme globalnog zagađenja

“Zeleni” iz Zagreba ne vide do Rastovače, a “rješavaju” probleme globalnog zagađenja

(Odgovorni iz NP Plitvička jezera su po selu Rastovači postavili stupove i trake upozorenja sa zabranom prilaza sramotnom jezeru, prepunom fekalija i izmeta kojeg stvara više od milijun i pol gostiju / Izvor: www.startnews.hr)

Podatak da je Hrvatska EU država s najvećim zalihama pitke slavljen je kao da smo mi za to zaslužni, a spadamo u one države koje se (naj)neodgovornije odnose prema vodi. Primjer tome je crna rupa u Rastovači u NP Plitvice u koju se slijevaju gotovo sve otpadne vode

dr. sc. Viktor Simončič

Krila su samo zalet i stvarno ništa više. Puzanje je najpouzdaniji način doskoka. (Miroslav Antić)

Viktor Simončič

Imao sam sreću u vrijeme stručnog odrastanja nekoliko godina provesti u pravom akademskom okruženju. Shvatio sam da sistem temeljen na dogmama (religija, jednostranačje) u tom svijetu nema mjesta. Naučio sam da sve dovedem u pitanje i razumijem svaku stvar, izjavu, događaj …

U organizacija časopisa Komunal održana je konferencija Voda – najvrjedniji resurs budućnosti. Dobra organizacija, dobri predavači i još bolje rasprave. Jedna od glavnih tema: EU fondovi. Koliko toga stoji na raspolaganju u zajedničkoj EU kasi. Koliko toga smo dobili – povukli, koliko će tek stajati na raspolaganju, odnosno koliko ćemo dobiti. Vodni sektor je do sada pripremio najviše projekata. Dobru četvrtinu onoga što je na raspolaganju. To ne čudi. Vodoprivreda je dobro organizirana još od cara Franje Josipa. U skoro nepromijenjenoj organizaciji sektor živi od monarhije, preko kapitalizma do socijalizma i natrag u kapitalizam. Razlog jednostavan. U sektoru se vrte velike pare, koje vladajući dijele kao da su njihova djedovina. A narod treba vodu, pa se zahvaljuje smatrajući to milošću vladajućih kao nedavno, kada je voda stigla i na Mljet, a ne kao osnovno ljudsko pravo.

Koliko će Mljećani plaćati pitku vodu?

No hoće li stanovnici Mljeta moći plaćati ekonomsku cijenu vode? Je li pitka voda (uključeno i pročišćavanje otpadnih voda) ekološko, ekonomsko ili socijalno pitanje? Cijena vode kod nas je prema Eurostatu u prosjeku nekih 30 kn/m3 (raspon od 10 – 35), a u Europskoj uniji je između 10 i 50 kn/m3. Logično mi je da smo svi tu negdje, jer su troškovi opskrbe vodom i troškovi pročišćavanja otpadnih voda, kod istog standarda slični. Slična oprema, iste pumpe i upotreba istih ili sličnih kemikalija. Razlikuju se samo zbog primanja djelatnika i nekih dodatnih nameta. A je li jednako za sve i jednako prihvatljivo za sve? Po potrošnji vode u EU-u svi smo na nekih 50 m3/godišnje (mi 45). Sa našim prihodima (GNI – Gross national income nominal) od nekih 12 000 eura po stanovniku u 2016. znači da mi izdvajamo oko 1 500 kuna godišnje za vodu (200 €) – do 2 % prosječnih prihoda. Dancu sa skoro 57 000 € godišnje je taj postotak i uz cijenu vode iznad 50 kn/m3 puno manji. Pa i u Sloveniji s 21 000 € ispada da za vodu izdvajaju duplo manje od nas.

Uz solidarnost kod investicija, briga o pitkoj vodi pada na lokalnu sredinu. Bogati Zagreb po stanovniku ubire od »poreza, davanja i nameta« više od 6 000 kuna godišnje, a mnoge sredine Slavonije i Like jedva oko 500. I mogu li sve sredine osigurati građanima isti standard? Logično je da ne mogu. Pa zašto onda brigu o tome ne preuzme država i zajamči podnošljivu, za sve pravičnu prihvatljivu cijenu vode, za onih minimalnih 45 kubika godišnje? Malo skuplje u Dubrovniku, Poreču i Zagrebu, a jeftinije u Josipdolu, Drnišu i Belišću? Jer preskupa voda još više osiromašuje Slavonce, Ličane, Gorane….

Neprihvatljivo skupa voda, onima s prosječnim primanjima domaćinstva čak i od 6 000 kuna mjesečno, može iznositi i 5 pa i do 10 % kućnog budžeta. Ako se izdvoji nepotrebno za vodu, onda se nema za druge troškove života, od vrtića do školskih knjiga i lijekova. A male siromašne sredine, postajući još siromašnijima, gube i škole – pa djeca moraju na put do prve veće. Nemaju mnogi ni pošte, pa po mirovinu i pismo do malo većeg grada. Tako i do liječnika i do dućana. A kako do tamo? Autom ili neka poveze susjed, jer te male sredine ne povezuju (češće) više niti vlakovi niti autobusi.

Hrvatska – EU zemlja s najvećim zalihama pitke vode

Na konferenciji je svečano proslavljen podatak kako s je 27.330 kubika Hrvatska, prema objavama EUROSTAT-a, EU država s najvećim zalihama pitke, a slijede ju, s oko 20 tisuća kubika, Finska i Švedska, … Podatak je slavljen kao da smo mi za to zaslužni, a spadamo u one države koje se (naj)neodgovornije odnose prema vodi.

Izvor Cetine

Najbolji primjer našeg nevjerojatnog dvolično ponašanja je crna rupa u Rastovčama u NP Plitvice, gdje se slijevaju gotovo sve otpadne vode. Na konferenciji je slavljeno naše bogatstvo vodom, ali umjesto da ispune obećanja i interventno riješe problem (http://zg-magazin.com.hr/na-plitvicama-na-wc-bez-griznje-savjesti/), odgovorni iz NP Plitvička jezera su po selu Rastovači postavili stupove i trake upozorenja sa zabranom prilaza sramotnom jezeru, prepunom fekalija i izmeta kojeg stvara više od milijun i pol gostiju. Uz sve to uklonili su i table, znakove i putokaze ekoloških udruga koje već dvije godine upozoravaju na katastrofalnu praksu sabiranja otpadnih voda u vrtači koja je svojim dimenzijama postala konkurent prelijepih 16 jezera (više na: http://www.startnews.hr/news/plitvicko-jezero-koje-pliva-u-fekalijama-odgovorni-ogradili-zicom-mrezama-trakom-koja-upozorava-na-visoki-napon-te-uklonili-natpise-ekologe-koji-godinu-dana-upozoravaju-na-ekocid/).

Uz mnoge, o problemu sam pisao i ja. Počeo sam kada je direktorica Parka bila Murtica (žena), upozorio sam na to nasljednika Kurtu (muškarac), a i sadašnjeg Murtu (muškarac). Od Murtice do Murte smijenili su se sve političke opcije. I potvrdili su ono Andrićevo, sve je to jedno, sve je svejedno. Nisu htjeli za prihod od ulaznica od produženog vikenda odmah riješiti problem. Naravno, jer Murte i Kurte se ne postavljaju na način da riješe naše probleme, već da rješavaju probleme onih kojima pripadaju, koji su ih postavili.

(Kanalizacija kompletnog NP Plitvička jezera slijeva se u jamu udaljenu svega desetak minuta hoda od Velikog slapa, odnosno Slapa Plitvice; Izvor: Aljazeera/Youtube – snimka zaslona)

Uz ovakve uhljeblje prisjetio sam se prijedloga kako bi za spas Plitvica i zaštitu zdravlja naših susjeda (jer su fekalije prešle državnu granicu i pojavljuju se i u izvoru pitke vode Klokot u BiH), a u očekivanju nekog tko će htjeti riješiti problem, trebalo na ulazima postaviti velike jumbo plakate, a u prospekte upisati: »Prije posjete Plitvicama obavite nuždu kod kuće« i možda »Pazi gdje staješ…«

Izbornik Dalić kao uzor

Svaka čast lokalnim udrugama. Ali očito su bespomoćne. Zbog toga sam se obraćao etabliranim zelenima. Nažalost, i domaći i međunarodni imaju atraktivnija posla. Meni ostaje zagonetka kako iz Zelena akcija iz Zagreba ne vide do Rastovače, a vide do oceana, pa rješavaju planetarni problem plastičnih vrećica većih od 15 i manjih od 59 mikrona i plastičnih slamki za gazirana pića, što čini nekih 0, 0001 % plastičnog i 0, 00000001 % ukupnog morskog otpada!

Za uhvatiti se u koštac s govnima (isprika na izrazu, ali fekalije u crnoj rupi su više od fekalija) treba imati petlje i … znate što mislim – da, baš to. Nažalost, toga kod nas baš nema. Priroda nas s tim nije obdarila kao sa zalihama vode. One koje jest imaju vode čak i u pustinji.

A što znači imati petlju najbolje demonstrira trener Dalić. Preuzeo je »repku«, u stručni tim je uvrstio one koje trebao, a ne dio HNS uhljeba (uhljebi su kod nas ušli u sve pore društva; sjeća li se netko kako su mu htjeli diktirati odabir pomoćnika?), igrače je pustio da rade ono i onako što najbolje znaju, vratio im kuraž i … evo nas malih na vrhu inače rezerviranom za druge. Razmišljam, mogu li se »à la dalići&srpaki&rimci …« klonirati ili je dovoljno ukloniti uhljebljivački korov koji nas guši?

Komentari su zatvoreni