Zbrinjavanje radioaktivnog otpada – svjetska praksa i hrvatske glavobolje

Zbrinjavanje radioaktivnog otpada – svjetska praksa i hrvatske glavobolje

Foto: Nuklearna elektrana Krško

Specifičnost hrvatskog programa gospodarenja RAO-m svakako je u tome što, iako na neki način traje još od 1979. godine, do nedavno nije uključivao sustavni program educiranja/uključivanja javnosti

doc. dr. sc. Želimir Veinović

(Rudarsko-geološko-naftni fakultet)

Želimir Veinović

Želimir Veinović

Radioaktivni otpad (RAO) nastaje svakodnevno i, na neki način, svaki stanovnik Hrvatske sudjeluje u tome. Osim nuklearnih elektrana, najčešći civilni izvori RAO-a su industrija (uključujući prehrambenu) i medicina. Iako se to ne čini tako, kvaliteta života i zdravstvene zaštite jednim dijelom ovise o primjeni radioaktivnih materijala koji, na kraju svog uporabnog vijeka, završe kao radioaktivni otpad.

Način gospodarenja radioaktivnim otpadom (RAO) mijenjao se i napredovao paralelno s napretkom znanosti i tehnologije do razine kada se sa sigurnošću može tvrditi da su i spremnici i načini postupanja otpadom sveli razinu rizika na minimum. Međutim, nedovoljna informiranost prečesto sa sobom povlači brkanje pojmova, publiciranje dezinformacija i širenje zabrinutosti pa i panike među stanovništvom. Pojam ‘radioaktivno’, prečesto se i potpuno pogrešno, zamjenjuje s izrazom ‘nuklearno’, u medijima se pojavljuje zajedno s ‘Fukušimom’ i ‘Černobilom’, ako ni zbog čega drugog onda poradi senzacionalizma koji povećava čitanost, gledanost i popularnost. S obzirom na reakciju koju pojam ‘radioaktivno’ izaziva kod ljudi, prilično je jednostavno zlorabiti ga.

U Republici Hrvatskoj postoji relativno mala količina institucionalnog radioaktivnog otpada (7,5 m3) koji je većinom smješten u dva skladišta: jedno u sklopu Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada i drugo pri Institutu Ruđer Bošković. Oba se nalaze u Zagrebu i oba su zatvorena, a otpad u njima je kondicioniran i pohranjen u spremnicima predviđenim za skladištenje, odnosno odlaganje. Vjerojatno je očit problem koji se pojavljuje u prethodnoj rečenici u vidu riječi ‘zatvorena’, naime – niti jedno od ova dva skladišta više ne smije zaprimati institucionalni otpad. Tipovi otpada koji se nalazi u ovim skladištima su:

  • radioaktivni gromobrani
  • radioaktivni javljači požara
  • medicinski izvori i drugi RAO iz medicine
  • industrijski izvori
  • izvori iz istraživačkih ustanova
  • svjetleća boja
  • dijelovi optičkih uređaja.

Potreba za novim skladištem RAO u Hrvatskoj ne proizlazi samo iz činjenice da su postojeća skladišta zatvorena, a da novi otpad i dalje svakodnevno nastaje, već i iz činjenice da je Republika Hrvatska, uz Republiku Sloveniju, suvlasnica nuklearne elektrane Krško (NEK) svaka s udjelom od 50 %, što ne uključuje samo kupovinu električne energije već i zbrinjavanje 50 % otpada. Ovo je regulirano Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije. U skladu sa Strategijom zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva RAO iz dva postojeće skladišta te ostali institucionalni RAO iz Hrvatske, planira se spremiti u centralno skladište unutar slijedećih par godina. Prihvat jedne polovine nisko i srednje radioaktivnog otpada (NSRAO) iz Nuklearne elektrane Krško planira se tek za 2023. godinu, a odlagalište bi se gradilo oko 2060. godine. Istrošeno nuklearno gorivo (ING) se za sad čuva u bazenu u sklopu NE Krško, a od 2019. će se skladištiti u suhom skladištu na lokaciji elektrane do pod kraj ovog stoljeća.

Hrvatski program gospodarenja RAO-m službeno je, na neki način, započeo još 1979. godine, u razdoblju izgradnje NE Krško, a odabir lokacije za odlagalište počinje 1988. i staje 1997. godine odabirom »4 preferentne lokacije« od kojih je Trgovska gora uvrštena u Program prostornog uređenja. Nastavak programa pokrenut je unazad dvije godine, s jednom preostalom opcijom za lokaciju – Trgovskom gorom, a kao mikro lokacija za izgradnju skladišta postojećeg institucionalnog RAO iz Hrvatske, predložen je »Čerkezovac«, trenutno vojno skladište.

Zašto Trgovska gora? Lokacija je odabrana prema inženjerskim i sociološkim kriterijima kao jedna od potencijalnih, što znači da zadovoljava i u geološkom, hidrogeološkom, hidrološkom, seizmičkom i svakom drugom smislu. Kao takva je ušla i u Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, na žalost kao jedina potencijalna lokacija za odlagalište NiSRAO. Trenutno se kao jedan od glavnih argumenata protivnika ove lokacije navodi upravo blizina Bosne i Hercegovine, odnosno rijeke Une. Tehnički dobro odabrana lokacija za odlaganje NiSRAO postala je jednim od glavnih problema gotovo preko noći. Ideja o izgradnji skladišta na »Čerkezovcu« predstavljena je javnosti u nekoliko navrata, ali je lokalna zajednica javno odbila takvo rješenje.

Koja su zapravo moguća rješenja? Kao vjerojatna moguće je navesti: nastavak pregovora i potvrda Trgovske gore, odlaganje u suradnji s Republikom Slovenijom na lokaciji Vrbina ili restart programa i traženje nove lokacije.

 Moguća rješenja za odabir lokacije skladištenja/odlaganja hrvatskog NiSRAO.

RJEŠENJE

ARGUMENTI ZA

ARGUMENTI PROTIV

Trgovska gora

Lokacija zadovoljava kriterije kako za skladištenje tako i za odlaganje RAO u tehničkom smislu.

Nalazi se u Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske.

Neslaganje lokalnog stanovništva s odabranom lokacijom.

Neslaganje stanovništva iz pogranične zone Bosne i Hercegovine s odabranom lokacijom.

Vrbina u Sloveniji

Izbjegle bi se nesuglasice sa stanovništvom s područja Trgovske gore kao i iz pogranične zone Bosne i Hercegovine.

Ukupna negativna financijska razlika za hrvatsko gospodarstvo je preko pola milijarde eura.

Lokacija odlagališta je unutar zagrebačkog vodonosnika.

Tehničko rješenje je neprovjereno (nema svjetskih iskustava).

Slovenija ne bi prihvatila sav otpad (ne vojni i institucionalni) te bi se lokacija za odlaganje istog morala svejedno ponovo tražiti.

Restart programa

Odabrala bi se lokacija prema principu općina dragovoljaca i izbjegle nesuglasice s lokalnim stanovništvom.

Program bi se vratio više godina unazad.

Hrvatska bi se našla u prekršaju međunarodnih/europskih sporazuma poradi produžetka rokova.

Cijena odlaganja bi znatno porasla.

Svakako treba navesti da je izvedba sigurnog skladišta, jednako kao i odlagališta, u Hrvatskoj više nego moguća. Iskustvo hrvatskih inženjera i znanstvenika dostatno je za projektiranje i izgradnju ovakvih objekata u skladu s dobrom praksom onih već izgrađenih u svijetu. Jedan od argumenata koji dokazuje ekspertizu hrvatskih stručnjaka, svakako je činjenica da lokacija ‘Vrbina’ koju je odabrala Slovenija, u Hrvatskoj ne bi bila uzeta u obzir niti u preliminarnom pregledu terena, s obzirom da se nalazi i u Zagrebačkom vodonosniku i u poplavnom području. Primjerom dobre prakse zbrinjavanja RAO u svijetu, između ostalih, smatraju se: španjolsko odlagalište NSRAO El Cabril, britansko Drigg te Olkiluoto u Finskoj, a kvalitetnih rješenja za dugoročno skladištenje postoji čitav niz, od kojih se kao dva kvalitetna mogu izdvojiti ono u Sloveniji (Brinje kod Ljubljane) i Srbiji (Institut Vinča). Svi navedeni objekti predstavljaju koncept, po okoliš i zdravlje ljudi, sigurnog načina zbrinjavanja RAO i u suštini jednostavna inženjerska rješenja.

Danas se u Hrvatskoj češće čuje o studentskim projektima na temu »osmisliti i kreirati manifestaciju za senzibiliziranje javnosti protiv odlaganja nuklearnog i radioaktivnog otpada«, nego o projektima informiranja/educiranja javnosti o nuklearnoj energiji i radioaktivnom otpadu ili radijaciji uopće. Jedan od temelja kvalitetnog nuklearnog programa ili programa gospodarenja RAO-m neke države svakako je i uključivanje SVIH dionika, od šire javnosti, preko nevladinih udruga do lokalnih uprava, političkih stranaka, Vlade i sl. u program, od razine planiranja do razine izvedbe, korištenja i nadzora.

Specifičnost hrvatskog programa gospodarenja RAO-m svakako je u tome što, iako na neki način traje još od 1979. godine, do nedavno nije uključivao sustavni program educiranja/uključivanja javnosti. U zadnjih par godina je započeo niz inicijativa u svrhu informiranja javnosti, od kojih treba izdvojiti ‘Info kutak o radioaktivnom otpadu’, novi dio stalnog postava u Tehničkom muzeju Nikola Tesla.

tehnicki-muzej-postav-Nek1

‘Info kutak o radioaktivnom otpadu’, dio stalnog postava u Tehničkom muzeju Nikola Tesla