Zbrinjavanje otpada na hrvatski način: Trošak prijevoza veći od vrijednosti prikupjenog papira

Zbrinjavanje otpada na hrvatski način: Trošak prijevoza veći od vrijednosti prikupjenog papira

U Zagrebu posebno vjeruju kantama, pa će ih svako domaćinstvo imati čak 5. Uvjeren sam da (niti) 5 kanti neće pomoći. Predlažem da odmah pokušaju sa šest i više. To još nitko nema, pa iako (ni) to ne može pomoći, barem će biti jedinstveni

dr. sc. Viktor Simončič

Čovjek mora biti dovoljno veliki da prizna svoje greške, dovoljno pametan da profitira iz njih i dovoljno snažan da ih ispravi. (John Maxwell)

Viktor Simončič

Održan je 6. Croatia Waste Expo 2018. Naziv svjetski, a konferencija i promašaj i pogodak. Promašaj jer je glavni prostor dan švedskim iskustvima. Mi od Šveđana nemamo što učiti, jer oni dobrih 50 % komunalnog otpada koriste kao energent, a mi smo zabranili takvu mogućnost. Naime, bez ijednog izračuna, nametnut je radikalni koncept »kružnog gospodarenja otpadom« podebljan sa »zero waste« konceptom. To znači da ćemo iz otpada iskoristiti sve samo kao sirovinu. Odbacili smo mogućnost da se dio koji se ne može, nema gdje i/ili ne isplati materijalno iskoristiti, iskoristi energijski. Mi smo jedina EU država koja to izrijekom zabranjuje. I tako Šveđani iz komunalnog otpada kao sirovinu upotrebljavaju ono što ima smisla. Što nema, iskorištavaju kao zamjensko gorivo.

Palo mi je na pamet kako bi bilo mudro poslati delegaciju naših stručnjaka da pouče Šveđane kako treba raditi. Mogli bi to otkriti osim Švedskoj i Austriji, Belgiji, Danskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, koje upravo zahvaljujući i iskorištavanju energijskog potencijala gotovo da više ne odlažu otpad, kako se to spominje u prošlotjednom priopćenju EU parlamenta. U tom priopćenju se Hrvatska spominje u društvu Cipra, Grčke, Latvije i Malte, kao primjer država koje odlažu više od tri četvrtine otpada. U priopćenju se u negativnom kontekstu postupanja s otpadom ne spominju Bugarska i Rumunjska, koje smo skloni navoditi kao »lošije od nas«.

Svakom promjenom ministra krećemo ispočetka

Šveđani su pokazali postupnost razvoja od 1975. godine. Istaknuli su važnost da lokalne zajednice odrede što im je najprihvatljivije. Imaju nekih 5 800 zelenih otoka, 630 reciklažnih centara, 70 postrojenja za obradu bio – otpada i 32 energane, koje koriste (i) ostatak iz komunalnoga otpada. Iz otpada proizvode električnu i toplinsku energiju, ali i tehničku paru za industriju. Godišnja naknada za komunalni otpad za kuću iznosi 211, a za stanove nešto oko 150 Eura.

Šveđani na poboljšanju stanja rade 40 godina, a mi svakom promjenom ministra ispočetka. Šveđani snagu vide u lokalnoj zajednici, mi u direktivama iz Zagreba. Šveđani koriste energijski potencijal otpada, mi zabranili iskorištavanje. Oni imaju paušalnu taksu za naknadu postupanja s otpadom, a mi nabavljamo čipove i čipirane kante. Šveđani su otpad u kružnom gospodarstvu shvatili u uskoj povezanosti s industrijom i u sklopu zadovoljenja različitih komunalnih usluga građana, postepeno gradeći potrebna objekte, a mi vjerujemo da sve ovisi samo o broju i boji kanti.

Bilo bi možda bolje ići sa šest kanti, barem da u nečemu budemo jedinstveni…

U Zagrebu posebno vjeruju kantama, pa će ih svako domaćinstvo imati čak 5. Uvjeren sam da (niti) 5 kanti neće pomoći. Predlažem da odmah pokušaju sa šest i više. To još nitko nema, pa iako (ni) to ne može pomoći, barem će biti jedinstveni. Stanovnici Švedske su jedni od najobrazovanijih i oni vjeruju struci. Dojmio mi se način kako su Šveđani građanima pojasnili koja je razina furana i dioksina iz energana koje koriste kao gorivo (i) otpad. Kao primjer navode, ako sam dobro razumio, da se u 15 minuta na ulicama Londona emitira više tih spojeva nego godišnje iz preko sto energana koje koriste otpad. Za razliku od njih, naša, nažalost moram utvrditi neuka akademska i zelena zajednica, plaši građane zastrašujućim posljedicama spalionica, kao da se radi o spaljivanju otpada u štednjacima, uvjeravajući ih u isto vrijeme kako kod sanacije Karepovca mora smrditi i da građanima ti otrovi neće naškoditi.

Trošak transporta veći od vrijednosti sirovina

Za nas par koji se malo ozbiljnije bavimo ovim poslom švedsko iskustvo nije ništa nova. Poznata je, ne samo njihova, već i praksa ostalih država EU-a. Mi znamo da ne možemo preko noći postati Švedska, za razliku od onih, koji su nam uvalili neprovediv plan gospodarenja otpadom, i koji misle da smo mi dobrih 10 – 20 godina ispred Švedske. I nažalost, iako je dvorana bila dupkom puna, tako da su se donosili dodatni stolci, nisam siguran je li se barem kod ponekog probudio crv sumnje kako mi možda (ipak) nismo bolji od Šveđana?

Foto: Gordana Klarić / Zelena akcija

No skup bi mogao biti i pogodak. Posebno zbog panel rasprava. Oni koji se operativno bave postupanjem s komunalnim otpadom iznijeli su hvalevrijedna iskustva. Pokazano je kako bi lokalne sredine trebale same odlučivati kakav im je sistem postupanja s otpadom prihvatljiv. Izneseni primjeri Čakovca i Zaprešića, a znani su i Krka, Preloga …. to najbolje pokazuju. Svatko od njih radi malo drugačije. Čakovčani su, u nedostatku prave sortirnice, s građanima uspostavili sistem da građani u posebne vreće razvrstavaju pojedine vrste korisnog otpada (papir, staklo, konzerve, plastika,…), imaju i kante za bio i za ostatak otpada. U Zaprešiću i Krku imaju razrađen sistem više posuda, otoka…. U Prelogu imaju kombinaciju svega po mjeri sumještana. Ovi primjeri potvrđuju da i kod otpad vrijedi »daj dite materi« i kako »nije bitna boja mačke, važno je da lovi miševe«. Svaka sredina mora sistem prilagoditi svojim uvjetima. Nije isto Zaprešić i Zagreb, Čakovec i Dubrovnik, a niti Krk i Donji Lapac. Svaki je svoj na svoj način.

No uloga države je ipak potrebna. Svi komunalci imaju problem plasmana pojedinih vrsta izdvojenog otpada. Na razini države treba odlučiti što i na koji način ima smisla prikupljati kako bi našlo mjesto na tržištu. Država bi morala preuzeti odgovornost za plasman izdvojenih sirovina. Što je troškovno i okolišno održivo? Na skupu je spomenut primjer, kako je trošak kamiona – podizača za veliki kontejner s nekih 150 – 200 kg papira 250 kuna za sat vremena, a vrijednost prikupljenog papira pokrije trošak goriva od samo prvih 10 minuta rada kamiona. Tvornica stakla Vetropack ima kapacitet da preuzme svo otpadno staklo. No problem je trošak dovoza otpada do tvornice. Nakon što su na Braču skupili staklo u kamion, morali su platiti nekih 7 500 kuna za prijevoz do tvornice, a za staklo su dobili 3 000 kuna. Zar je iskorištavanje sirovina (samo) problem Brača? Nije li i to stvar koju treba detaljno proanalizirati na razini države? Moj izračun »π x palac« pokazuje da se iz Komiže do Belišća, kamo bi se morao voziti otpadni papir, ne isplati prevoziti čak niti marihuanu u rinfuzi, a kamoli papir!

Kad nas vozaju »vozači autobusa«

Hvalevrijedna činjenica je da direktor Fonda gospodin Dubravko Ponoš najavio analizu svih sustava posebnih kategorija otpada. Sada je bitno da dobije prave informacije. Tko mu ih može dati? Oni koji s tim imaju praktična, a ne samo administrativna i teoretska iskustva. Kako kod nas stoje stvari ispada da je na području otpada, među donosiocima odluka, kao kod planirane investicije regionalnog centra na Lećevici od 72 milijuna eura, najviše »vozača autobusa«. Svakako treba izbjeći i onemogućiti da »vozači autobusa« savjetuju direktora Fonda, jer takvi nas uspješno vozaju li vozaju.

Spomenut je Pravilnik o ambalaži koji je na snazi 12 godina. Za prikupljanje ambalaže od pića i napitaka, koja čini samo 25 % ukupne količine ambalaže koja se stavlja na tržište RH, Fond je u 12 godina potrošio više od 2 milijarde kuna (uključena naknada trgovini, kupnja vreća, trošak prijevoza, trošak centara za gospodarenje ambalažnim otpadom). U taj iznos nije uključena povratna naknada od 0,50 kn jer je ona prolazna stavka.

Valjda na tragu izjave bivšeg ministra okoliša Mihaela Zmajlovića, koji je poodavno najavio kako će trgovački centri morati uvesti automate, i novi direktor Fonda najavio je uvođenje automata. Od 1820 trgovina, kojima treba dodati i reciklažna dvorišta, svega je na 3 % mjesta automatiziran povrat ambalaže na kojima se može ostvariti pravo na povratnu naknadu. Znači za 25 % otpadne ambalaže koja se stavlja na tržište treba kupiti 2000 strojeva – automata. Naravno – uvoznih. Koliko to košta? Kakvi će se polučiti efekti? Zar dosadašnje, slobodno mogu reći, ulupane 2 milijarde kuna ne pokazuju najzornije kako se radi o financijski i okolišno upitnom sistemu? A da netko već ne nabavlja automate?

Do sada je Fond subvenciorao i dao stotine milijuna kuna kao pomoć za kupnju kanti, kontejner, izgradnju recikalžnih dvorišta, zelenih otoka. Postoji li analiza o količinama otpada prikupljenih na taj način? Kakav je odnos prikupljenih količina prema trošku? Moj pristup »π x palac« mi govori da se na zelenim otocima i reciklažnim dvorištima izdvoji tek pokoji postotak od ukupnih količina uz neodrživo visoke troškove.

Ministarstvo i Fond su najavili brojne natječaje za kupnju komunalne opreme za postupanje s otpadom. Pravo kante pa polako ostalo. Treba promijeniti redoslijed. Prvo treba ići u nabavku sortirnica, ali onakvih koje omogućuju da se sortiraju i onečišćene frakcije na izvoru odvojeno prikupljenih pojedinih tokova, jer se na primjer i u Njemačkoj u odvojeno prikupljenom ambalažnom otpadu na izvoru zna biti i preko 50 % otpada koja ne spada u tu kategoriju. Sortirnice trebaju biti po tehnologiji koju ima i naš proizvođač, Tehnix iz Donjeg Kraljevca. Radi se o tehnologiji koja omogućuje da se s papira »odvoje špageti«, u što na osnovi svojih kancelarijskih iskustava ne vjeruju neki »vozači autobusa«. Naravno, sve mora biti sukladno obavezama iz javne nabave.

Kupujmo hrvatsko, a ne da uvozimo sve i svašta

Jedan od plakata HGK

Paralelno s kantama treba odmah nabaviti i posebna vozila. Uz onaj za miješani ostatak, kamion za bio otpad i jedan ili dva za odvojeno prikupljene frakcije. Zna li se koliko to sve skupa košta? Tko to može platiti? I uz svu silinu znanja sa bezbrojnih skupova, još nisam vidio da je netko izračunao stvarne troškove. Samo se priča: »neće poskupjeti«. Pa kako neće, kad mora. Ako hoćemo imati bolji sistem nego u Švedskoj, da zanemarimo investicije koje su barem dobre 2 – 3 milijarde eura, i koje su Šveđani ostvarili u nekih 40 godina, operativni trošak za građane – naknada za komunalni otpad bi morala biti barem 3 – 4 puta veća, uz pretpostavku da nam takve poslove ne vode podobni, pa još »vozači autobusa«.

Predlažem direktoru Fonda da izradi analizu utjecaja do sada, ali i planiranih utrošenih sredstva na društvenu ekonomiju. I kada se sve izračuna onda treba promisliti treba li i dalje insistirati samo na broju i boji kanti ili ima smisla respektirati i tehnološki napredak. Vjerujem da nakon izračuna niti njega, kao što niti mene, ne čudi što opet bilježimo pad BDP-a. Drugi rastu 6 – 7 % mi samo 2 %. Koliko je u tome nepotrebnih troškova za postupanje s otpadom, posebno jer uvozimo sve i svašta? A da počnemo kupovati i domaće, kako rade oni kojima gledamo u leđa, a ne da novac investiramo za upitan uvoz, pored naših (često boljih!) proizvoda.

Na skupu je skoro iz rubrike »u kojem autobusu ima toga« djelovala izjava kako se kod nabave kanti tražilo da su proizvedene iz 100 % nove plastike!? Na taj način je automatski iz ponude izbačena tvornica »Straža« iz Pregrade, koja je negdje prije 25 godina bila jedna od prvih nosioca znaka »Prijatelj okoliša«, upravo jer koristi (i) otpadnu plastiku. Stoga predlažem direktoru Fonda da svakako kao jedan od prvih koraka pogleda kakve natječaje pripremaju njegovi suradnici. Ne bi bilo loše pogledati i natječaje izgradnje regionalnih centara. Da vidi čega tek ima tamo!

Uz skromne učinke u gospodarenju otpadom najbolji smo po broju referata i broju studija. Svake godine se održi barem 3 – 4 savjetovanja, kongresa, stručna okupljanja. Procjenjujem onako grubo, ako je u Švedskoj broj radova o otpadu u odnosu na količine prikupljenog otpada 1 onda smo mi barem na 1 000. Onako, na brzinu znam i za najmanje 5 – 6 studija okoliša. Žalim mlade koji se daju navući na »okoliš«, jer sumnjam da pored »vozača autobusa« mogu naći posao u struci, a s obzirom na nenaučeno, kada se ne zna izračunati koliko nas što košta, bojim se za njih čak i za radno mjesto izvan države.

Komentari su zatvoreni