Zbogom, Otto!

Zbogom, Otto!

Otto Reisinger rođen je u Sloveniji, blizu Murske Sobote. Odrastao je u Zagrebu, iz kojeg 1944. godine odlazi u partizane. Odmah nakon rata upisuje studij arhitekture, ali se njome nikada nije bavio. Na svojim je karikaturama ipak često crtao prepoznatljive i manje prepoznatljive zagrebačke građevine

U 89. godini umro je poznati karikaturist, doajen naše karikature Otto Reisinger, javlja u srijedu HRT. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić  u četvrtak je Reisingerovoj obitelji uputio telegram sućuti u kojem, između ostalog, stoji:

»Iznimno me rastužila vijest o odlasku našega genijalnog karikaturista, dobitnika brojnih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada, među kojima je i ona Grada Zagreba, umjetnika koji je više od pola stoljeća, vrhunskim karikaturama, na neponovljiv način komentirao stvarnost i svakodnevna događanja. Unosio je osmjehe u naše domove, posebno svojim osebujnim likovima Pere, Klare i Štefeka, pogađajući uvijek u samu bit. Njegov je odlazak veliki gubitak. Hrvatska je kultura izgubila velikog znalca i umjetnika koji će zauvijek ostati prisutan kroz njegova djela koja zrače njegovim specifičnim i britkim humorom koji osvaja i kojeg smo tako voljeli«.

Reisinger je po zvanju bio diplomirani arhitekt, a svoje je prve karikature objavio još kao srednjoškolac u tjedniku Šilo 1942. godine. Karikature je crtao za Studentski list i Kerempuh do 1950. Nakon toga prelazi u dnevni list Vjesnik, u kojem je svakodnevicu britko i simpatično komentirao kroz svoje glavne likove. Reisinger je karikature objavljivao i izvan Hrvatske, u nizozemskoj Panorami, njemačkom Quicku i švicarskom Nebelspalteru. Dobitnik je brojnih nagrada, spomenimo tek neke poput nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1984. i ULUPUH-ove nagrade za životno djelo koju mu je 2013. dodijelila Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Otto Reisinger je bio plodonosan autor i teško je govoriti o preciznom broju njegovih radova – pretpostavlja se da ih je više od sedamdeset tisuća.

reisinger_spansko

Otto Reisinger rođen je u Sloveniji, blizu Murske Sobote. Odrastao je u Zagrebu, iz kojeg 1944. godine odlazi u partizane. Odmah nakon rata upisuje studij arhitekture, ali se arhitekturom nikada nije bavio. Ipak, valja naglasiti da je na svojim karikaturama često crtao prepoznatljive i manje prepoznatljive zagrebačke građevine. Crtao ih je na način da bi im udahnuo dušu. Ali, to je odlika svega što se pojavljivalo u njegovim karikaturama, karikaturama s dušom.

U doista brojnim razgovorima objavljenim u hrvatskom tisku uvijek je isticao kako iza svega stoji samo uporni rad: »Ponekad mi uspije crtež od prve, a katkad ga oštrim do iznemoglosti, ali to ne znači da sam njime i zadovoljan. Bez rada nema ništa. Stalno isto ponavljam. Bez uporna rada i vježbanja ne brusi se ni jedan talent« , govorio bi Reisinger.

Nakon početnog traganja za idealnim likovima i odgovarajućim likovnim izrazom, Reisinger kao autor sazrijeva prilično dugo i polako, skoro do 60-ih, što nikako ne implicira slabiju valorizaciju njegovih ran(iji)h radova. Njegovi rani radovi ocijenjeni su kao radovi vrhunske crtačke kvalitete, ništa manje bolji od karikatura iz razdoblja njegove najveće popularnosti i prepoznatljivosti.

Otta Reisingera nazivaju ocem jednog posebnog stila, kojeg je uvijek bilo teško imitirati, bilo u stripu ili karikaturi. Njegova »groteska« u karikaturi doista je neponovljiva. U svojim je karikaturama godinama uspješno prikazivao cijelu plejadu likova: Štefek i njegova družina, Pero, Klara, dalmatinski dokoličari iliti stari morski vukovi u mornarskim prugastim majicama, blagajnice u samoposlugama i trgovci u prodavaonicama, poštar(i) i prometni policajci, svi spomenuti likovi su pažljivo stilizirani, nerijetko iskarikirani do bola (čitaj bolnog smijeha), a istovremeno realistični.

Reisingerovu karijeru je odredilo jedno prijateljstvo koje je započelo 1948. kada je Otto upoznao nizozemskog karikaturistu Fritza Behrendta, koji je u Zagreb došao u sklopu takozvanih studentskih brigada i dobio šestomjesečnu stipendiju na zagrebačkoj likovnoj akademiji. I upravo druženje s Behrdentom bilo je vidljivo u radu Reisingera, anizozmeski prijatelj mu je pomogao da doživi afirmaciju izvan granica Hrvatske, odnosno tadašnje Jugoslavije.

Čitatelji zagrebačkog Starta i Danasa u osamdesetima, sjetit će se kako su predlist i zalist spomenutih časopisa bili doslovno rezervirani za Otta Reisingera. Naravno, nikako ne smijemo preskočiti Vjesnik u kojem je redovito izlazio njegov Pero, društveni komentator, žena mu Klara i njihov znatiželjni sin Štefek. U spomenutim godinama, nije tajna, mnogi su se umjetnici, poput filmaša ili književnika, »hranili« Reisingerovim humorom koji je briljantno potcrtavao dnevnopolitičko događanje u Hrvatskoj. Gotovo da možemo reći da je Reisinger obnilježio jednu karikaturističku epohu kod nas.

reisinger_recesija

Istančan i nadasve zanimljiv, Otto Reisinger, je ostavio značajan trag i u stripu – Štefekove pustolovine. U više od 40 naslova kad je u pitanju ilistriranje knjiga nailazimo na Ottov potpis. Skroman i odmjeren, nikada sebe nije nazivao umjetnikom. Čak nije tomu ni težio. Dopuštao je na određeni način da ga se naziva novinarom koji se izražava likovnim jezikom. A bio je i ostao vrhunski kroničar i komičar, karikaturist iznimne crtačke vještine i bogatog rukopisa, koji na vrlo inteligentan način usklađuje likove, sadržaj prizora i prostor, uvijek inventivno povezujući tekst sa slikom a na kraju imamo prepoznatiljiv reisingerski humor. (M. F.)