Zbog prevencije širenja ebole pod nadzorom 18 Hrvata

Zbog prevencije širenja ebole pod nadzorom 18 Hrvata

U Hrvatskoj se duži niz godina provodi standardni sanitarni inspekcijski nadzor na zarazne bolesti poput malarije, dengua groznice ali i ebole koja je epidemiolozima poznata od sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Kontrola se vrši na zračnim i drugim granicama što je uobičajena procedura, kaže voditeljica Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo grada „Dr.Andrija Štampar“

Snježana Krtatz

Zbog moguće zaraze virusom ebole nedavno je osamnaest osoba, po povratku iz Afrike,  stavljeno pod preventivni trotjedni nadzor Ministarstva zdravlja Hrvatske i zasad nema naznaka njihovog pobola od te infekcije. Nitko od njih nije hospitaliziran, ali su dužni javiti se na kontrolu područnim epidemiološkim ispostavama ili u zagrebačku Kliniku za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“, u slučaju simptoma poput povraćanja, visoke vrućice, kostobolje, proljeva  i drugog. Virus koji se ove godine na afričkom kontinentu prvotno pojavio u Gvineji, Nigeriji, Liberiji, Sijerra Leoneu ali i Kongu odnio je više od tisuću života pa je Svjetska zdravstvena organizacija(SZO) naložila graničnu provjeru putnika iz zemalja zahvaćenih opasnom epidemijom.

Kako je ZG-magazinu izjavila specijalistica epidemiologije doc. dr. sc. Vanja Tešić, voditeljica Službe za epidemiologiju pri Zavodu za javno zdravstvo grada Zagreba „dr. Andrija Štampar“, Hrvatska duži niz godina standardno provodi sanitarnu kontrolu na zračnim i drugim državnim granicama i to na viruse dengua groznice, malarije ali i ebole, koja im je i kao hemoragijska groznica poznata još od sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Potonja je rijetka, ozbiljna bolest, često i smrtonosna bolest, kaže liječnica ističući kako su joj prirodni rezervoar divlje životinje tropskog pojasa poput majmuna, šumskih antilopa i šišmiša.

Objašnjava da se zaraza ebolom može dobiti izravnim kontaktom u doticaju s krvlju oboljelog i drugim tjelesnim tekućinama poput sline, a u opasnosti od infekcije nemalo su izloženi pogrebnici jer se virus prenosi i sa umrlih ljudi na žive. Put prijenosa događa se i preko živih odnosno uginulih divljih životinja. U mogući način zaraze uključen je i nezaštićen spolni odnos i to do sedam tjedana nakon što se bolesnik oporavio  od bolesti. Zaraženi ljudi, u vrijeme inkubacije, prije pojave znakova bolesti nisu zarazni za okolinu jer počinju izlučivati virus tek kada se pojave prvi znakovi bolesti  poput povišene ili visoke temperature, povraćanja  proljeva, glavobolje, grlobolje… U prvoj se fazi bolesti, koja započinje od dva do 21 dana nakon izlaganja virusu, javlja osjećaj slabosti, glavobolja, grlobolja ali i bolovi u mišićima. Drugu fazu karakteriziraju osip, povraćanje, proljev, nepravilan rad jetre i bubrega dok neki pacijenti imaju obilna unutarnja i vanjska krvarenja a otkazuje im i više organa.

Komarci nisu prenosnici virusa

Treba znati, ističe epidemiologinja, da virus ebole ne prenose komarci odnosno da se ne prenosi zrakom poput virusa gripe, a ne može se zaraziti ni preko predmeta, osim ako su svježe kontaminirani krvlju ili tjelesnim tekućinama bolesnika, namirnicama (izuzev mesa zaraženih životinja), kupanjem u bazenu i vodom. Virus je osjetljiv na postojeće deterdžente i dezinficijense, a inaktivira se izlaganjem temperaturi od 60°C u roku od 30 do 60 minuta. Učinkovito ga se uništava pranjem rublja u perilici iskuhavanjem. Virus ebole može kratko živjeti na posušenim površinama odnosno onima koje su izložene suncu. Kada je o njegovoj dijagnostici riječ, zaraza se mora utvrđivati u visokospecijaliziranim laboratorijima gdje je osigurana maksimalna biološka zaštita. Dr. Tešić ističe da za ebolu nema lijeka niti primjenjivog cjepiva i liječenje se provodi u bolnici.

Trenutna je epidemija, dodaje, započela je koncem ožujka i do početka kolovoza, prema podacima SZO-a  od te su zaraze oboljele 1603 osobe, od čega je njih 887 umrlo. Kako bi informirao stanovništvo ZZJZ „dr. Andrija Štampar“ izdao je upute o načinu ponašanja u slučaju zaraze odnosno provođenju preventivnih mjera. .“Ako ste bili u direktnom kontaktu s krvlju i tjelesnim tekućinama oboljeih ili preminulih od ebole , neodgodivo se mora potražiti liječnika pomoć u bolnici. Prije toga mora se telefonski kontaktirati zdravstvena ustanova kako bi se opisali simptomi odnosno kazalo gdje i kada se izlagalo zarazi. Obavijestiti se treba i nadležna epidemiološka služba. Dodatne informacije o eboli, mjerama opreza, kretanju broja oboljelih i umrlih u zaraženim zemljama mogu se pronaći na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo www.hzjz.hr, odnosno onima Svjetske zdravstvene organizacije – http://www.who.int/csr/disease/ebola/en/.