Zaustavimo ponižavanje hrvatskoga jezika

Zaustavimo ponižavanje hrvatskoga jezika

(…a time i nas samih)

Dovoljno je samo prošetati gradskim središtem i pogledati nazive radnji. Kod nas, izgleda, svi djeluju po načelu `Misli lokalno, djeluj globalno´ pa se tamo i najobičnija pečenjara mora »dičiti« stranim imenom. Pa da, njihovi će specijaliteti – ćevapčići – valjda ići preko Atlantika, valjda Ameri nemaju svojih pečenjara…

Boris Jagačić

boris_jagacic_popeyeS obzirom da u Hrvatskoj valjda već ima više ljudi koji bolje razumiju engleski od hrvatskoga jezika neki su od pojmova, zbog olakšanog praćenja, pojašnjeni u zagradama…

Ovih dana našem je mediju putem elektroničke pošte (e-maila) stigao poziv za praćenje jednog događanja (eventa) u Studentskom centru. To samo po sebi ne bi bilo ništa neuobičajeno, pozivi na medijsko praćenje raznoraznih događanja stižu nam svakodnevno, ali ovaj je ipak bio neuobičajen. U pretincu (inboxu) nam se pojavio predmet (subject) slijedećeg naziva: ARTichoke Festival Opening / Exhibition Studentski Centar / 14. listopada 2015 18:00 pm. Nakon toga naziva sastavljenog od nes(p)retne kombinacije hrvatskog (croatian) i engleskog jezika uslijedio je poziv, ali sada, naravno, kompletno na engleskome.

Uz ugodni afternoon predstavnica organizatora – tvrtke Syncro – Synergy Croatia, Ioana Andronie nas je pozvala da nazočimo otvorenju (može i hepeningu) u Savskoj cesti gdje će se održati otvorenje spomenutog događanja, odnosno ARTichoke. Kreator tog naziva nesumnjivo je ponosan na igru riječi koju je tim nazivom postigao, upravo nas je zad(a)ivio svojom kreativnošću!

Taman kad nam je postalo čudno da organizator hrvatskim medijima šalje pozive na engleskom, uvidjevši da imaju i mrežnu stranicu (website) na hrvatskome, uslijedila je misao: »pa tko je tu lud?«. No nakon otvaranja otvorili smo privitak (attachement) iz kojeg su »iskočile« i srcu nam mile, lijepe hrvatske riječi – Umjetnički festival za mlade. Pa što odmah tako ne kažete!?

Ipak, sve to, kao i činjenica da se i stranica organizatora koji ima sjedište u Zagrebu otvara isprva na engleskome nas je toliko iziritiralo da smo morali intervenirati (intervene) te smo im poslali poruku slijedećega sadržaja:

 Poštovani,

kad već šaljete pozive domaćim medijima, mislim da bi stvarno bilo korektno da to napravite na hrvatskom jeziku. Još uvijek živimo u Hrvatskoj.

Srdačan pozdrav.

artichoke_dopis

Prepiska s predstavnicom organizatora “ARTichoke” festivala

Uslijedio je odgovor u kojem nam je Ioana pristojno zahvalila na prijedlogu i poručila kako oni to obično i rade, ali sada nisu imali mogućnosti za to. Usluga prijevoda valjda je bila preskupa. Naglasila je, međutim da na Festivalu uglavnom nastupaju mladi hrvatski umjetnici-izvođači te se nada da ćemo pokazati interesa za njihov nastup. Kako smo očito znatiželjne naravi, odmah su se pojavila nova pitanja. Zašto Ioana nije koristila besplatni Googleov prevoditelj u svojem prvom obraćanju jer se očigledno snašla s našom porukom na hrvatskome? Zar u cijelom organizacijskom timu nitko ne zna/ne govori hrvatski? Zar onda nisu mogli zamoliti nekoga od izvođača da im sastavi dvije rečenice iz poziva na našem jeziku? Što ako netko od predstavnika medija baš nije učio ili ne barata dobro s engleskim? Ili je jednostavno riječ o nemaru i podcjenjivanju?

Hrvat u New Yorku

Niz pitanja se nastavio. Što bi bilo kada bi neki Hrvat organizirao nekakvo događanje na engleskom govornom području i poslao poziv na hrvatskome? Oni koji znaju njemački, koji je također svjetski jezik, znaju da bi takva organizacija bila za – dreck. Ali da, hrvatski nije svjetski jezik. I zato mi u Hrvatskoj moramo znati engleski.

Doduše, poznavanje stranih jezika je dobro i poželjno, ali upravo je nevjerojatno koliko ne držimo do sebe i svojega. Dovoljno je samo prošetati gradskim središtem i pogledati nazive radnji. Kod nas, izgleda, svi djeluju po načelu misli lokalno, djeluj globalno pa se tamo i najobičnija pečenjara mora »dičiti« stranim imenom. Pa da, njihovi će specijaliteti – ćevapčići – valjda ići preko Atlantika, valjda Ameri nemaju svojih pečenjara… Uz anglizme koji su nas već preplavili kroz film, glazbu i računarstvo, u situaciji kada gosti, pa i voditelji u radijskim i TV emisijama nasilno ubacuju anglizme ne bi li ispali »pametniji« (što uglavnom ne pomaže, naprotiv), a predavači na hrvatskim sveučilištima tijekom redovnih predavanja koriste engleski sleng, više nam neće biti čudni ni ovakvi gore opisani postupci. No trebamo li se tome prepustiti ili oduprijeti? Odgovor na ovo pitanje neka da svatko sam sebi, po vlastitoj savjesti.

Komentari su zatvoreni