Zašto se taksi usluge ne tretiraju kao javni prijevoz?

Zašto se taksi usluge ne tretiraju kao javni prijevoz?

Zahvaljujući ovakvim propisima dio stanovnika je ustvari maltretiran. I to zahvaljujući onima koji imaju puna usta riječi o brizi za građane

Hanibal Salvaro

Stanovnici europskih većih gradova koji imaju pješačke zone dozvoljavaju taksistima da budu dio javnog prometa, kao što su tramvaji i gradski autobusi. Ali u Zagrebu je taksijima zabranjeno ulaziti u pješačke zone. Takvi propisi su vrlo nehumani, pogotovo za starije i onemoćale osobe, koje primjerice u Zagrebu stanuju u Tkalčićevoj, Radićevoj ili na Trgu bana Jelačića. Na ulazu u pješačke zone stoje natpisi iz kojih se vidi kako u zonu mogu ući stanari i druga vozila s dozvolom. K tome su još dodali one smiješne (i vjerojatno skupe) cilindre. Dozvole imaju autobusi ZET-a. Ali ne i taksi.

Kada se nazove »taxi« tada je odgovor: »Ne smijemo u pješačku zonu« ili »riskirat ću pa kaj bude«.

Sada si zamislite osobe koje stanuju u pješačkoj zoni i imaju oko 80 godina, više ne voze auto zbog lijekova koji uspavljuju ili su slabog vida, teško se kreću, ali bi rado tu i tamo pošle do kazališta, na koncert ili pak trebaju u bolnicu ili nekom dragom prijatelju ili bi obišli unuke… Jedini im je način da koriste taksi, a taj ih ne smije ni dovesti ni odvesti.

Zahvaljujući ovakvim propisima dio stanovnika je ustvari maltretiran. I to zahvaljujući onima koji imaju puna usta riječi o brizi za građane.

Postavlja se pitanje ima li šanse da se javni promet u Zagrebu civilizira i humanizira, kao što je to riješeno u mnogim europskim gradovima?

Hanibal Salvaro

Ostavi komentar

*